N. Rački i M. Marotti najuspješniji autori Fotokluba Zagreb u 2011.
M. Marotti – Boats in the myst
Neda Rački i Miljenko Marotti proglašeni za najuspješnije autore Fotokluba Zagreb u 2011. godini
“Svijet voli pobjednike
voli zlatno znamenje
kada si prvi svega si vrijedan
na tronu može biti samo jedan”
Ovako pjeva Colonia i nudi rješenja kako doći do trona. I mi u Fotoklubu Zagreb slavimo naše pobjednike, njima u zahvalu, ostalima u ponos i poticaj. Možda će se netko od fotografskih stvaratelja ugledati na njih, možda će njihovi putevi i uspijesi ponukati druge da odkriju u sebi nove potencijale, talente, umjetnike i najzad – pobjednike.
Iako je kraj godine, najčešće vrijeme za proglašavanje najuspješnijih i najboljih u završenoj godini, u Fotoklubu Zagreb tu manifestaciju tradicionalno obavljamo u prvom tromjesečju tekuće godine, odnosno pred ili u vrijeme održavanja godišnje Skupštine kluba. Tako je na svečanom otvaranju izložbe najuspješnijih izlagača u 2011. godini, 21. veljače ove godine, Fotoklub Zagreb proglasio svoje favorite između sedamnaest izlagača, ovog puta u nešto drugačijem formatu nego ranijih godina. A najuspješniji autori i pobjednici biti će još posebno istaknuti i verificirani na godišnjoj sjednici Skupštine kluba sredinom ožujka ove godine.
Neda Rački i Miljenko Marotti proglašeni su najuspješnijim klupskim izlagačima jer su u prošloj godini ostvarili najbolje rezultate na brojnim visoko rangiranim domaćim i međunarodnim natjecateljskim (žiriranim) izložbama fotografije, Neda Rački je najnagrađivanjija autorica, a njena fotografijapod nazivom “Ples na stepenicama” (Dancing on the stairs), proglašena je najuspješnijom fotografijom Fotokluba Zagreb za 2011 godinu, a Miljenko Marotti ponio je naziv najuspješnijieg autora Fotokluba Zagreb, za 2011. godinu, kojeg je priskrbio s najvećim brojem primljenih radova na brojčano najviše domaćih i međunarodnih žiriranih izložbi fotografija.
N. Rački – Lazy afternoon
Ovakva je praksa započeta 2001. godine, kada smo krenuli s proglašavanjem Deset najuspješnijih autora Fotokluba Zagreb. Proglašavanje smo obavili na godišnjim Skupštinama kluba na temelju praćenja rezultata članova na žiriranim izložbama u zemlji i svijetu i vrednovanjem njihovih uradaka posebnim pravilnikom i tablicom uspješnosti, rangirajući ih po uspjehu od prvog do desetog mjesta. Istovremeno smo redovito priređivali godišnje izložbe na kojima smo izlagali njihove najuspješnije radove. Prošle godine smo odlučili izložiti samo nagrađene fotografije najuspješnijih članova kluba, pa smo tako priredili izložbu pod nazivom „Foto opus nagrađenih 2010“, ali bez isticanja najuspješnijih.
Ove godine išli smo šire i željeli smo djelovati poticajno, tako da smo uz najuspješnije izlagače istaknuli i promovirali najbolje i najnagrađivanije fotografije. Time dugogodišnja tradicija promocije izlagačke fotografije Fotokluba Zagreb okreće novu stranicu. Otuda je ovogodišnja izložba pod nazivom „Najuspješniji izlagači Fotokluba Zagreb u 2011. godini“, po svojoj prirodi simbioza rečenih, ranijih dviju izložbi. Dakle, riječ je o izložbi najboljih fotografskih ostvarenja, najdarovitijih, najupornijih i najaktivnijih članica i članova kluba, koji stalnim učenjem i ustrajnim radom teže dosegnuti najviše vrhunce profesionalnih i umjetničkih fotografskih znanja i ostvarenja, pa se neprekidno dokazuju kroz intenzivno sudjelovanje na žiriranim izložbama u Klubu, Hrvatskoj i svijetu.
Uz laureate Nedu Rački i Miljenka Marottija svoje mjesto na rang listi najuspješnijih našla su se imena i time radovi na rečenoj izložbi još petnaestorice vrijednih i kreativnih autora iz obitelji uspješnih izlagača Fotokluba Zagreb (navedeni abecednim redom) : Valentine Bunić, Helene Cuculić, Čedomila Grosa, Senke Jurković Gros, Ante Jaše, Zorana Jelača, Božidara Kasala, Biljane Knebl, Željka Krčadinca, Slavka Radmana, Zvonka Radičanina, Vesne Špoljar, Đurđice Kocijančić Šnidarić, Vinka Šebreka i Petra Tudje. Tematski raznolika, izložba, precizno otkriva tematske i motivske interese autora, od kojih većinu zaokupljaju teme vezane za aktualno vrijeme, za suvremeni život, posebno za urbanog čovjeka, za prirodno okružje i život u njemu, pejzaž i urbani pejzaž, psihološke analize, harmonije i kontraste, te razne eksperimente u fotografskoj postprodukciji.
Tako je uz isticanje liste najuspješnijih u 2011. godini, izložba pružila uvid u rad i kreativno napredovanje jedne skupine fotografskih entuzijasta okupljenih u izlagačkoj sekciji Fotokluba Zagreb i ujedno predstavlja završni, finalni proces u jednogodišnjoj produkciji najboljih fotografskih ostvarenja kluba, verificiranog institucijom proglašenja najuspješnijih i razvrstavljanjem ostalih autora po rangu uspješnosti.
Riječ, dvije o klupskim laureatima
Neda Rački je žiriranim međunarodnim i domaćim izložbama fotografije za svoje fotografije sakupila najviše bodova, a za mnoge fotografije je dobila najviše ocjene, pa time najviše nagrade od strane eminentnih međunarodnih žirija. Tijekom 2011 godine primljene su joj 51 različite fotografije na 53 različite međunarodne izložbe pod pokroviteljstvom Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti – FIAP i od kojih je za 19 dobila visoke nagrade.
N. Rački – Dancing on the stairs
Najbolju i najnagrađivaniju fotografiju „Ples na stepenicama“ (Dancing on the stairs) Neda Rački snimila je u rujnu 2010. u gradu Kapošvaru u Mađarskoj. Kako Nedu Rački poznamo kao izrazitog autora odlučujućeg trenutka u Bressonovom smislu te riječi) pretpostavljamo da joj nije bilo teško, da u jednom običnom događaju uz znalačko korištenje svih izražajnih sredstava fotografije, intuitivno prepozna pravi trenutak i napravi odličan snimak. O tome Neda rado priča: „ U potrazi za zanimljivim kadrovima u Kapošvaru, neko vrijeme sam snimala jedno interesantno stubište sa četiri različita prozora u jednoj staroj zgradi. Iznenada je iza mene u stubište utrčala jedna djevojčica, nastavljajući trčati stepenicama prema gore, vjerojatno ne želeći da me ometa pri snimanju. U jednom trenutku sam na displeju svog fotoaparata prepoznala zanimljiv kadar neobične vizure i pritisnula okidač i tako je nastao ovaj poseban i neobičan snimak“.
Po povratku kući Neda Rački je snimak kompjuterski obradila, pa ga je još iste godine poslala na više međunarodnih žiriranih izložbi pod pokroviteljstvom Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti (FIAP). I gle radosti! Već u listopadu fotografija joj je primljena na “6th International Exhibition Tulle” u Francuskoj, a u studenom osvojila je prvo mjesto i Zlatnu medalju Fotosaveza Srbije na: „ 4th International Photography Exhibition – Zaječar 2010.”
N. Rački – Waiting for the rain
Ovi uspjesi su ponukali autoricu da je istu fotografiju poslala na više međunarodnih natječaja tijekom pretprošle i prošle godine, gdje joj je bila primljena, a bila je nagrađena najvišim nagradama na čak 14 međunarodnih izložbi fotografije u Francuskoj, Srbiji, Singapuru, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Australiji, Velika Britaniji, Rumunjskoj, Belgiji, Hrvatskoj, Norveškoj, Makedoniji, Ukrajini, Španjolskoj, Kataru, Danskoj i drugim mjestima. U 2011. godini fotografija „Ples na stepenicama“ (Dancing on the stairs) bila je primljena na 21 izložbi doma i u svijetu ( od kojih 18 pod pokroviteljstvom FIAP) i dobila je 10 nagrada, od kojih 6 prvih, jedno drugu i jednu treću i dvije pohvale.
Neda Rački je višestruko nagrađivana autorica i za svoja druga fotografska ostvarenja u prošloj godini. Najveći broj raznih najviših priznanja i nagrada su osvojile fotografije pod nazivom: Lijeno poslijepodne (Lazy afternoon) – FIAP zlatna medalja na Beogradskom salonu ; Dječak (A boy), njena najmilija fotografija i koja joj je primljena 19 različitih salona i izložbi; Prolazi vrijeme (The time is passing by), primljena je na 4 salona; Čekajući kišu (Waiting for the rain) – primljena na 9 FIAP salona i jednom domaćem i Kovač (Blacksmith) koja je primljenana 6 FIAP salona.
N. Rački – Black smith
Valja reći, da je primitak jedne fotografije na ovakve izložbe, veliki uspjeh svakog autora, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da je fotografija prošla prolaznu ocjenu visokostručnog i eminentnog međunarodnog žirija, koji ju je u iznimno velikoj konkurenciji od 5000 do skoro 14.000 fotografija iz cijelog svijeta izdvojio i uvrstio za izlaganje na visokorangiranim izložbama ili digitalnim projekcijama fotografije. A sam vrh uspjeha svakako je kada fotografija osvoji neku od visokih nagrada pokrovitelja salona odnosno izložbe.
Izlagački put Nede Rački (rođena1949) po svjetskim salonima počinje relativno kasno, počinje tek 2009. godine, a posljednje dvije godine su joj najplodonosnije. U samo dvije godine su joj 92 različite fotografije primljene 67 FIAP-ovih salona, kao i na visokopozicioniranim: „FIAP 5th CLUB’S World Cup 2010.godine“ i „FIAP 6th CLUB’S World Cup 2011“. godine. Od primljenih fotografija, 39 fotografija su dobile visoke FIAP nagrade ( 4 FIAP zlatne medalje, 1 srebrna medalja, 4 brončane medalje, od kojih jedna na „FIAP 5th CLUB’S World Cup“, 2010. godine, 10 pohvala, te više raznovrsnih nagrada koje se prigodno dodjeljuju na FIAP-ovim salonima kao što su: Grand Prix – najbolja fotografija salona u Španjolskoj, Zlatna medalja Fotosaveza Srbije, Nagrada Turske umjetničke federacije, Zlatna medalja salona, PSA zlatna medalja, UPI zlatna medalja U istom vremenu primljene su joj: 31 fotografija i 1 kolekcija (4 fotografije) na druga 22 različita međunarodna salona (uključujući i salone pod patronatom američke fotografske federacije – PSA), a 10 fotografija i 1 kolekcija (4 fotografije) na 11 nacionalnih salona.
N. Rački – The time is passing by
Rečene izložbe fotografije i odmjeravanje svojih ostvarenja sa drugim umjetnicima, Nedi Rački služilo je za potpuno poimanje i prihvaćanje fotografske slike, kakva se danas njeguje u svjetskoj i hrvatskoj fotografiji. One su na neki način odredile i njena tematska i motivska opredjeljenja i pomogle joj na putu pronalaženja svog vlastitog kreativnog stila i umjetničkog izričaja. O tome Neda kaže: „Gledajući nagrađivane i primljene fotografije na mnogim međunarodnim salonima, tražila sam u njima priče koje me zanimaju i privlače, ispravljala sam svoje pogreške i zablude, selektirala motive koji me uopće ne zanimaju ili otkrivala nove, izgrađivala sam svoj stil. Shvatila sam da trebam mnogo fotografirati i to samo ono što volim i što osjećam. Prvenstveno „osjećam“ prizor ili kadar ne špekulirajući pri tome hoće li se to nekome sviđati ili ne“.
A najviše voli fotografirati grad, život i događanja u njemu. „„Grad, moj Zagreb, ali i svaki drugi grad koji posjetim, za mene je nepresušni izvor motiva. U gradu osjećam život ljudi, tražim njegovu povijest, njegove priče i uspomene utisnute u fasade i stubišta ili prolivene po sporednim ulicama, osjećam radost mladih ili osamljenost starih, osjećam sličnosti između gradova, tražim detalje koji me podsjećaju na Zagreb ili različitosti koje ih razdvajaju. Pri tome izbjegavam gradsku vrevu, miliji su mi motivi gdje je grad, ulica, park, dvorište – u prvom planu, ali je netko (ljudski lik, mačka, ptica…) ipak prisutan u tom ambijentu kao narator koji priča neku svoju priču vezanu uz fotografirani prostor. Posebno me zaokuplja vrijeme, prolaznost, pamćenje ili nepovratnost prošloga (mnoge moje fotografije u naslovima imaju upravo tu riječ vrijeme. – „Uhvati vrijeme“, „Kako zaustaviti vrijeme“, „Prolazi vrijeme“, „Moderna vremena“…)“.
N. Rački – A boy
I na kraju valja reći da fotografije Nede Rački bude sjećanje na fotografije Henri Cartier-Bressona, Roberta Doisneau, Alfreda Stieglitza, Bill Brandta, Roberta Franka, našeg Toše Dapca, čije su fotografije bile istinski svjedoci vremena, ogledalo tadašnjeg društva, ali i umjetnost istovremeno. Slično njima, Neda Rački osjeća svoje vrijeme, vrijeme sadašnje. Sinteza estetskog i dokumentarnog u fotografskoj slici, njen je stvaralački ideal, kojeg ona od fotografije do fotografije, od izložbe do izložbe i nadograđuje i usavršava. Poželimo joj na tom putu još mnogo kreativnog duha i uspjeha. A Neda se raduje svakom uspjehu, a radost stvaranja želi podijeliti sa kolegama i prijateljima. Posebno je veseli i prva nagrada u studenom 2011. u Rijeci (tema: Grad i voda, voda i grad) koja uz plaketu nosi sa sobom i boravak od sedam dana u Rijeci, fotografiranje grada i samostalnu izložbu (40 fotografija) u lipnju ove godine. Prošle godine dodijeljena joj je titula Umjetnik Međunarodne federacije fotografske umjetnosti – AFIAP, a ove godine je stekla uvjete za počasno umjetničko zvanje Ekselence FIAP (EFIAP). Ponosna je da su je ove godine renomirani fotografski klubovi u Srbiji i Makedoniji pozvali da žirira na dva njihova FIAP salona.
Miljenko Marotti je najuspješniji autor po broju primljenih fotografija i broju izložbi na koje su rečene fotografije primljene. Prošle 2011 godine primljeno mu je 69 fotografija na 134 međunarodna salona pod visokim pokroviteljstvom međunarodne federacije fotografskih umjetnosti – FIAP, devet ih je nagrađeno, od kojih četiri sa prvim nagradama. Izdvajamo najuspješnije: fotografija „Boss“ primljena je na 12 FIAP-ovih salona i dobila je jednu FIAP-ovu nagradu; fotografija „Underwater. primljena je na 5 međunarodnih FIAP-ovih izložbi i dobila je jednu prvu – UPI-evu nagradu, fotografija „In the grass“ (U travi), dobila je 4 FIAP nagrade, od toga jednu Zlatnu, jednu Srebrnu medalju i dvije diplome; fotografija „ Boats in the myst“ je primljena na deset izložbi, fotografija „ On the Fence“ primljena je na 4 FIAP izložbi i dobila jednu FIAP nagradu, fotografija „Wild mouse“ primljena je na dvije FIAP izložbe i dobila je jednu prvu nagradu Salona. Fotografiju „Povuci potegni“ dobila je na međunarodnoj izložbi prvu nagradu, a fotografija „Udaljena nevera“ posebnu nagradu žirija na istoj izložbi, fotografija „On the edge“ dobila je tri FIAP-ove nagrade, fotografija pod nazivom „Straight forward“ primljena je 4, a „Goli island„ na 3 međunarodne izložbe, itd.
M. Marotti – In the grass
Miljenko Marotti je već dobro poznat autor u fotografskoj i kulturnoj javnosti. O njemu su mediji mnogo pisali. On je autor koji uvijek i ponovno iznenađuje. Osim prošlogodišnjeg uspjeha, bio je uzastopce autor broj jedan na listi najboljih izlagača Fotokluba Zagreb u proteklih osam godina i time vlasnik najviše rangirane titule između desetero najuspješnijih autora „ Najuspješniji autor Fotokluba Zagreb“. Pored sudjelovanja na brojnim međunarodnim i domaćim natječajima i time na mnogim natjecateljskim (žiriranim) izložbama i salonima, Marotti je sudjelovao i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu, a priredio je i više samostalnih izložbi. Nikad se nije se mirio osrednjim rezultatima, pa je tako kontinuiranim i upornim radom tražio i pronalazio nova kreativna rješenja, stvarajući zavidan opus zanimljivih i posebnih fotografskih ostvarenja.
Iako se fotografijom bavi još od studentskih dana, njegov brzi uspon prema klupskom fotografskom tronu zapravo je počeo njegovim dolaskom u Fotoklub Zagreb 2002. godine. Već prije dolaska u Fotoklub Zagreb se pokazao kao formirani umjetnik sa visokom likovnom kulturom, zanimljivom umjetničkom invencijom i stvaralačkom senzibilnošću, ali samo u krugu prijatelja i obitelji gdje je pokazivao svoje uspjele i kreativne fotografije.
M. Marotti – On the fence
Međutim pravu virtualnost u svom kreativnom radu pokazao upravo dolaskom u Fotoklub Zagreb, uključivanjem u rad izlagačke sekcije kluba, druženjem sa svojim sve brojnijim istomišljenicima u klubu i izvan njega i sudjelovanjem na brojnim klupskim izložbama i slanjem svojih fotografija na brojne natječaje domaćih i međunarodnih fotografskih udruga i njihovih asocijacija. Posebni poticaj su mu bile one fotografije koje je slao na brojne natječaje i koje su mu na njima bivale primljene ili pak nagrađene.
Prvu samostalnu izložbu imao je iste 2002. godine u Zadru, koja je najavila zvjezdani put njegovih samostalnih izložbi, koje nastavio sve učestalije priređivati u klubu, drugim galerijama u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske.
Tih godina, početkom ovog stoljeća, koje se danas smatraju zvaničnim početkom obnovljenih izlagačkih djelatnosti kluba, kroz instituciju Izlagačke sekcije, koja je imala svoj pravilnik rada i sustav vrednovanja fotografije putem bodovanja i godišnjeg proglašavanja najuspješnijih autora, Marotti je bio najaktivniji i najuspješniji autor u domeni izlagačke fotografije. Od tada pa do danas za Marottija slijede godine sve brojnijih nastupa i značajnijih uspjeha na međunarodnim izložbama fotografije, čime se je uvrstio u sam vrh hrvatske fotografije, kao ravnopravni sudionik značajnih izlagačkih manifestacija. U ovom skoro desetogodišnjem razdoblju primljeno mu je 240 fotografija na 570 izložbi u Hrvatskoj i svijetu pod pokroviteljstvom FIAP-a. Istovremeno je primio je 23 FIAP-ove nagrade za 18 fotografija, i nekoliko nagrada od drugih fotografskih udruga i asocijacija (UPI, SVIT koje su također bile pod FIAP-ovim pokroviteljstvom.
M. Marotti – Boss
Visoki rezultati u izlagačkoj djelatnosti rezultirali su time što mu je Međunarodna fotografska federacija (FIAP), prije tri godine dodijelila umjetničko počasno zvanje Artist FIAP, a prošle godine zvanje višeg ranga – EFIAP. Ista tako, prošle godine mu je Hrvatski fotosavez dodijelio umjetničko počasno zvanje Majstora fotografije Hrvatskog fotosaveza II. reda.
Marottijeva aktivnost i širina njegova kreativnog duha imala je izuzetno poticajnu ulogu za razvoj klupske izložbene i izlagačke fotografije. Ostvareni kontakti putem njegove fotografije i aktivnost u funkciji osobe za odnose sa FIAP – međunarodnom federacijom fotografske djelatnosti doprinjelo je širenju jednog osobitog poimanja fotografske slike, kakvo će se postepeno razviti među ostalim izlagačima – članovima Fotokluba Zagreb, a što je rezultiralo povećanim uspjesima mnogih autora na međunarodnoj i domaćoj fotografskoj izlagačkoj sceni.
Iako je već ranije imao izgrađen svoj osebujni stil i umjetnički rukopis, njegova kasnija česta putovanja po zemljama svijeta i ostvareni kontakti sa svjetskom fotografijom kroz njegovo sudjelovanje i na najvećim i najpoznatijim međunarodnim salonima fotografije, značajno su se reflektirala na njegova aktualna tematska određenja.
M. Marotti – Underwater
Na tim putovanjima postao je strastveni lovac, koji svojim fotoaparatom traga za neobičnom pričom koju treba snimiti, a zatim i pokazati drugima. Njegove snimke i njegove fotografije nekako smještamo, iako to zvuči retro u domenu dokumentarne subjektivne fotografije. Da podsjetim, utemeljivačima subjektivne dokumentarne fotografije smatraju se njemački fotograf Otto Steiner i američki fotograf Robert Franck, koji su govorili da se subjektivna fotografska slika stvara kroz subjektivni pogled fotografa, nasuprot novinskoj fotografiji koja realističnije i razumljivije prikazuje neki događaj ili motiv. Subjektivnu fotografiju poimamo i kao sintezu dokumentarnog i estetskog u njoj.
Ovakva razmišljanja se itekako odnose i na Miljenka Marotija, koji je od lovca na motive izrastao u pravog kreativca koji stvara zanimljive tematske foto serije, kolaže i fotografske eseje. Sam Marotti priznaje da taj posao nije nimalo jednostavan ni lak, da zahtjeva mnogo znanja, intuicije, kreativnosti a prije svega pravu i originalnu ideju.
O tome nam kaže: „U svome fotografskom stvaranju ja sam ‘svaštar’ i snimam sve i sva. Nije mi toliko važan žanr koliko fotogeničnost ili kolorit nekog motiva. Slika se nalazi u svemu ali je moraš pronaći. Na putovanjima volim slikati život ulice, jer mislim da tako najbolje možeš uhvatiti ozračje mjesta i zemlje koju posjećuješ. Naravno tu je arhitektura, priroda i ljudi, pa tako imaš cjelinu. Afrika me definitivno očarala, od prirode, faune i flore. To je poseban tip fotografije koja je meni izuzetno draga. Međutim teško je iz mnoštva fotografija izdvojiti one najbolje, a još teže oformiti koherentnu tematsku cjelinu. Ako sa putovanja na kojem snimim 5 do 7 tisuća snimaka izvučem 5 fotografija za natječajne izložbe ja sam zadovoljan.“
M. Marotti – Wild mouse
Najviše ga zaokuplja life fotografija. Međutim u njegovom fokusu interesa nalaze se i druge teme i motivi, od portreta, arhitekture, preko urbanog i prirodnog pejzaža, životinjskog svijeta, do apstraktne i eksperimentalne fotografije. Raduje činjenica da mnoge od snimljenih motiva nalazimo ih na mnogim izložbama u matičnom klubu, u drugim galerijama i izložbama u Hrvatskoj i mnogim međunarodnim salonima diljem svijeta.
I na kraju valja istaći da su ove i ovakve manifestacije promidžba umjetničkih stvaralačkih dosega kluba, kao i promidžba bogatstva i raznolikosti umjetničke produkcije njegovih najuspješnijih članova u prošloj godini, ali i znak otvorenosti prema svjetskim fotografskim tokovima i spremnosti za odmjeravanje svojih stvaralačkih snaga i potencijala sa svjetskim.
Valja posebno naglasiti da najuspješniji autori Fotokluba Zagreb znaju vrednovati i cijeniti svoja i tuđa djela, a najveća vrijednost njihove objektivnosti leži u zavidnim idejnim uspjesima, kao i u permanentnom mjerenju svojih umjetničkih dosega sa dosezima drugih foto-umjetnika diljem svijeta. Naravno, i sa potpunim shvaćanjem složenosti suštine svojih djela i djela drugih na tom teškom i vrlo krivudavom putu, sastavljenom od različitih dionica: od znanja, vještine, upornosti, etike, estetike, osjećajnosti, zajedništva, prijateljstva do konačnog cilja – vrhunske fotografske umjetnosti.
Vinko Šebrek, Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb