Skip to content

Intervju s poznatim zaprešićkim glazbenikom povodom objavljenog albuma Uspomene – Davor Čukelj

Popularni zaprešićki pop-rock kantautor Davor Čukelj objavio album naziva Uspomene s 11 pjesama na kojem su sudjelovali poznati hrvatski studijski glazbenici: “Ne postoji pravilo kako nastaje pjesma, najčešće nastane tekst, a zatim melodija, s obzirom da sam prilično samokritičan, od samog pisanja pa do snimanja pjesme obično prođe barem godina-dvije”

Čestitamo Vam na upravo objavljenom izvrsnom albumu Uspomene. Koliko je album nastajao i kako je sve to teklo?

Hvala Vam! Album „Uspomene“ je izašao u listopadu 2020. u izdanju Long Play Records iz Zagreba, istovremeno kao internetsko i CD izdanje, i lako bi se mogao nazvati i kompilacijom singlova jer se sastoji od pjesama koje sam snimio u posljednjih desetak godina… Nisam žurio s objavljivanjem albuma, snimao sam u prosjeku jednu do dvije pjesme godišnje, i odlučio da će album izaći kad se skupi dovoljno pjesama da se zaokruži neka cjelina, što se poklopilo sa 2020. godinom.

Tko je sve radio na albumu Uspomene i koliko je taj dio posla trajao?

Sve pjesme su snimljene u Long Play studiju u Zagrebu, a na albumu su sudjelovali mnogi poznati hrvatski studijski glazbenici, kao što su Dragomir Herendić Dragianni, Boris Dugi-Novački Zamba, Samuel Kokanović, Krešimir Kaštelan, Jadranka Krištof, Sandro Šekutor… Za aranžman i produkciju svih pjesama na albumu zaslužan je Tomo Bačurin Lima, za fotografije na omotu albuma Kristijan Gradečki, a za dizajn i grafičko oblikovanje CD izdanja albuma Darus Despot. Hvala još jednom svima i ovim putem!

Možete li našim čitateljima objasniti kako nastaje jedna Vaša pjesma?

Pjesme obično nastaju u nekom posebnom raspoloženju, tako da imam osjećaj da pjesma sama nekako pronađe put do mene, nikad nisam pisao pjesme „na silu“… Ne postoji neko strogo pravilo kako nastaje sama pjesma, ali u mom slučaju najčešće najprije nastaje tekst, a zatim melodija. S obzirom da sam prilično samokritičan, od samog pisanja pa do snimanja određene pjesme obično prođe barem godina-dvije, dok se ne formira točna vizija kako bi pjesma trebala „izgledati“, odnosno zvučati…

Koliko ste napisali pjesama do sada, jeste li ih uglazbili, objavili,…?

Do sada sam snimio 11 pjesama, koje se sve nalaze na albumu „Uspomene“… Neobjavljenih pjesama imam stotinjak, ne računajući bezbroj nedovršenih pjesama i fragmenata…

O čemu govore Vaše pjesme, kakvi osjećaju prevladavaju?

S obzirom da su moji stihovi dobrim dijelom autobiografskog karaktera, iz samog naziva albuma može se zaključiti da se radi o nekim mojim razmišljanjima, sjećanjima, osjećajima, stavovima, kroz koje se provlače univerzalne teme, kao što su ljubav i sjećanje na dane/mjesta/ljude/događaje iz bliže ili dalje prošlosti – jednom riječju: uspomene.

Duže vrijeme poznati ste na glazbenoj sceni kao pop-rock kantautor, kada radite pjesme s više „popa“, a kada s više „rocka“?

Moram priznati da ne dijelim svoje pjesme na pop i rock, ne razmišljam previše o tome…

Najbliži opis glazbe koju stvaram bi bio malo tvrđi pop, odnosno mekši rock, s obzirom da su glazba i tekstovi pretežno pop izričaja, a aranžmanski najčešće stavljam naglasak na distorziranu električnu gitaru, bubanj i bas, što su, pretpostavljam, ipak u suštini rock instrumenti.

Zaprešićki ste popularni pop-rock kantautor, što mislite o zaprešićkoj glazbenoj sceni?

Teško je govoriti o nekoj „sceni“ s obzirom da, nevezano za situaciju sa koronavirusom, u Zaprešiću već duže vrijeme ne postoje mjesta gdje se glazba može kvalitetno prezentirati (čast izuzecima). Žalosno je da mnoga mjesta u Zaprešiću u kojima sam svirao, ili slušao glazbu iz publike, već odavno ne postoje (npr. Zeppelin, Bomber, Goldfinger, Totem, Autsajder…). S druge strane, vjerujem da u Zaprešiću postoji mnoštvo mladih bendova i glazbenika, koji neumorno vježbaju i čekaju „bolja vremena“ (za koja se svi nadamo da će doći što prije…). Isto tako, u Zaprešiću postoji dosta kvalitetnih autora i izvođača raznih žanrova, kao što su Hrvoje Ban (i njegov matični sastav Savski Valovi + mnogi drugi projekti), Mirna Brdovčak, Smiljko Kajtež Smile, Zaprešić Boys, Marija Gašparić (koja neumorno niže uspjehe u blues vodama), mladi Vili Gobac i Donkey Hot, i naravno najpoznatiji zaprešićki glazbenik – Davor Gobac, frontman Psihomodo Popa. O svima njima mislim sve najbolje i definitivno imaju moju punu podršku!

Kako se nosite s popularnošću?

Nikad nisam stekao dojam da sam nešto naročito popularan, barem ne u onom smislu da me ljudi na ulici zaustavljaju, i traže autograme ili selfieje. Naravno, dogodi se da mi se jave i poznati i nepoznati preko društvenih mreža i pohvale pjesmu, spot, intervju ili svirku, i naravno da je lijepo čuti da ljudi ipak vole ovo što radim.

Što cijenite najviše kod drugih ljudi?

Iskrenost, poštenje, i spremnost na pomoć u bilo kojem smislu, jer bez obzira na sve, vjerujem da se dobro dobrim vraća, što se najbolje pokazalo u ovoj nesretnoj 2020-oj godini. 

Što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni?

Moram priznati da do nedavno nisam baš aktivno pratio noviju hrvatsku glazbenu scenu, s obzirom da je moj glazbeni ukus ipak skriven negdje u „dalekoj prošlosti“, jer slušam pretežno bendove i izvođače nastale 70-ih i 80-ih godina. Naravno, postoje mnogi mladi izvođači koji nažalost zbog sveopćeg zasićenja i nemogućnosti prezentiranja svoje glazbe bez agresivnog marketinga, vrlo brzo odustanu od bavljenja glazbom, ili ostanu zatvoreni u svom malom krugu fanova.

Gdje sve nastupate?

Trenutno nigdje, iz svima znanih razloga… Nadamo se da će se sljedeće godine konačno normalizirati situacija, pa ćemo se vidjeti i na pozornici i ispred nje. 

Imate li svoj bend ili više nastupate samostalno?

Ove godine je većina nastupa bila u skraćenoj, akustičnoj postavi, tako da sam najčešće nastupao sam sa akustičnom gitarom ili u kombinaciji sa cajonom, na kojem me pratio Nino Mihaljek, kolega iz benda „Dvajst do asa“. „Dvajst do asa“ je ex yu cover rock bend u kojem pjevam i sviram gitaru već 7 godina, bend i dalje postoji ali je već mjesecima na „stand by“, naše najdraže svirke su uvijek bile na moto susretima, koji su se nažalost prvi počeli otkazivati kad je došao nesretni proljetni lockdown…

Tko je najviše utjecao na Vaš glazbeni razvoj i glazbeni uspjeh?

Moj glazbeni put je počeo još krajem osnovne škole, kad sam počeo svirati gitaru, pisati pjesme i istovremeno kroz prve bendove stvarati neki svoj ukus i stil. To je bilo nekoliko godina prije pojave YouTubea, tako da sam glazbu otkrivao prvenstveno kroz radio i televiziju, a također i preko gomile ploča, CD-a i kazeta koje sam danonoćno slušao i vrlo brzo se „zakačio“ za neki retro pop rock stil, kojem sam ostao vjeran još i dan danas.

Odlično se snalazite u muziciranju i pjevanju pjesama i drugih autora, posebno onih iz 80-ih godina.

Hvala, slažem se, 80-e godine su oduvijek bile glazbeno područje u kojem se najbolje snalazim (s obzirom da i privatno slušam mnoštvo izvođača iz tog vremena), tako da već dugi niz godina, osim autorskih pjesama, uživo izvodim ex yu repertoar iz tog vremena, naravno i sa ponekim novijih hitom, da nisam baš totalno „retro“.

Ovdje sam i ovdje ostajem  pjesma je za koju ste nedavno objavili spot i koja je najavni singl novoobjavljenog albuma Uspomene. Ima li u pjesmi poruke na brojno iseljavanje mladih izvan Domovine?

Moram Vas razočarati, „Ovdje sam i ovdje ostajem“ je ipak jedna sasvim obična ljubavna pjesma, koja je napisana prije desetak godina, i nema veze sa iseljavanjem mladih, iako naravno da mi nije drago zbog toga jer i sam osobno poznajem nekoliko ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom, većina njih s namjerom da se nikad više ni ne vrate u Hrvatsku… Inače, osim Vašeg čuo sam još bar 5 različitih tumačenja naslova pjesme „Ovdje sam i ovdje ostajem… Spot je sniman u produkciji Kristijana Gradečkog, i možete ga vidjeti ispod ili na YouTubeu.

Može li se u trenutnoj pandemijskoj krizi pronaći i nečega pozitivnog?

Ne znam što odgovoriti na ovo pitanje, vjerujem da nikome nije lako u vrijeme pandemije, jer se svi bojimo za svoje zdravlje, posao, bližnje, a izgleda da se još uvijek ne nazire kraj crnim danima… Ne priznajem „novo normalno“ kao trajno rješenje i živim za dan kad će maske konačno postati prošlost i kad ćemo ponovno moći putovati, družiti se, ljubiti, grliti, odlaziti u kino i na koncerte, bez ikakvih ograničenja, mjera i preporuka… Žao mi je što toliki broj ljudi, nažalost, neće doživjeti povratak na „staro normalno“…

Kakvi su Vam planovi za bližu budućnost, nakon što se cijepimo?

Čim se otvori mogućnost za to, namjeravam odsvirati minimalno 100 svirki!

A za daljnju budućnost?

Uz reaktivaciju „Dvajst do asa“ kao cover benda, svakako mi je velika želja promovirati album na jedini ispravan način – uživo. U proljeće svakako planiram snimiti još jedan spot, a nadamo se da će do tada i situacija biti povoljnija za sve, ne samo za glazbenike.

Pozdrav svima i sretan Božić!

Album je dostupan i na svim glazbenim internet platformama (Deezer, Amazon, Spotify…), i na youtubeu: https://www.youtube.com/watch?v=SsR9tWNkHXY&list=OLAK5uy_kBXDblF6JSq9EGu0jci_04bPC2JbALOqQ&ab_channel=Davor%C4%8Cukelj-Topic

Pogledate i poslušajte spot To što imamo Davora Čukelja:

Fotografije snimio: Kristijan Gradečki
Razgovarao: Stjepan Katić