Otkriće Hude jame toliko me potreslo i dojmilo i kao umjetnik osjetio sam potrebu posvetiti dio svog života radeći skulpture i izlagati ih diljem svijeta, da publika osjeti težinu tih zlodjela
Vrlo zanimljivi razgovor s poznatim američkim akademskim kiparom Nickom Kacicem-Miosicem, umjetnikom hrvatskih korijena, koji već 40 godina živi i stvara u Sjedinjenim američkim državama i svoje radove predstavlja diljem svijeta, što sve radi, koje ideje ostvaruje, možete pogledati u nastavku. Budući da ovaj uspješni i zanimljivi umjetnik nije dovoljno prisutan u domovini u kojoj je rođen, zamolili smo ga za intervju i ovom prigodom mu zahvaljujemo što se rado odazvao. Nick Kačić-Miošić poznat je i po tome što se, usporedo uz rad na svojim skulpturama snažnih emocija, bavi istraživanjem djela poznatih umjetnika 20. stoljeća.
Poštovani gospodine Kačić-Miošić možete li nam za početak reći koliko dugo živite u Sjedinjenim državama?
Ove godine sam napunio 40 godina življenja u Americi, u državi New Jersey. Oženjen sam s Tommi Mischell, hrvatskom umjetnicom, multitalentiranom vokalisticom i dizajnericom. U bračnoj zajednici smo već 23 godine i imamo četvoro predivne djece.
Kako su krenule prve godine vašeg života, gdje ste rođeni, zašto ste napustili Hrvatsku?
Rođen sam u Splitu 1960. godine, a odrastao u Trogiru, gdje sam i proveo ranu mladost. Nakon završene Srednje škole Ćire Gamulina, arhiktentonski smjer, iste godine 1979. napuštam svoju domovinu Hrvatsku, gdje je naprosto nemoguće bilo živjeti u okruženju i pod pritiskom tadašnjeg režima. Posebno je režim ugnjetavao moga oca Aristida Kačića, kipara koji je bio i uspješan poduzetnik. Odlučio sam da nipošto neću prolaziti sličnu situaciju u svom životu kako je to prolazila cijela moja obitelj. To je bio glavni razlog moga odlaska.
Vaša obitelj iz koje potječete vrlo je poznata stara hrvatska obitelj.
Moja obitelj Kačić, jedna je od najstarijih hrvatskih obitelji, velika obitelj koja se spominje još 1102. godine kao jedno od 12 praplemstava koja su potpisala “Paktu Conventu” sa ugarskim Kraljem Colomanom. Naša obitelj potječe iz okolice Brista, gdje su živjeli skoro pet stoljeća. Obitelj se zatim seli na otok Brač 1650. godine da bi izbjegli najezdu Turaka i njihov tridesetgodišnji Kandijski rat između Otomanskog carstva i Mlečana. Obitelj još jednom bježi iz svojeg doma i to 1945. godine, gdje im je tadašnja vlast oduzela kamenolom u Pučišćima i to mome pradjedu Dinku Alfonsu Kačiću koji je uspješno poslovao dugih niz godina.
Koliko dugo se bavite kiparstvom?
Kiparstvom se bavim, pa skoro cijeli svoj život. Odrastao u radionici i stekao prva iskustva, kao što sam već spomenuo, kod kipara Aristida Kačića, svoga oca. Bezbroj izložaba diljem svijeta i još uvijek intezivno radim i pokušavam napraviti nešto još neviđeno i unikatno.
Kako su krenule vaše prve američke godine, koja je vaša naobrazba?
Po dolasku u Ameriku, u Chicago upisujem Umjetničku akademiju “American Art Academy”. U New Jersey sam diplomirao na Camden Collage of Fine Arts. Studirao na Umjetničkoj akademiji “PAFA (Pennsylvanija Art Academy), najstarijoj akedemiji u Americi, koja je uz Royal Academy of London najprestižnija svjetska umjetnička akademija.
Koje ste izložbe do sada ostvarili i gdje aktualno izlažete?
Kronologiju mojih izložbi možete vidjeti i na mojoj web stranici ako kliknete na Artist Bio odnosno na nickkacicmiosic.com. Prošle godine dobio sam nagradu Best of Sculptures na Londonskom bienalu.
Trenutno imam seriju izložbi u Veneciji u Pallazzo Zanardi i Palazzo Albrizzi – Capello, koje su otvorene do kraja godine, usprkos Covidu 19.
Na kojim skulpturama trenutno radite, koje materijale koristite?
Seriju “My Jolie Chanteuse” posvetio sam svojoj supruzi Tommi Miše (Tommi Mischell). Četiri skulpture su završene, a plan mi je zaokružiti seriju na deset skulptura. Radim u kamenu, a potom ih odlijevam u bronci i svaka skulptura će imati sedam odljeva. S tom serijom u Parizu sam imao veliki uspjeh. Na jednoj od pariških izložbi sreo sam atašea za kulturu šeika Al Zayeda. Jako mu se svidjela ta serija i na kraju priče dvije skulpture iz serije završile su u kairskom Muzeju “Sheik Al Zayed”.
Seriju “Blue Whisper ” ili “Plavi šapat” posvetio sam sjećanju na paćenike, nedužne Hrvate i ostale stradalnike koji su skončali svoj život u Hudoj Jami. Zacementirani i ostavljeni umirati nedvojbeno najtežom smrću od Titovih partizana, komunista, najvećih zlikovaca ma koji god bili.
Otkriće Hude jame toliko me potreslo i dojmilo i kao umjetnik osjetio sam potrebu posvetiti dio svog života radeći skulpture i izlagati ih diljem svijeta, da publika osjeti težinu tih zlodjela.
Četiri sculpture su završene. Trenutno radim na još dvije i nastavljam raditi na seriji još nekoliko godina. U pripremi je instalacija “Blue Whisper” gdje će publika moći sjesti unutar te instalacije, koja je izgrađena tako da podsjeća na jamu, unutra tama, a sa zvučnika, koji su montirani unutar te instalacije, čuti će se jauci, krici, molitve, zapomaganja, pa opet molitve očenaša, kajanja, ispovijedanja i tako u nedogled, tisuća ljudi, žena ili djece koji su tu skončali svoj život. Cilj mi je s ovom instalacijom prikazati patnju i cijeli taj jad i očaj i na jedan način odužiti se tim patnicima.
Naslovi skulptura su: Plavi šapat I, Plavi šapat II, Majka i dijete, Torzo, Lice majke (do kraja godine će biti završena), Trudnica (krajem drugog mjeseca trebala bi biti gotova), Pletenice (u pripremi), Starac (u pripremi), Kostur (u pripremi).
Impresivno, svaka vam čast na ideji i želimo vam uspjeh u provođenju do kraja, da izdržite u toj muci stvaranja. Nevjerojatno jezivo. Bavite se i istraživanjem djela poznatih umjetnika 20. stoljeća kao što su Picasso, Modigliani, Cezzan,… Što nam o tome možete reći?
Tako je. Usporedo sa mojim radom na skulpturama, bavim se dugi niz godina istraživanjem umjetnika 20. stoljeća; Picassa, Modiglianija, Cézannea, Soutina, Kees Van Dongena, Archipenka, Henry Laurensa i ostalih. Proučavam i znanstveno istražujem umjetnine poznatih umjetnika koje prije nisu bile viđene i nisu bile poznate široj javnosti. To je jedan opsežan, precizan, ali i jako zanimljiv posao. Iziskuje veliko strpljenje i puno vremena.
Planirate li svoje radove predstaviti i u Hrvatskoj?
Volio bih predstaviti svoje radove hrvatskoj publici u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, a isto tako planiram izložbe slijedeće godine u New Yorku i Philadelphiji.
Poznajete li radove i nekih hrvatskih umjetnika?
Upoznat sam sa nekim od hrvatskih umjetnika srednje generacija. Posebno su mi se dojmili Dalibor Stošić i Kuzma Kovačić, a od mlađe generacije akademskih kipara izdvojio bih talentiranog Matu Turića.
I kad dolazite u svoju Domovinu?
Moja supruga i ja već smo otkazali dva dolaska u Hrvatsku, zbog ove korona krize. Nadam se da će sve ove tegobe oko Covida biti riješene što prije. O tome ovisi naš dolazak.
Razgovarao: Stjepan Katić
