Središnji program
14. hrvatski knjiŽevni putopis
3. LISTOPADA 2020.
LOVAČKI DOM – ZAZIDJE, LOBOR
*
POKROVITELJSTVO /POTPORA, ORGANIZACIJA:
MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA REPUBLIKE HRVATSKE •
KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA • KAJKAVSKO SPRAVIŠČE – društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti, Zagreb • Udruga za kulturno stvaralaštvo FRANJO Horvat Kiš, Lobor • OPĆINA LOBOR
***
SUBOTA, 3. 10. 2020. – Lovački dom (terasa), Lobor, Zazidje b.b. – 15,00 sati
*
14. hrvatski književni putopis
Svečano proglašenje rezultata 14. natječaja za književni putopis – prema odluci stručnoga suda
(dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik žirija i predsjednik Kajkavskoga spravišča, Zagreb,
dr. sc. Božica Pažur, gl. i odg. urednica časopisa Kaj, i Darko Raškaj, pjesnik)
• Dodjela nagrada laureatima • Mali putopis (OŠ Franje Horvata Kiša Lobor)
• Glazbeni trenutak: Dunja Knebl, kantautorica • Voditelj svečanosti: Dubravko Sidor, glumac
*
Gostovanje Tribine Kajkavskoga spravišča, Zagreb:
Predstavljanje knjige putopisca i publicista Radovana – Radeka Brlečića: USUSRET VENERI /Putovanje Jutarnjom zvijezdom (POU Sv. Ivan Zelina, Mala biblioteka Dragutin Domjanić, knj. 101); sudjeluju: književnik dr.sc. Boris Beck – voditelj Tribine, književnik Marijan Grakalić – urednik knjige, i autor Radovan Brlečić
*
U skladu s epidemiološkim mjerama, program je na otvorenom, uz obavezno nošenje maski!
***
Ovogodišnja potpora cjelokupnom programu: Ministarstvo kulture i medija RH, Krapinsko-zagorska županija. Nagrade osigurava Općina Lobor.
Franjo Horvat Kiš (Lobor, Hrvatsko zagorje, 23. rujna 1876. – Zagreb, 2. lipnja 1924.) – pripovjedač i putopisac u razdoblju moderne
Završivši učiteljsku školu (koju je pohađao u Zagrebu i u Osijeku), službuje kao učitelj u Kovačevcu, Selima Zagorskim, Dugom Selu, Brinju, a najdulje u Karlovcu (1909.-1919.). Umro je, oboljevši od tuberkuloze, u Zagrebu, kao tajnik Medicinskoga fakulteta.
U književnost je ušao crticom Djetinja ljubav, u časopisu Bršljan, 1893., a prozu je objavljivao u Novoj nadi, Napretku, Vijencu, Domaćem ognjištu, Savremeniku, Bosanskoj vili i drugim časopisima. Cjelokupni beletristički opus sveo je, u tematskom smislu, na promatranje skupina malih ljudi, seljaka, malograđana, sitnih činovničića nastojeći, prije svega, osmisliti unutarnja, emocionalna stanja svojih junaka (Ženici, 1902.). Poslije, u većim pripovijestima (Zašto?, 1908.; Obijalo, 1918.) protagoniste svojih proza stavlja u širi društveni kontekst, dotičući i određene socijalne probleme svojeg vremena. U svim njegovim crticama i novelama, pisanim uglavnom deskriptivnom tehnikom, dominira motiv ljubavi variran od minucioznog opisivanja subjektivno-emocionalnih potresa pojedinih junaka do njihovih etičkih i društvenih određenosti. Putopisi (Viđeno i neviđeno, Istarski puti) neprijeporno su najbolje umjetničke stranice Kiševa djela.(…)
Djela: ‘’Ženici’’, 1902.; ‘’Zašto?’’, 1908.; ‘’Viđeno i neviđeno’’, 1911.;’’Nasmijani udesi’’, 1918.; ‘’Istarski puti’’, 1919., Sabrana djela I-II, 1943.; Izabrana djela. PSHK, knj. 67, 1966.
(M. Šicel – iz Leksikona hrvatskih pisaca, ŠK – Zagreb, 2000.)
