Ministrica kulture Andreja Zlatar Violić (Foto: Matej Grgić / Tportal.hr)
Odluka ministrice Andreje Zlatar Violić o imenovanju Marine Viculin za novu ravnateljicu Klovićevih dvora i razrješenju Vesne Kusin iznenadila je i uznemirila dio kulturne javnosti
Kao što izbor dugogodišnje Vjesnikove novinarke i urednice Vesne Kusin za ravnateljicu Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu 2004. godine nije prošao bez skandala (natječaj je, podsjetimo, dvaput poništavan), tako je i odluka o njezinu razrješenju i imenovanju Marine Viculin, koju je proteklih dana potpisala ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, uznemirila dio kulturne javnosti.
Unatoč tomu što je Vesna Kusin vratila publiku u Klovićeve dvore i uz pomoć sponzora, koje je danas izuzetno teško pronaći, ostvarila niz važnih međunarodnih i nacionalnih projekata te se dokazala kao vrlo sposobna ravnateljica o čijim sposobnostima se javno govorilo isključivo u superlativima, na natječaju je izabrana njezina protukandidatkinja, inače muzejska savjetnica koja je u Klovićevim dvorima bila kustosica zapaženih inozemnih izložbi poput Picassa i Dore Maar, Marca Chagalla i Edgara Degasa te domaćega fotografskoga ciklusa »Snapshot/ Brzo okidanje« u Kuli Lotrščak.
Za vrijeme mandata Vesne Kusin Klovićevi dvori su po rezultatima svoga poslovanja bili jedna od najuspješnijih kulturnih institucija u Zagrebu.
Ministrica kulture očito smatra da program Marine Viculin nagoviješta još svjetliju budućnost te gornjogradske institucije, uz svježiji i suvremeniji program, jaču međunarodnu suradnju i inovativniji pristup vlastitim mogućnostima i posjetiteljima.
Ministrici zakon daje slobodne ruke i ona nedvojbeno ima zadnju riječ u izboru kandidata, ali ono što zabrinjava zagrebačke kulturnjake jest činjenica da se prije njezine odluke o konkurentskim programima nije očitovalo upravno vijeće Galerije, niti je poslalo prijedlog ministrici, što je dosad bila uobičajena procedura. Nebrojeno puta osvjedočili smo se da stručna vijeća muzejskih i galerijskih ustanova daju preporuku, a upravno vijeće pregleda, ocjenjuje i predlaže osnivaču najpogodniju osobu za ravnatelja.
Lako se možemo prisjetiti da je bivši ministar kulture Božo Biškupić 2004. godine morao birati između Feđe Vukića i Vesne Kusin jer mu je tadašnje upravno vijeće »hrabro« predložilo oba kandidata. Poznati su nam slučajevi u kojima su ministri kulture odbacili dobivene prijedloge, ali ne znamo za primjer u kojemu upravno vijeće nije izreklo svoje mišljenje o kandidatima i predložilo ravnatelja.
Hrvatski muzealci s kojima smo razgovarali smatraju da je riječ o praksi bez presedana, koja ministrici omogućava da donese odluku bez ulaska u konflikt, koji bi je inače neizbježno čekao jer je stručno vijeće bilo na strani Vesne Kusin, a zadovoljstvo njezinim dosadašnjim radom nisu krili ni članovi upravnog vijeća.
Predsjednik upravnog vijeća Duško Ljuština (koji je poručio da o našoj temi može razgovarati tek u srijedu jer je na putu) redovito je na otvorenjima izložbi u Klovićevim dvorima izricao panegirike na račun ravnateljice Klovićevih dvora, čija dostignuća očito nisu impresionirala Andreju Zlatar Violić.
Nakon pomne analize, u Ministarstvu su zaključili da program Vesne Kusin »standardno koristi već obrađene teme, a svoje prezentacije zasniva na posuđivanju izložaka, što predstavlja zaustavljanje razvoja i procesa otvaranja Galerije Klovićevi dvori prema suvremenim kulturnim i umjetničkim fenomenima«.
Vesna Kusin, Marina Viculin
Odgovarajuće smjernice daljnjeg razvoja ustanove pronašli su u programu Marine Viculin, »uvažene muzejske savjetnice s međunarodnom diplomom«, koja se okreće fenomenima suvremenosti, predlaže interaktivno djelovanje s posjetiteljima svih uzrasta i statusa te zagovara suradnju s bliskim institucijama u Europi i regiji. Inovativnost njezina programa, naglašeno je u obrazloženju, uklapa se u strateške ciljeve Ministarstva kulture koje kulturne ustanove vidi kao socijalne, otvorene i međunarodno aktivne.
Marina Viculin nastojat će od Klovićevih dvora stvoriti instituciju koja bi s mrežom srodnih ustanova realizirala izložbe na više lokacija u Hrvatskoj i Europi. Želi privući i afirmirati najmlađe umjetnike i najsvježije ideje, a kao ključni problem vidi »veličinu prostora i relativno velik broj stalno zaposlenih« koji instituciju čini skupom za održavanje.
Namjera joj je nastaviti »jasno prepoznatljiv stil rada i način izložbene prezentacije« u Klovićevim dvorima i baviti se najširim spektrom tema, od reinterpretacije baštine do predstavljanja recentnih imena koja dominiraju svjetskom umjetničkom scenom.
Kao novost najavljuje izmijenjenu koncepciju prizemnog dijela Galerije, koji bi trebao živjeti dnevnim ritmom događanja, izložbi i koncerata te služiti kao svojevrstan punkt na kojemu se mogu dobiti informacije o kulturnim novostima s raznih dijelova svijeta. Također, smatra da bi Klovićevi dvori u svojoj redovitoj djelatnosti trebali priređivati sažete i intrigantne putujuće izložbe.
U svome prilično kratkom izložbenom programu Viculin navodi svega dva primjera, no zanimljivo je da su obje izložbe (»Refleksije vremena« i »Mala povijest hrvatskog filma«) dio opsežnoga izlagačkoga programa s kojim se kandidirala Vesna Kusin.
Smatrajući da je u dva mandata uspjela stvoriti respektabilni zagrebački i hrvatski »kunsthalle«, sa širokim programom djelovanja u rasponu od prapovijesti do suvremenosti, Kusin je svomu programu nastavila razvijati dosadašnje smjernice, ali i najavila da se neće odmarati na lovorikama, već primjenjivati drukčije pristupe i interpretacije.
U tekućoj, slavljeničkoj godini Kusin je već najavila izložbe proslavljenog hrvatskog minijaturista Jurja Julija Klovića, »Velikane hrvatske apstrakcije«, ciklus izložbi »Moda kao umjetnost« u kojemu će nastupiti Alan Hranitelj, Ivana Popović, Manuela Vladić-Maštruko, Silvio Vujičić i Tajči Čekada, Četvrti hrvatski bijenale ilustracije, retrospektive Vatroslava Kuliša i Waltera Neugebauera te »Kratku povijest hrvatskog filma«.
Kusin je smatrala da godinu ulaska u Europsku uniju treba obilježiti izložbama koje pokazuju vrhunske domete kulture i umjetnosti stvorene na hrvatskom tlu, a u europskome kontekstu. O važnosti hrvatskoga prostora u europskoj baštini svjedočila bi izložba »Najstariji europski grad – Vinkovci«, o naselju koje se postojalo 6200 godina prije Krista i koje se, nakon biblijskog Jerihona, smatra drugim gradom u svijetu po starosti.
O našoj umreženosti u europsko kulturno nasljeđe govorila bi i izložba »Rimska civilizacija na tlu Hrvatske«, a »Antička estetika modernizma« pokazala bi kako su najveći majstori hrvatske moderne bili inspirirani idealom antičke ljepote.
U četverogodišnji plan bile bi uključene i izložbe »Hrvatska arhitektura 20. stoljeća«, izložba kulture i umjetnosti klasicizma, »Impresionističke tendencije u hrvatskom slikarstvu«, sinteza simbolizma te izložba hrvatske moderne umjetnosti, koju Vesna Kusin najavljuje kao revolucionarnu jer bi novim vrednovanjima trebala ispraviti povijesne zablude koje se vuku još od zastarjelih prosudbi Ljube Babića.
Bivša ravnateljica planirala je i izložbu o šezdesetim godinama u kulturi i umjetnosti, retrospektive Gorana Trbuljaka, Miroslava Kraljevića i Mencija Klementa Crnčića, a kad su posrijedi međunarodni projekti po kojima je Galerija bila poznata, najavila je da već nekoliko godina vode pregovore oko izložbi Amadea Modiglianija, Claudea Maneta i Edvarda Muncha te da očekuje njihovu realizaciju tijekom iduće tri godine.
O tome koje će se izložbe održavati idućih godina u Klovićevim dvorima odlučivat će Marina Viculin, kojoj zasigurno neće biti lako nositi se s financijskim i drugim pokazateljima rada njezine prethodnice, kojoj ovih dana pružaju podršku mnogi muzealci, pa čak i oni koji su 2004. godine bili protiv njezina imenovanja, ističući da je riječ o političkoj smjeni.
Jelena Mandić-Mušćet
Akademija-Art