Foto: hdz.knezevivinogradi.com
Šeks se 2002. priklonio Sanaderu samo zato što je procijenio da će pobijediti Pašalića
Andriju Hebranga upoznao sam u Saboru početkom prosinca 2011., neposredno prije parlamentrnih izbora. Želja mi je bila da s njim razgovaram o bivšem šefu HDZ-a Ivi Sanaderu i njihovim odnosima, no razgovor je ubrzo prešao na priču o važnim stranačim igračima poput Vladimira Šeksa ili Ivića Pašalića koji je nedavno iskazao namjeru da se vrati u stranku. Zanimalo me da li se 21. travnja 2002. na 7. izbornom Saboru HDZ-a doista dogodio puč u kojem su Šeks i Branimir Glavaš pomogli Sanaderu da pobijedi Pašalića na način da su iz Osijeka doveli zaštitare koji su zastrašili sudionike skupa.
Andrija Hebrang je opovrgnuo u potpunosti tu opće prihvaćenu verziju događaja.
– Pobjedu je osigurao rad ljudi poput Šeksa i mene koji su lobirali kod starijih, “tvrđih” HDZ-ovaca u Sanaderovu korist. Nije bilo upotrebe sile – kazao je Hebrang.
Ne gazi neprijatelje
Zašto ste, zapitao sam Hebranga, tada stali uz ideološki i politički umjerenog Sanadera, umjesto da ste podržali ultranacionalista Pašalića koji vam je bio bliži u političkom smislu?
– Što se mene tiče, mogu reći da me Sanader uvjerio svojim proeuropskim programom. Ja sam desničar, ali sam znao da nam Europa treba biti primarni cilj. Sanader mi je ponudio potpredsjedničko mjesto u stranci, dok je za sebe predvidio da bude šef, kazao je Hebrang i dodao kako se ipak plašio mogućeg raskola u HDZ-u.
– Sanader je slovio kao nova snaga koja će transformirati stranku, ali je najmoćniji čovjek u stranci i dalje bio Ivić Pašalić. Zbog njega sam, tri godine kasnije, i ja nakratko napustio stranku. Pašalić je i dalje imao jak utjecaj i nikako ga se nije namjeravao odreći. Uz to, imao je na svojoj strani mnogo kvalitetnih ljudi. Rekao sam tada Sanaderu: “Ivo, pusti me da razgovaram s Pašalićem, i uvjerim ga da pristane na kompromis. A ovo je bio kompromis – ti ćeš biti predsjednik stranke, a Pašalić tvoj zamjenik. Također će biti i po dva potpredsjednika, s tvoje i njegove strane. Bit će to savršen kompromis koji će spriječiti rascjep u stranci. Sanader mi je odmah dao odriješene ruke i rekao – imaš moje odobrenje, ispričao je Andrija Hebrang.
Time je Sanader, kako Hebrang smatra, dokazao svoju demokratičnost. Pomislio je kako je Sanader tip moćnika koji “želi biti prvi, ali ne želi gaziti svoje neprijatelje”.
Glavaševi zaštitari
Pregovori između Hebranga i Pašalića trajali su dva i pol mjeseca da bi Pašalić na kraju odbio ponudu.
Potom je uslijedio tihi rat u stranci u kojem su se odmjeravale snage.
Ako se Hebrangova podrška Sanaderu može objasniti njegovm željom za demokratičnijim vodstvom, razlozi pristajanja Vladimira Šeksa uz Sanadera manje su jasni. Ovako mi je to objasnio Hebrang.
– Šeks je iznimno pametan i praktičan političar. No, nije čovjek od vizije – ne posjeduje ideale, politički plan ili program. Zanima ga jedino kako ostati na vrhu i zadržati moć . U bivšoj Jugoslaviji kotirao je vrlo visoko u komunističkim strukturama, bio je član UDBA-e i zamjenik republičkog javnog tužitelja. Čovjek koji je sve špijunirao i znao sve o svakomu. Nakon Tuđmanove smrti i ključnih stranačkih izbora, Šeks je kalkulirao tko će dobiti izbore i procijenio je da će to biti Sanader, a ne Pašalić. Predosjetio je to i odlučio se za Sanadera. To je bilo sve. Nije ga bilo briga za demokratizaciju, niti za europski HDZ. Jednostavno je želio biti na strani pobjednika.
Iako danas nije dobar sa Sanaderom, Andrija Hebrang i dalje tvrdi da priča sa Glavaševim zaštitarima nije točna. Kaže kako je on osobno napomenuo Glavašu kako bi njegovi dečki trebali doći u odorama zbog svečanosti događaja.
Uvijek isti argument
– Nakon pobjede na parlamentarnim izborima, u prosincu 2003. ništa nije ukazivalo da će Sanader postati sklon životu na visokoj nozi i rastrošnosti, kako se poslije pokazalo. Kad ja nešto kupujem, tražim neku srednju kvalitetu i povoljne cijene. Sanader je uvijek birao najskuplje. Pitao sam ga jednom – tko to sve plaća? On mi je odgovorio: Ja! Živio sam 16 godina u Austriji i tamo sam dobro zarađivao. Isto objašnjenje od njega sam slušao godinama. To je također bio njegov argument i kad su u pitanje došli skupocjeni satovi – ispričao je Hebrang.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista
Izvor: Dan Alexe / Jutarnji.hr
Akademija-At
