Ćićarija - ponosna udovica |

Fotomonografija sadrži 80-tak umjetničkih fotografija četvorice eminentnih fotografa, članova ULUPUH- ove Sekcije za fotografiju, Dražena Lapića, Željka Jelenskog, Ratka Mavara i Damila Kalogjere koji su, putujući više od godinu dana čudnovatim mjestima Ćićarije uspjeli uhvatiti ‘dušu’ planine i njezinih stanovnika.

Fotomonografija priča priču o prostoru zahvaćenom ozbiljnom depopulacijom i emigracijom stanovništva i svoj njegovoj ljepoti,lišenoj turističke komercijalizacije i industrijske eksploatacije.

Izložba ima humanitarni karakter pa će prihod od prodanih fotomonografija biti namjenjen liječenju dječaka Davida Krušvara.

Izložba će biti otvorena do 04. prosinca 2008.

Do danas FAU – Foto Art Unija (neprofitna umjetnička organizacija pri Ministarstvu Republike Hrvatske) izdala je četiri umjetničke fotomonografije i to redom:

"A u Lubenicama Lubenice", 2004./2005. godine dva izdanja; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter & Željko Jelenski.

"Lonjsko polje – Voda u oblacima", 2006. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter & Željko Jelenski.

"Pažani su možda /vjerojatno/ sigurno Marsovci", 2007. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Adriana Škunca, Damil Kalodjera & Željko Jelenski.

"Ćićarija – ponosna udovica", 2008. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Ratko Mavar, Damil Kalodjera & Željko Jelenski.

Pejsaž, ta opsesivna tema medija, ugrađen je u povijest fotografije od njena samog početka, a niti danas nije manje zanimljiv onima koji starom ili novom tehnologijom nastoje opisati i prikazati sve čarolije koje nam nudi ta jedina Zemlja čiji smo stanovnici. U sveopćoj brzini kojom se krajolicima Zemlje njeni stanovnici kreću cestama ili zrakom, i koju postupno prekrivamo betonom ili otpadom, krajolik se najčešće pojavljuje kao kič-razglednica, neka vrsta iskupljenja za nagomilane grijhe.

Tu i tamo – a fotografija je upravo takav medij – pojavljuju se slike koje malo pričaju, ali više govore specifičnim jezikom vizualnih umjetnosti, ugrađujući u vizualnu percepciju šum vjetra, miris sjena, toplinu sunca. Tada fotografija nadilazi okvire što ih zadaje jedan medij i tada nalazi svoje mjesto u jednom širem kulturnom kontekstu.

Čini se da je upravo to znakoviti smisao podhvata što su ga po bespućima Čičarije poduzeli, četiri fotografa u namjeri da sa iskustvom nakupljenim na ranijim zajedničkim projektima (Lonjsko Polje, Pag, Lubenice) osmisle i vizualiziraju jedan pomalo zaboravljeni pejsaž i da ga slikom predaju na opću uporabu. Ovdje nije dakako riječ o pastoralnoj viziji, putnim bilješkama, topografiji ili o neorealističkom naturalizmu. Riječ je o ekspresivnom potencijalu medija fotografije, čija svrha nije da opiše ili oriše, već da potakne misao i osnaži doživljaj. U pretvorbi pejsaža u sliku, autori su se potrudili da u nju unesu mnogo više duha i duhovnosti od puke optike, kemije i piksela, kojima im sprave raspolažu. Zbog toga im slike nadilaze pejsaž, Čičariju i tehnologiju, i mogu mirno biti primljene kao umjetničko svjedočanstvo o „Ponosnoj udovici" , odnosno Čičariji, koja na svu sreću još uvijek živi svoj život izvan turističkog simulakruma u njenom podnožju, i ne daj Bože, da je netko „otkrije".

Premda majstorski učinjene fotografije sadrže u sebi znatnu količinu ikoničkog, jer je tako sam pejsaž u stvarnosti strukturiran, poetika „Ponosne udovice" prepoznaje se i čita na simboličkoj razini. U osnovi sve što uopće čini fotografsku sliku, sublimirano je jezikom simbola. Tako ni nebo, ni zemlja, niti svjetlost što se probija kroz prozor u sjenu kuće, ni jutarnja ispaša stoke, nisu jedno, drugo ili treće, već su tihi govor slike, koju možda više prožima jutarnja svježina i miris pokošena polja od stvarnosti koja se na slici vidi. Nitko ovdje ne poriče objektivnu istinu „Ponosne udovice" i namjeru autora da mediju fotografije povjere svoj autorski doživljaj istine kojoj su svjedočili svojim lutanjima Čičarijom, ali bolji pogled na slike otima trivijalnu istinu zapuštene i siromašne zemlje od nje same, i predaje je kao potku jednom vrlo ozbiljnom promišljaju ne samo o umjetnosti, vizualnoj kulturi, već i o ekologiji, ekonomskoj, kulturnoj, ali i regionalnoj strategiji. „Razvoj" je ovdje izostavljen, jer fotografske slike nisu tu da upute na „razvitak", već više na očuvanje istinskih kulturnih i civilizacijskih stratuma. Mali, ali dovoljan dio tog stratuma što je duboko ugrađen u tlo Čičarije i nebo iznad, predali su u vidu slika Dražen Lapić, Damil Kalogjera, Željko Jelenski i Ratko Mavar na širu uporabu zahvaljujući čaroliji medija da objektivnu istinu stvarnosti pretvori u objektivnu istinu umjetnosti.

Želimir Koščević

Sample Image

Dražen Lapić

Rođen je u Zagrebu 13.1.1963 godine. Nakon završene škole primjenjene umjetnosti na odjelu fotografije aktivno započinje svoju profesionalnu karijeru. Surađujući na mnogim projektima marketinških agencija – BBDO, Digitel, Interpublic, Proximity… kao i sa eminentnim hrvatskim tvrtkama – Stanić, Inker, Badel, Annyer, Croatia Records… ostvaruje svoj san da mu fotografija bude životni izazov. Dvadestogodišnja karijera i stijecanje neizbrisivog iskustva omogućuje mu da se nekoliko zadnjih godina posveti umjetničkoj fotografiji "izložbenog" formata stvarajući djela "oku ugodne" atmosfere pejsaža, eksterijera. Do sada je pet puta samostalno izlagao. Član je ULUPUH-a i slobodni umjetnik fotografije. Godine 2004. započinje projekt © u čijem dijelu upravo uživate. U ovoj životonoj dekadi je angažiran u poslovnom tijedniku "Lider" kao urednik fotografije.

Ratko Mavar

Završio je fotografiju na zagrebačkoj Školi primijenjenih umjetnosti. Profesionalno se bavio kazališnom, reklamnom i primijenjenom fotografijom. 1990. se počeo profesionalno baviti novinskom fotografijom kao fotograf i urednik u Danasu, Svijetu, Obzoru i mnoštvu drugih časopisa. Od 2002. godine je urednik fotografije u Vjesniku gdje piše i kolumnu o fotografiji. Dobitnik je nagrade HND-a za najbolju fotografiju 2005. godine. Dobitnik je nagrade HND-a za najbolju fotografiju na temu kulture i umjetnosti 2006. godine.Član je ULUPUH-a od 2006. godine. Održao je sedam samostalnih izložbi. Autor je fotografija na više plakata, knjiga i nosača zvuka.

Damil Kalogjera

Damil Kalogjera rođen je 12. svibnja 1962. u Zagrebu. U srednjoj školi mentori su Pavao Cajzek i Zvonimir Zagoda. 1979. počinje objavljivati fotografije u "Studentskom Listu" i raznim novinskim izdanjima, od 1985. stalno surađuje u magazinu "Start". Sredinom 90.-ih snima seriju portreta za časopis "Metro". U zagrebačkom "B.P. clubu" godinama nadopunjuje stalni postav od preko 200 fotografskih portreta jazz glazbenika. Snima arhitekturu, teatar, ples, studijsku, pejsažnu, portretnu, modnu, primjenjenu , putopisnu, dokumentarnu itd. fotografiju. Bilježi i izlaže fotografije iz Domovinskog rata. Surađuje sa raznim vizualnim kreativcima, redovito portretira muzičare i skladatelje, snima jedriličarske regate. Član HZSU, živi u Zagrebu, izlaže lijeno, radi gdje treba. Izdanja:1992. – Dubovica,1995., 2000. – Vis otok tajni, 1997. – 10 godina B.P. Cluba. U pripremi je fotografska knjiga o Uskršnjim običajima i procesijama otoka Hvara.

Željko Jelenski

Umjetnički fotograf, rođen je 23.11.1961. Željko Jelenski je eminentan hrvatski fotograf koji djeluje već dvadeset godina. Pripada generaciji koja je rasla i srasla s buntovnim duhom zagrebačkog Novog vala, u kojem umjetnost nije bila samo posao ili pozerstvo nego doista i način življena u svoj njegovoj punini. Vrhunski je stilista i do danas je održao 30 samostalnih i 13 skupnih žiriranih izložbi. "Riječ je o svestranu fotografu kojemu je svaki snimak umjetnički unikat, kojemu je priroda najuzbudljiviji izazov. Jelenski ima japansko poštovanje prema prirodi u kojemu motiv postaje najraskošnija vizura."- (Marina Tenžera, Vjesnik). Radio je na mnogim umjetničkim projektima od apstraktne do modne fotografije, a kontinuirano objavljuje fotografije s rock tematikom. Surađivao je u mnogim hrvatskim novinskim publikacijama (Polet, Studentski List, Val, Oko, Maldina – (SLO), Studio, Danas, Start, Nedjeljna Dalmacija, Stil, Panorama, Dekor – (glavni urednik i urednik fotografije), Slobodna Dalmacija, Glorija, Globus…) u kojima je do sada objavio preko deset tisuća fotografija. Član je ULUPUH-a i HZSU-a. Što se tiče novinskih publikacija, trenutno radi kao stalni fotograf poslonog tjednika "Lider". 2006. godine izdaje samostalnu fotomonografiju pod nazivom "Buđenja / Awakening". 2006. – Nagrađen za najbolju fotografiju na temu Priroda, – FUJIFILM – Euro Press Proffesional Awards 2006. U studenome 2008. realizirao je svoju 30 samostalnu izložbu pod nazivom "Strukture/Structures", koja se tematski bavi kamenim strukturama otoka Paga. www.photo-jelenski.com

Željko Jelenski

Akademija-Art.net