Grožnjan – Matteo Cardin: Ljudi i događaji

Pogledajte galeriju fotografija!

Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky
 

Ljudi i događaji

Pojam putovanja može inicirati više različitih odaziva u memoriji. Putovanje može biti oznaka aktivnosti ali i simboličnog značenja. Putovanje ima duži ili kraći tijek kojem prethode pripreme, a slijede nove situacije i nove lokacije. Putovanje je umješnost odlazaka i dolazaka. Matteo Cardin poznaje te situacije. On je nomad. Na ovoj izložbi podastire izbor iz kolekcije putopisnih fotografskih radova nastalih u posljednje četiri godine. Najveći dio autor je snimio putujući dalekim, egzotičnim zemljama.

Kad je fotografija u pitanju, iako tehnologija ne ograničava status djela, postavlja se pitanje što je to umjetnička a što dokumentarna fotografija. Ovaj niz velikim dijelom pripada kvalitetnoj dokumentarnoj fotografiji a dio radova se može posebno pohvaliti zbog visokih kreativnih dometa. Obilazeći postav uočavamo da je nerijetko prisutan Bresonov princip: jednostavan, naoko neambiciozan kadar u kojem je začudna situacija. Detalj koji nosi poruku često je na rubu humora, drame ili građanskog ukusa bez obzira što fotografija predstavlja realnu situaciju. Poruka značenja nikada nije izgovorena sasvim do kraja. Promatraču je ostavljeno da u svojoj mašti nastavi radnju i definira neki osobni nivo smisla.

Autor nudi niz fotografija koje se mogu podijeliti na više serija. Jednu od osnovnih grupa činile bi prepoznatljive urbane situacije a drugu ruralne ili motivikom izdvojene iz gradskog tkiva. Ova podjela sadrži još manje serije koje se mogu grupirati po tematici ali i po dojmovnom intenzitetu. Posebna cjelina su radovi koji dokumentiraju javna događanja poput koncerata ili demonstracija velikog broja sudionika. Slijedeća grupa radova prikazuje intimnije, skoro porodične situacije. Posebna kategorija su svjedočanstva sa ratišta ili sa lokacija gdje su zabilježeni ljudi u agresivnim akcijama. Tu nalazimo i radove na kojima je kamerom zaustavljena dosjetka bez obzira da li je autor na nju slučajno naišao ili ju je režirao. Ove tematske cjeline često se preklapaju pa bi pojedine fotografije mogle biti u više kategorija.

Čini se da autora ne zanima putovanje kao kretanje. Više ga zanima prodrijeti u intimu lokacije na kojoj se našao. Tako su pred nama fotografije mjesta drugih civilizacijskih krugova. Autor nam saopćava stanje. Ovu kolekciju i njene podgrupe doživljavamo kao gotov čin. Matteo Cardin voli dokumentirati neformalnu komunikaciju među ljudima kao i voajerski zaviriti neprimijećen u neku nedirnutu lokaciju. Tako uspijeva zaustaviti trenutke spontanosti motiva ili sugovornika. Posebnu kategoriju zauzimaju fotografije mučnog sadržaja sa ratnih područja. Autora zanima i bilježenje kolektivnih stanja na lokacijama uzavrelih političkih događanja.

Na većini fotografija nalazimo osobe u različitim situacijama. Očito je da autora privlači čovijek, ljudska stanja, od borbene, ratne do sasvim tople, prijateljske ili porodične scene. Među fotografijama treba izdvojiti nekoliko odličnih portretnih situacija. Matteo poštuje ideju komunikacije. Likovna ali i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment, bez obzira da li se radilo o monologu ili ponuđenom dijalogu. Tako ukupni rad ili njegovi dijelovi postaju ideogram. Sva povijest umjetničke prakse zapravo je dekodiranje usmjerenih poruka, iniciranih komunikacija, koje su upućene na izčitavanje poznatom ili nepoznatom promatraču.

Pregledom radova možemo zaključiti da autor fotografira atraktivan motiv bez da nam povjeri svoj stav o situaciji koju bilježi. Njegov osobni doživljaj ipak možemo odrediti percipiranjem cijele kolekcije. On posjeduje svijest o ne baš lirskom povijesnom trenutku. Autor zna da živimo u naporno doba Plavog planeta. Razvoj novih tehnologija i ubrzanje protoka informacija omogućili su da ideja o globalizaciji postane stvarnost. Ali, pitanje globalizacije se za sada ogleda uglavnom kroz elektronske medije, političke proklamacije i relativno jeftine avionske karte. Globalna humanost nije na djelu. To je očito. Tako lokalni diskursi postaju dio ponude ali im je tumačenje ovisno o dojmu a ne o filozofskoj, promišljenoj ideji. Već duže vrijeme lociramo ignoriranje ili krivo tumačenje događanja u Aziji a naročito u Africi. Na vijestima slušamo informaciju iz pozicija novokomponirane, vulgarne, divljem kapitalizmu poslušne domovine. Iz euro – američke perspektive, mnoga događanja sa Cardinovih fotografija su zaista atraktivna i neponovljivo dokumentarna. Pregledamo li materijal koji autor nudi nazire se humana premisa.

Kroz radove nazire se propitivanje civilizacije izgovoreno likovnim jezikom fotografske tehnologije. Matteo Cardin bilježi urbani fenomen, centre gradova preoblikovane u city, poslovni dio u kojem poslije uredovnog vremena nitko ne živi. Tako su od mjesta postali ne – mjesta. Izdvajam rad koji prikazuje ne – lokaciju, otuđeno, sasvim prazno, besprijekorno osvijetljeno i uređeno šetalište megapolisa. I još: propitivanje suvremenih globalnih fenomena spontano se nameće autoru. On reagira fotografijom pejzaža na kojoj dominiraju tvornički dimnjaci i potpuno uništena priroda. Doživljavam ove radove kao autorov komentar i stav o hibridnoj civilizaciji u kojoj živimo.

Iako je očito da je zanimljivost, atrakcija autoru privlačna za bilježenje, on instinktivno uviđa da često događaj / motiv nije samo oblik već imaginarni prostor ispunjen osobnom sumnjom i često kolektivnom prazninom. Matteo Cardin naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije i opće fenomenologije životnog prostora. Osobni doživljaj detektiran je detaljima likovne igre gdje autor dosjetljivo i ponekad cinično uvodi u rad vizualnu naznaku problema. U suvremenom periodu, umjetnost doživljava brojne promjene. Na globalnom planu današnja likovnost se bavi društvom često više nego sama sobom. Ona se može razmatrati iz više aspekata ali ju možemo tumačiti metodom relacione estetike Nicolasa Bourriaud-a. Po njemu definicija umjetnosti je da: „…umjetnost predstavlja djelatnost proizvodnje odnosa prema svijetu znakova, formi, gesti ili predmeta…“.

Autoru je jasno da je sudbina kreativca u suvremenosti određena ne samo njegovom lokacijom već i odlukom da se društveno-politički angažira ili ostane pasivan. Zablude civilizacije o izdvojenosti unutar povijesnog vremena polako se tope uvođenjem spoznaje, potvrđene znanstvenim filozofsko – fizikalnim dostignućima, o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Poodmaklo postmodernističko vrijeme odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalnu interpretaciju i reinterpretaciju. Ovaj projekt nudi provokativnu sliku trenutka. Matteo Cardin, oslanjajući se na viđenje, memoriju i hrabrost iskaza, bilježi povezanost lokacije i evokacije, materijalnog i idejnog, opipljivog općeg i osjećanog osobnog.

Eugen Borkovsky

Matteo Cardin se rodio u Italiji, a zatim se seli u Pulu. Sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u Australiji, Brazilu, Švicarskoj, Škotskoj i Bangladešu. Svoju prvu samostalnu izložbu predstavlja u Galeriji Makina. „Promatram kako bih spoznao i bilježim kako bih širio svoju spoznaju“. Tako Matteo Cardin progovara o svijetu kojem svjedoči i dokumentira njegovu raznolikost koja ga uvijek iznova iznenađuje i obogaćuje tragičnom i dubokom ljudskom prirodom, tako prisutnom u današnjem društvu. Fotografijama snimljenim posljednjih četiri godine, Matteo Cardin podastire publici svoje svjedočanstvo prikazujući mjesta, događaje i situacije koje opisuju ljudsko biće u njegovoj intimi.

e-mail: info@matteocardin.com

www.matteocardin.com

Akademija-Art