Dijete. Kažu svi, sveto dijete!

Danas je pogreb Anamarije, mlade djevojke, djevojčice iz moje župe. Na sprovodu može biti samo 5 ljudi. Vjerujem da su druge okolnosti da bi bilo tisuće ljudi. Župa Presvetog Srca Isusova, kvart, škola bl. Ivana Merza, BBB i još mnogo svijeta. Jedina žrtva potresa.

Autor: Krešimir Merkat

Dijete. Kažu svi, sveto dijete. Primjer, predobra srca. Uvijek u crkvi, prva u svakoj dobroj akciji sa druge. Naučila je znakovni jezik da pomaže gluhim osobama, predmolila krunicu na Kamenitim vratima, časnoj Marijeli u župi bila desna ruka. Kaže mi prijatelj Stjepan iz župe koji ju je dobro poznavao da je uvijek bila uvijek vedra, nasmijana a posebno dan prije smrti, i da je često molila u Crkvi. Cijela njena obitelj je bila aktivna u župi.

Bila je prošle godine na mojoj mladoj misi. Pomagala je svojoj kumi Ivani koja je organizirala mladu misu u ime župe te je Anamarija i snimala dio mise.

Kada sam dan nakon njenog prelaska Ocu slavio misu za nju u samostanskoj crkvi u Rimu, sjetio sam se svoje mlade mise. Puna crkva, slavlje, puno mladih iz župe koji su se uključili. I Anamarija među prvima. Sada u Rimu prazna crkva, polumrak. Nema nikoga…uvjeren sam da je već bila kod Boga pa sam rekao u sebi Bogu neka milost svete mise u tom slučaju preusmjeri na njene roditelje i brata. Na kraju mise kada molimo Ave Maria, okrenemo se prema velikoj slici Marije. U tom trenu sunčane zrake koje probiju virtaje su posebnom crvenom svjetlošću su obasjale lice Marije, malog Isusa i jednog anđela. Znao sam tada, bila mi je to milosna potvrda s neba da je Anamarija sa Isusom i Marijom. Pokušao sam što prije učiniti fotografiju ali minuta kasnije i nije bilo više tog svjetla.

Dvije mise, tako različite…, ali najvažnije, Isusova žrtva uvijek jednaka. Ne usuđujem se ni pitati razloge smrti nevina djeteta ali najbliže mi u srcu odgovor daje baš sveta misna žrtva. Nevini Jaganjac, bez grijeha umre da bismo mi živjeli. Nevino dijete…, ako nam ono nije opomena, za nas. Što je onda? Opomena za obraćenje.

Siniša Glavašević je napisao jednom: “Za ono što se sada događa djeca nisu kriva”. Nije bio ni Isus. Ali smrt nedužnih mnogo znači za nas. Prijatelj Stjepan mi je danas napisao u vezi smrti Anamarije: “Ako se sada ne obratimo, nećemo nikada”. Od toliko grešnika u gradu umre nevino dijete.

Kada sam krenuo misiti za Anamariju, još u sakristiji sam rekao braći: “Zašto ovo nedužno, nevino dijete, tako umrijeti… što ću onda ja koji sam počinio milijun grijeha”. Ne sjećam kada sam se osjećao manji. Nije me virus koji je u Italiji gdje živim puno gori nego u Hrvatskoj, ni potres toliko potresao kao smrt Anamarije. Za promjenom.

“Za ono što se sada događa djeca nisu kriva”, nego mi, ako se ne obratimo. Bog ne kažnjava, Bog je milosrdan, ali Bog želi naše obraćenje. Možemo jedni druge tješiti kamilicama da je sve dobro, ali ako se ozbiljno ne okrenemo vlastitom obraćenju, ljubavi jedni prema drugima, nemojmo očekivati puno. Ovo dijete nije poginulo slučajno, već da se sjetimo i razmislimo zašto je nevini Gospodin umro? Za nas. Ne propustimo sve događaje gledati u prilici da obraćenjem, za ljubavi, za molitvu za druge. Anamarija je živjela za druge i sad je kod Boga. Činimo i mi tako i tek tada se nemamo čega bojati. Tada nas čeka Bog sa vječnom srećom. Potrudimo se da se svi nađemo kod Njega. U tom trudu naći ćemo mir. Blaženi Ivan Merz čiji grob i slika su netaknuti nakon potresa u Bazilici Srca Isusova je rekao da mu je životna zadaća raditi na spasenju svoje duše i što više duša svojih bližnjih. Ljubimo se i bit će tako.