Skip to content

Vlasta Štalekar – Snovite mijene

Svaka fotografija nas uvlači u sebe, prelazimo granicu fizičkog i poniremo u duhovno, u meko, u pahuljasto, u san

Pozvamo na otvorenje izložbe fotografija Vlaste Štalekar naziva Snovite mijene, 18. veljače 19.30 sati u Fotoklub Zagreb

Godine 2019. svijet je obilježio stotu godišnjicu nastanka Bauhausa, škole za arhitekturu i primijenjenu umjetnost. Bauhaus je izvršio revoluciju u arhitekturi i dizajnu, a na njemu su kao profesori radili najpoznatiji umjetnici  tog vremena.  Među njima je bio i nizozemski  slikar Piet Mondrian, danas najprepoznatljiviji  široj  javnosti  po svojim ” rešetkastim” crnim strukturama i crvenim, plavim i žutim pravokutnicima i kvadratima na bijeloj podlozi.

Mondrian je svoj put počeo kao slikar relativno konvencionalnih naturalističkih pejzaža. Susret s Picassom i Braqueom i njihovim kubističkim slikama, potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.

Od 1908. do 1913. nastao je sjajan niz od četiri slike na kojima je glavni motiv stablo. Na svakoj idućoj slici stablo sve manje sliči na sebe, mijenja svoj izgled od realističnog do apstraktnog,  biva rastavljeno u apstraktne fragmente. Već 1914.  Mondrian je odbacio i posljednje natruhe figurativnog,  a njegove slike su postale plošne i apstraktne.

Vlasta Štalekar puno putuje. Odlazi na daleka putovanja u zemlje jugoistočne Azije, na Tibet, Island… S tih putovanja donosi  čudesne fotografije koje bi po svojoj kvaliteti mogle biti objavljene u svakom svjetskom časopisu.

Na svojoj XI samostalnoj izložbi Vlasta nije odlučila predstaviti nam se tim fotografijama.  Svi bi bili oduševljeni motivima, bojama, kadrovima, oštrinom… Bio bi to lakši put.

Vlasta je izabrala onaj drugi, teži put.  Izabrala je da svoje fotografije rastoči do neprepoznatljivosti. Figurativno je, baš kao Mondrian,  očistila od svega suvišnog, svela na esenciju, na bit. Vlasta nam ne prikazuje, kao drugi fotografi, svijet koji nas okružuje, nego stvara svoj svijet u koji nas poziva da ga istražimo. Svaka fotografija nas uvlači u sebe, prelazimo granicu fizičkog i poniremo u duhovno, u meko, u pahuljasto, u san. Istražujući ga, pronalazimo sebe.

Vlasta je stvorila svoj svijet i dozvolila nam da uđemo u njega, u svijet čiste, sublimne ljepote, van vremena i prostora.

Hvala joj na tome!

Diana Sokolić