Na današnji dan, 05.06. – Umro Izidor Kršnjavi

Hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i političar Izidor Kršnjavi, jedan je od onih svestranih umova renesansnoga tipa koji je ostavio duboke tragove u hrvatskoj umjetnosti, kulturi, povijesti, u školstvu, galeristici, etnologiji i na drugim područjima.

Već kao osamnaestogodišnji maturant predaje na Osječkoj gimnaziji, podučava povijest, njemački jezik i filozofiju. Kršnjavi poslije studira u Beču povijest umjetnosti, zatim u Muenchenu slikarstvo, a zatim na nagovor Josipa Jurja Strossmayera dolazi u Zagreb i preuzima katedru povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. U Zagrebu je glavni pokretač osnivanja Društva umjetnosti, a zatim i Obrtne škole te Muzeja za umjetnost i obrt. Također je zaslužan i za veliku hrvatsku izložbu u Budimpešti. Istodobno Kršnjavi postavlja glasovitu Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te postaje prvim ravnateljem galerije.

Nakon dolaska Khuena Hedervaryja na vlast Kršnjavi napušta Stranku prava i pristupa Narodnoj stranci što mu je omogućilo da postane načelnik Odjela za bogoštovlje i školstvo, što bi se danas nazvalo ministrom školstva i kulture. Zbog pristupanja Khuenovoj stranci dio hrvatske javnosti smatra ga izdajicom, no, on smatra da je samo na taj način mogao zaštititi Hrvatsku od represivnog režima. To čini uspješno, i upravo u to teško doba uspijeva izgraditi brojne javne zgrade u Zagrebu i Hrvatskoj: bolnice, knjižnice, škole, spomenike, društva. Također je financirao i tiskanja udžbenika te osuvremenio školstvo. Napokon, u Hedervaryjevo se vrijeme gradi i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu na čije je otvaranje 1895. došao i sam kralj.

Nakon pada Hedervaryja, Kršnjavi prilazi pravašima i radi kao sveučilišni profesor. Na promidžbi hrvatske kulture, na programima reforme školstva i odgoja mladih radi gotovo do smrti 5. veljače 1927.

Kršnjavi je ostavio tragove svojom rukom i u umjetnosti. Slikao je do zrelog životnog doba i naslikao niz pejsaža, poput zimskih krajolika te crteža, slika i veduta iz Hrvatske, Italije i Austrije. Pisao je i pjesme koje je objavljivao u suvremenim časopisima, a vrijedni su i njegovi putopisi i memoarski zapisi. Dvije godine prije smrti objavio je roman Božji vitez, a sljedeće godine i nastavak Božji sirotan. Njegovo je kapitalno djelo i prijevod Danteove Božanske komedije koju je sam oslikao vrijednim grafikama.

Izvor: Hrt.hr

Akademija-Art.hr