Rođen Josip Juraj Strossmayer
U Osijeku se 4. veljače 1815. rodio Josip Juraj Strossmayer, hrvatski političar, prosvjetitelj, đakovački biskup, veliki mecena i jedan od vodećih ljudi XIX. stoljeća u Hrvatskoj. Umro je 8. travnja 1905. godine u Đakovu.
S devetnaest godina stekao je doktorat filozofije, a osam godina poslije i doktorat teologije. Nakon toga je bio profesor u đakovačkome sjemeništu, a zatim bečki dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u glasovitom Augustineumu.
U hrvatski politički život Strossmayer ulazi kao mladić tijekom studija. Oduševljava se idejom slavenske uzajamnosti. Tijekom revolucije 1848. podupire politiku Narodne stranke i bana Jelačića, veliki je protivnik stare Austrije i njezina aristokratskog i feudalističkog ustrojstva, bori se za federalističko uređenje države i samostalnost svih njezinih mnogobrojnih naroda.
Iako oportunistički taktizira s Bečom, dosljedni je zagovornik ideja da je krajnji cilj južnoslavenskih naroda u monarhiji osamostaljenje i ujedinjenje u zasebnu ravnopravnu državu.
Posebno važan događaj bilo je imenovanje Strossmayera 1849. za bosansko-srijemskoga biskupa sa sjedištem u Đakovu. Došavši na čelo jedne od najbogatijih biskupija toga dijela Europe, Strossmayer je mogao pomoći narodu da materijalnim i kulturnim uzdizanjem otvori put prema samostalnosti.
Novčanim prilozima polaže temelje crkvenih ustanova i škola. Od 1866. do 1882. gradi veličanstvenu katedralu u Đakovu, koju posvećuje jedinstvu crkve, slozi i ljubavi svoga naroda. Pomaže rad Ivana Kukuljevića i Franje Račkog i mnogih drugih kuluturnih i političkih djelatnika. Novčanim darom položio je temelj Sveučilišta u Zagrebu, a 28. srpnja 1867. kao njezin tvorac i mecena otvorio je Akademiju znanosti i umjetnosti, nazvavši je jugoslavenskom.
Osniva veliki Akademijin rječnik, 1868. novim darom pokreće osnivanje Medicinskog fakulteta. U Europi su praćeni Strossmayerovi govori na Vatikanskom koncilu 1869./70. Đakovački biskup bio je zapažen zbog smjelosti svojih misli, osobito zato što se odupro prihvaćanju dogme o nepogrešivosti pape.
Nakon podjele vlasti između Beča i Pešte, Strossmayer napušta vodstvo razjedinjene i politički jalove Narodne stranke i u političkom se životu Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije javlja ponovno 1880., nakon osnivanja Narodne neovisne stranke Franje Račkoga.
Umro je u 80. godini, omiljen u narodu, prezren od Beča, Pešte, hrvatskih mađarona i ortodoksnoga klerikalnog kruga. Bez obzira na zamjerke njegovim političkim programima, sigurno je da je Strossmayerov utjecaj bio važan za položaj Hrvata i drugih naroda na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće.
