Skip to content

Krešimira Gojanović: Udruge u kulturi nitko ne nadzire


Napisala: mr.art. Krešimira Gojanović, ak.slik.graf.

Udruge u kulturi nitko ne nadzire

Neobično je važno da hrvatski umjetnici otvoreno progovore o dugotrajnim problemima Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, čiji su članovi već dugi niz godina taoci jedne potpuno netransparentne politike, a da država i njezine institucije do sad uopće nisu pokazale volju da se sa tim problemima uhvate u koštac, iako se HDLU Zagreb najvećim djelom dotira iz novca poreznih obveznika, kroz dotacije koje dobija od Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu Zagreb.

Zbog jednog izgubljenog sudskog spora za koji su krive bivše uprave ove krovne udruge hrvatskih likovnih umjetnika, udruga je došla u teško financijsko stanje i stalno od svojih 1 400 članova traže nove i nove namete – između ostalog su od svojih članova tražili razne donacije za spas društva, kad im je zbog izgubljenog sudskog spora blokiran službeni račun, sa kojega je novac trebalo isplatiti tužitelju. Tada je uprava HDLU-a Zagreb tražila od svojih članova da svoje donacije uplaćuju mimo blokiranog računa i administrativnim tajnicama na ruke, a pri tom zbog blokiranog računa nisu bili u stanju provesti i neke programe za koje su dobili novac od grada i države. Takvo stanje vuče se već par godina, uz brojne druge neregularne situacije netransparentnog zapošljavanja, namještenih natječaja, neplaćanja doprinosa za umjetnike koji su radili za HDLU, neodgovornog odnosa prema radu, jer ravnateljice i upravnog odbora društva nikad tamo nema kao odgovornih osoba, nego još često i putuju na račun društva, nenamjenski trošeći i članarine svoga članstva.

Velika većina članova HDLU Zagreb od tog udruženja nema nikakve koristi, pa iako je ta zgrada u vlasništvu grada Zagreba, navodno se prostori tamo privatiziraju i iznajmljuju za novac, o čemu kruži puno glasina, no i uprava i nadzorni odbor društva odbijaju da se o tome jasno izjasne pred svojim članstvom, te već duže vremena odbijaju održati skupštinu članstva, koju su prema statutu obavezni organizirati svake godine. Također članovi HDLU-a Zagreb uopće nisu informirani o netransparentnom dodjeljivanju ateljea i nekretnina u vlasništvu udruge, od kojih je najproblematičniji Florin dom, u vezi kojega uprava uporno zataškava članovima tko je osoba koja koristi tu nekretninu, kako je do nje došla i po kojim kriterijima, te zbog čega se ta situacija sa Florinim domom drži u takvoj tajnosti ?  

U tom društvu već godinama vlada takvo stanje da ako niste u bliskim prijateljskim odnosima sa vladajućom strukturom, kao običan član praktički nemate nikakvih prava glasa, ni prigovora. Iako su neki članovi u više navrata upozoravali i javnost i upravu društva, i Ministarstvo kulture na teško stanje u HDLU Zagreb koje vodi čitavo društvo u kaos, čini se da kod one bivše vlasti nikog nije bilo briga, a nova vlast se o ovim problemima još nije izjasnila. 

Ali problemi eskaliraju i dalje: nedavno je ravnateljica društva organizirala sajam za umjetnike Artomat, gdje je tražila da joj članovi HDLU Zagreb plate 1.000 kuna da bi uopće mogli na tom sajmu tjedan dana prodavati svoja djela. U teškoj financijskoj krizi, dugogodišnji članovi društva i akademski obrazovani umjetnici uglavnom se nisu odazvali na sudjelovanje na sajmu Artomat pod takvim uvjetima, stoga je ravnateljica na svoju ruku na sajam pustila puno ljudi sa strane koji uopće nisu bili članovi društva, ni profesionalni umjetnici, a spremni su bili platiti učešće na sajmu. 

Trenutno je i problem što su neki umjetnici radili za HDLU Zagreb, koji za njih nije platio doprinose i ne želi izdati jasne i transparentne potvrde o prihodima i autorske ugovore – ravnateljica nije na svom radnom mjestu jer stalno putuje u inozemstvo, upravni odbor od sedam članova je također stalno odsutan, nitko ništa ne zna i nitko nije kriv…., a naše institucije uopće nemaju mehanizme da u ovakvim zloupotrebama raznih udruga u kulturi izvrše neki temeljit pravni nadzor. Jer kad pitate u Ministarstvu kulture imaju li oni neku pravnu službu koja nadzire rad udruga u kulturi onda kad taj rad ide na štetu njihovog članstva i poreznih obveznika – odgovorit će vam da takve službe NEMA. Financijska policija pak kaže da se to neplaćanje doprinosa od strane HDLU-a Zagreb treba prijaviti poreznoj upravi, a u poreznoj upravi kažu da se to treba prijaviti financijskoj policiji….i opet ni tu oštećeni i izmanipulirani članovi HDLU-a Zagreb ne mogu dobiti jasne informacije.  

Uglavnom, vlast se jeste promjenila, ali kaos u kulturi ostaje i dalje, uprkos mnogim upozorenjima i apelima članova HDLU Zagreb, neodgovorna uprava u tom društvu i dalje radi što joj je volja, a na štetu hrvatskih umjetnika, koji sutra i sami mogu imati problema, jer za neke njihove honorare nisu uplaćeni doprinosi, i jer njihova uprava radi razne druge zloupotrebe o kojima članstvo često i zna, ali prestrašeno šuti, ne želeći se nikom ”zamjerati”. 

Stoga apeliram na sve kolege i ostale koji surađuju s HDLU-om Zagreb da budu jako oprezni u bilo kakvom poslovanju s njima – obavezno insistirajte na pisanim ugovorima i potpisima odgovornih osoba, jer se društvo nalazi u stanju raspada, a upravni i nadzorni odbor iako to sve znaju, guraju stvari pod tepih i ne žele prozvati odgovorne osobe za nastalu situaciju i nastali dug. 

U svemu tome najveće žrtve su ipak brojni hrvatski umjetnici, preko čijih leđa male elite u upravama njihovih udruženja djele sebi razne povlastice, honorarne poslove bez natječaja, izložbe i galerijske prostore bez natječaja, putuju u inozemstvo o trošku društva i ukidaju svojim članovima sva dosadašnja prava, jer su im počeli naplaćivati i razne potvrde, uza sve one druge članarine i donacije koje traže od umjetnika za spas tog propalog društva.

HDLU Zagreb samo fiktivno i na papiru ima 1.400 članova, no ogroman postotak tih članova uopće nije aktivan u društvu, hrvatski likovni umjetnici su razjedinjeni i zaplašeni, jako rijetko izlaze u javnost sa svojim problemima, za razliku od nekih drugih skupina poput hrvatskih pisaca, a i kad neke kolege izađu u javnost, tada državne institucije u kulturi uopće ne pokazuju nikakvo zanimanje za njihove probleme, pa bi konačno trebalo nastupiti vrijeme da osim lijepih floskula o razvijenoj kulturnoj politici, vidimo od nove ekipe u kulturi i neka konkretna djela na planu sređivanja kaosa u različitim domaćim kulturnim institucijama i udruženjima, jer bez sređivanja kaosa koji je ostavila bivša vlast – neće biti nikakvih pomaka naprijed. 

A i hrvatski likovni umjetnici bi konačno trebali jasno progovoriti u većem broju, jer politika šutnje i ignoriranja problema ipak i najviše može oštetiti njih same.

Akademija-Art.hr