Josip Ušaj
Saša Martinović
modulor@cekate.hr
Centar za kulturu Trešnjevka, učionica 3, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb
Josip Ušaj
Saša Martinović
modulor@cekate.hr
Centar za kulturu Trešnjevka, učionica 3, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb
U ciklusu predavanja pod nazivom ARHITEKSTURA često postavljamo pitanja vezana za gradsku problematiku, no nastojimo na njih dati i neke odgovore. Ovom prilikom autor Josip Ušaj ponuditi će nam svoje viđenje Zagreba kroz vlastite fotografije. Kakav je taj Zagreb kojeg on ne voli? Izložba pod istim nazivom već je bila izložena pred koju godinu u Muzeju grada Zagreba, no autor ju je nadopunio nekim novim primjerima. Njegov je prijedlog; Zagreb možemo umiti, bez puno novca ali sa mnogo brige i ljubavi. Možda se nećete složiti s njim, možda vi volite taj drugi, skriveni zagrebački svijet? Dođite da čujemo i vaše mišljenje.
„…Gradovi su poput ljudi. Jednaki u mnogočemu, u nekim univerzalnim, dakako, vrijednostima, ali i različiti u svojim posebnostima, u svojim individualnim naravima. Gradovi, i onda kada su doživljavali svoje najveće uspone, nisu bili lišeni devastacija različite vrste. S jedne strane visoki dometi u arhitekturi i umjetnosti, a s druge blatni prolazi umjesto ulica i kloake umjesto kućnih dvorišta.Dakako, u vremenu današnjem, jako smo daleko od takovih otužnih stanja srednjovjekovnih gradova Europe.
Ovaj materijal pokazuje ružno lice Zagreba. Njega pak ne treba mijenjati, samo umiti. I ranjena pročelja gornjogradskih skladnih zgrada ne pozivaju, iako bi to bilo lijepo, da se posve obnove, bar takova namjera ovdje ne stoji. Znamo da to mnogo košta, a i stvar je konzervatora, već da se malo zaliječe. Da se stavi poneka zakrpa, kao neki mali flaster na ljudsko lice, kako bi se prikrila neka ružna brazgotina.To pak znači relativno malo novca, ali puno ljubavi i dakako brige za naš „bijeli Zagreb grad.“
Akademija-Art.hr
23.11.2011.