Željko Koprolčec suvremeni je hrvatski fotograf, umjetnik svjetskog ugleda, na zajedničkoj izložbi u Varaždinu sredinom rujna izlaže sa slikarom Duškom Šiblom
Početkom rujna izlažete u Varaždinu, u galeriji Zlati ajngel na zajedničkoj izložbi sa slikarom Duškom Šiblom, on slike, vi fotografije.
-Da, osobno mi je jako drago ponovo izlagati u tom prostoru i zahvaljujem se na podršci organizatorima g .Sačiću, voditelju Galerije i g. Meseku, ravnatelju Gradskog muzeja Varaždin kao istaknutim predstavnicima varaždinske kulturne scene koji su vidjeli potencijal koncepta koji smo im ponudili.
Što povezuje fotografije i slike?
-Radove koji će biti prikazani na izložbi povezuje inspirativnost ljudskim tijelom, naša likovna poetika i imaginacija koju je svaki predstavio u svojoj maniri. Sve odabrane fotografije imaju svoju priču i zajedno čine jednu cjelinu koja je zanimljiva nama, a nadamo se i publici.
Izlažete aktove. Što je ključno u Vašem pristupu motivu?
-Bitan mi je motiv koji me inspirira i koji će moći izraziti moj senzibilitet i likovni doživljaj. Moji aktovi su impostirani, nastaju u studijskim uvjetima i rezultat su promišljenog pristupa i pozornog korištenja svjetla, koji prikazuju jednu ravnotežu i lišeni su suvišnih detalja.
Nekoć su umjetničke fotografije bile crno bijele. Danas je drugačije.
Pitanje crno bijeleili fotografije u koloru spada u specifičnosti likovnog izražavanja i fotografsku tehniku stvaranja, kao i korištenje klasične ili digitalne fotografske opreme. Fotografija nije umjetnička po tehnici, nego po autorskoj ličnosti ,po fotografu koji je zabilježio trenutak i ostavio svoj umjetnički ili amaterski potpis.
Što potencijalni motiv mora imati da bi privukao Vašu pozornost?
-Motiv mora pobuditi moju snažnu fotografsku asocijaciju, kad je riječ o aktu snimam fine art fotografiju akta, portreta i retro eseje u maniri art decoa i tu je većinom definirano tko i što se u to može uklopiti.
U fotografiji, odnos kolora i crno bijeloga.
Svaka vrsta fotografije ima svoje specifičnosti u smislu tehničkih i kreativnih mogućnosti, ja ne pravim razliku i ne potenciram pojedinu fotografsku estetiku. Sviđa mi se misao da je Fotografija uvijek kreativan čin i ogledalo autorovog potencijala.
Vaše se fotografije nalaze u inozemstvu u važnim institucijama.
-Ovdje je riječ o struci i važno mi je da su neki moji radovi prepoznati po svojoj vrijednosti i inovativnosti, neovisno je li riječ o našoj kulturnoj ustanovi ili svjetskoj. Jednako mi je važan Muzej za umjetnosti obrat, kao i Muzej moderne umjetnosti u New Yorku. Imponira mi činjenica da je moja fotografija dio fundursa neke zbirke i dio fotografske baštine koja će imati svoj život i biti dostupna javnosti neovisno o meni.
Gdje je fotografija, općenito, danas?
-Mi smo danas civilizacija koja je orijentirana na sliku.Fotografija je snažan medij međuljudske komunikacije ,anajnoviji tehnološki trendovi su u službi fotografije.
Institucije koje se bave fotografijom i fotografskom djelatnošću trebali bi biti edukativni punktovi koji bi afirmirali taj medij osobito u našoj sredini koja još nedovoljno razumijeva potencijal fotografije u artističkom smislu.
Što je novo u atelijeru?
-To su tematska predavanja i programi namijenjeni edukaciji u sklopu edukativnih angažmana i sistematizacija foto arhivske građe za retrospektivu.
Planovi…?
Kreativan rad, promocija i prezentacija fotografske umjetnosti ,projekti vezani uz reklamnu fotografiju, fotografski susreti i radionice u sklopu projekta umjetničkih druženja posvećenih fotografiji koje sam pokrenuo u dvorištu svoga ateliera na Krešimirovom trgu u Zagrebu, do retro eseja, ima ih puno.
Miroslav Pelikan