Damjan Kovač uz svoju izložbu u Ljubljani

Na izložbi sam predstavio ciklus od dvanaest slika u tehnici ulja na mediapanu i lak boje na mediapanu. Otvorio sam je iznoseći približno ovu problematiku:

Da bi se postalo umjetnikom prvo je potrebno postati čovjek. To je nit vodilja koju sam slijedio prilikom stvaranja ovog ciklusa. Čovjek nije samo biće koje hoda uspravno i ima sposobnost govora. Kako bi se imalo približili biti čovjeka potreban je svakodnevni napor. Danas, u ovom svijetu koji se svim silama trudi da sve ono ljudsko otme čovjeku, taj je zadatak postao "Sizifof posao", a naša je realnost nadrealnija od same umjetnosti. Međutim, problemi istinske potrage za umjetnošću tu ne staju, jer kao što sam rekao, da bi se postalo umjetnikom potrebno je prvo postati čovjekom, a sve što stvori čovjek može shvatiti također samo čovjek, pa tako, osim čovjeka koji stvara potreban je i čovjek koji posmatra.

Prilikom stvaranja ovih slika iskreno sam se trudio zaroniti duboko u sebe nastojeći što je više moguće približiti se onom mjestu na kojemu smo svi jedno. Svi smo mi duboko u nama jednaki, a ono vanjsko, što se o nama vidi, samo su mnogobrojne maske koje smo stekli različitim životnim iskustvom i sl. Niti jedna slika u ovom ciklusu nema naziv jer je i ime ono što osuđuje i sakati svako bitno postojanje. Sve što ima naziv nije potpuno, već se onda samo po tome određuje pod cijenu svoje bitne nedorećenosti. Slike koje su izložene potrebno je promatrati samo osjećajem te pri tome odbaciti svaku potrebu za određivanjem. Ukoliko sam uspio dotaknuti osjećaje promatrača tada je i ovaj bezimeni ciklus ostvario svoj cilj.

Akademija-Art.hr
17.09.2011.