DODIJELJENE NAGRADE 54. ZAGREBAČKOG SALONA

U Domu hrvatskih likovnih umjetnika, 29. travnja, uručene su nagrade 54. zagrebačkog salona

Ove godine dodijeljeno je sveukupno 6 nagrada, Grand Prix nagrada, Nagrada mladom umjetniku / mladoj umjetnici, MSU nagrada, MMSU nagrada, Nagrada Galerije umjetnina Split, Nagrada Umjetničke galerije Dubrovnik i jedna pohvala HS AICA.

Odbor za dodjelu nagrada 54. zagrebačkog salona vizualnih u sastavu: Iva Rada Janković, David Maljković, Sabina Sabolović, Josip Zanki, Dino Zrnec, dodijelio je Grand Prix nagradu u iznosu od 15.000,00kn  umjetnici Tini Gverović.

Grand Prix nagradu je uručila predstavnica Odbora za dodjelu nagrada, Iva Rada Janković.

• 

Odbor za dodjelu nagrada 54. zagrebačkog salona dodijelio je i Nagradu mladoj umjetnici Jeleni Petric, koja uključuje dvomjesečni rezidencijalni boravak na Cité internationale des arts u Parizu.

Nagradu je uručila predstavnica Odbora za dodjelu nagrada, Iva Rada Janković.

• 

Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu umjetnici Katarini Zdjelar. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u MMSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.

Nagradu je uručila Ravnateljica MSU, Snježana Pintarić.

• 

Stručno vijeće Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka dodijelilo je MMSU nagradu umjetnici Ines Matijević Cakić. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u MMSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.

Nagradu je uručio kustos 54. zagrebačkog salona, Tevž Logar.

• 

Stručno vijeće Galerije umjetnina Split dodijelilo je Nagradu Galerije umjetnina Split umjetnici Tini Gverović. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u Galeriji umjetnina Split u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.

Nagradu je uručila Ravnateljica HDLU, Ivana Andabaka.

• 

Stručno vijeće Umjetničke galerije Dubrovnik dodijelilo je Nagradu Umjetničke galerije Dubrovnik umjetniku Igoru Eškinji. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.

Nagradu je uručila kustosica 54. zagrebačkog salona, Branka Benčić.

• 

Ove su godine članovi Stručnog žirija u sastavu Silva Kalčić, Sandra Križić Roban i Anita Zlomislić dodijelili HS AICA POHVALU (Pohvalu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara), umjetniku Viktoru Popoviću.

Pohvalu je uručila kustosica 54. zagrebačkog salona, Branka Benčić.

• 

• 

Detaljnije o nagrađenima:
 

GRAND PRIX NAGRADA 54. ZAGREBAČKOG SALONA

 
Obrazloženje:
Zbog kompleksnosti pristupa, kao i ravnoteži koje nalazi između društvenih i estetskih interesa, odlučili smo dodijeliti Grand Prix radu Tine Gverović “Mehanizacija snova” (2018.). Ova serija gvaševa pokazuje izuzetnu konzistentnost, u vizualnoj kvaliteti i u načinu na koji tematizira intimne reflekse na povijesne i političke promjene. Dominantni poetski naboj njezinih radova uvijek je dodatno označen kao polje društvenog angažmana u kojem prepoznajemo utjecaj feminističke teorije i prakse. Rad kojem smo dodijelili Grand Prix je istovremeno suptilan i direktan. Precizno i vješto izvedeni apstraktni uzorci formiraju pozadinu gvaša i ukazuju na industrijsku obradu ili sistemske procese produkcije. Utopljena u njih su tijela spavača, svedena na konturu i bez ikakvih obilježja. Ona nas ipak snažno asociraju na mnoge slike trpećeg tijela kojima smo dnevno izloženi, bile to slike beskućnika na ulici ili migranata u moru. Ta tijela su krhka, uklopljena i svladana ponavljajućim i dominirajućim uzorkom kojemu se ipak pasivno ne prepuštaju, već mu pružaju otpor. Napetost prepoznatog otpora u radovima Tine Gverović prenosi se i na gledatelja. Ukazuje nam da vidljivosti ovih tijela, kako unutar rada – tako i u društvu, ovisi o posvećenosti i odgovornosti naših pogleda.
 
O umjetnici:
Tina Gverović radi u mediju instalacije, crteža, slike, zvuka, teksta i videa. Njen rad često uključuje dezorijentirajuće instalacije i bavi se pitanjima vezanim uz prostor, teritorij i identitet, te načinom na koji su ti koncepti vezani za imaginarno. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu u Nizozemskoj 2000., te doktorirala na Middlesex Sveučilištu u Londonu. Nedavne izložbe uključuju izlaganje u Hrvatskom paviljonu – 57. La Biennale di Venezia,Trigon – Post Environment u Künstlerhaus Halle für Kunst & Medien Graz, Suzhou Documents – Biennial, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Tate Modern i Garden of Learning – Busan Biennial. Predavač je na slikarskom odsjeku Camberwell College of Arts u Londonu, WHW Akademiji u Zagrebu, i Dutch Art Institute Roaming Academy.

• 

NAGRADA MLADOM UMJETNIKU / MLADOJ UMJETNICI

Obrazloženje:
Nagradu za mladu umjetnicu dodijeljena je Jeleni Petric za rad koji pokazuje aktivan interes za refleksiju vlastite prakse i utjecaja nju. Rad “ob2” (2018.) kao materijal koristi stare prozorske okvire Akademije likovnih umjetnosti, institucije na kojoj umjetnica još uvijek studira. Jelena ih reciklira kako bi izgradila apstraktni geometrijski rad, koji ima snažnu i dinamičnu skulpturalnost u kojoj prozori ostaju vidljivi u svojoj nekadašnjoj funkciji ali s novim zadatkom. Na novonastalu strukturu umjetnica projicira obojeno svjetlo, koje, budući da su prozori bez stakla, kroz njih prolazi, dematerijalizirajući time same okvire, njihovu funkciju i elementarnost. Zavisno od perspektive koju gledatelj zauzme u odnosu na objekt, struktura se neprestano mijena. Time se naglašava ono što i sama umjetnica navodi kao svoj temeljni interes, a to je dekonstruiranje uvjetovanosti pozicija i odnosa.
 
O umjetnici:
Jelena Petric rođena je 1988. godine u Zenici. Studentica je diplomskog studija, smjer Slikarstvo, u klasi profesora Ante Rašića na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti. Sudionica je programa WHW Akademija u 2018./2019. godini. Uz samostalnu izložbu Težnje i tvari, izlaganu u Galeriji Oblok 2017. godine, izlagala je i na više grupnih izložbi. U Podrumima Dioklecijanove palače izlagala je na manifestaciji Split Art Convention, na izložbi U svijetu umjetnosti – komunikacija i razmjena ideja u Galeriji Šira i drugima. Uz to, izlagala je na festivalu Readymade Ilica u Garaži Kamba i Galeriji udruge Kružok, čija je i članica. Sudjelovala je na land art manifestacijama, a više godina sudjelovala je na izložbi Grisia u Rovinju te bila je sudionica Grafičke radionice Plemenitaš Zvuk u Oblikovno-likovnoj radionici. Dobitnica je Pohvalnica za uspješan rad ALU-a za akademske godine 2015./2016. i 2016./2017. te posebne Rektorove nagrade u godini 2014./2015. za svjetsku praizvedbu opere Madame Buffault u HNK Zagreb.

• 

MSU NAGRADA
 

Obrazloženje:
Video My lifetime (Malaika) umjetnice Katarine Zdjelar, izložbeni prostor Salona, diskretno ispunjava zvukovima čuvenog šlagera Malaika, ljubavne pjesmu koja je postala simbol afričke kulturne emancipacije pedesetih godina, u izvedbi  Nacionalnog simfonijskog orkestra Gane. U elegičnom i emotivnom muziciranju orkestra – šezdesetak godina nakon njegova osnutka na valu oslobođenja od kulturnog kolonijalizma –  sažimlju odnosi kulturnih centara i periferije, modernosti i emancipacije, internacionalizma  i lokalnih tradicija te visoke i popularne kulture.
Stručno vijeće  Muzeja suvremene umjetnosti  nagradu je dodijelilo Katarini Zdjelar  koja kroz iznimno pažljiv portret glazbenika, koji sviraju daleko od idealnih uvjeta, na suptilan način govori o očekivanjima, stremljenjima i iluzijama upisanima u stvaranje i izvedbu umjetničkih djela, ali i o ideji umjetnosti koja, kroz svu složenost značenja njezinih reprezentativnih formi, povezuje svijet. Također, umjetnica na vrlo intiman i poetičan način ukazuje na aktualna  pitanja postkolonijalnih identiteta i njihovog performativa, kao i na poziciju pojedinaca unutar geopolitičkih promjena koje neminovno dolaze.“
 
O umjetnici:
Katarina Zdjelar, beogradska je umjetnica s adresom u Rotterdamu (rođena 1979. godine). Unutar svoje umjetničke prakse najčešće se izražava u mediju animacije, zvuka i performansa, uređuje knjige te potiče djelovanje različitih platformi za umjetničke rasprave i razmjene. Umjetnica je tijekom svoje karijere samostalno održala izložbe u Akademie der Künste der Welt, izložbom To Walk A Line u Kölnu, u Kunstverein Bielefeldu, izložbom Towards a further word, u SpazioA, Pistoia u Italiji te u muzeju Padiglione esprit Nouveau/MAMbo u Bologni. Također sudjeluje na Artists’ Film Clubu, koji je održan u Institutu za suvremenu umjetnost u Londonu.

• 

NAGRADA MUZEJA MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI RIJEKA

 
Obrazloženje:
Referirajući se na jednu od smjernica postavljenih u kustoskoj koncepciji  54. zagrebačkog salona, a koja kreće od pretpostavke da se izložba formira kao mjesto refleksije i umjetničke produkcije, izloženi crtež Ines Matijević Cakić korespondira sa zadanom temom i reflektira prepoznatljiv autoričin konceptualni pristup radu koristeći specifičan vizualni jezik.
Crtež Mrtva priroda sastoji se od tri zasebne tonske studije u olovci, a svaka od njih prikazuje motiv dječje igračke: papirnati avion, drvene tračnice, drvenu kućicu za lutke. Rad je tematski vezan uz umjetničino osobno iskustvo traženja životnog prostora u gradu koji bilježi sudbinu brojnih hrvatskih napuštenih mjesta. Obilazeći različite stambene prostore, susreće se s tuđim intimnim životnim pričama, upoznaje drugu sliku svojega grada – onoga u kojemu nestaju domovi i životi i pretvaraju se u napuštene, prazne, beznačajne i bezvrijedne prostore. Akromatska slika grada, tišina koju narušava tek pokoji fragment nečijeg života, u autorici pobuđuje kolebanje u poimanju doma i potiče pitanje o odlasku i stvaranju novog životnog prostora negdje drugdje. Odabrane igračke, vezane uz osoban doživljaj doma koji se odvija kroz suživot s djecom, osim što simboliziraju ideju doma, označavaju i putovanje, odlazak, bijeg. Njihov prikaz u prirodnoj veličini unutar predimenzioniranog kadra sugerira prazninu i napuštenost s kojom se umjetnica neprestano suočava.
Ines Matijević Cakić u svom se umjetničkom radu bavi fenomenima suvremenog društva, dotiče se kulturoloških i socioloških tema, istražuje pitanje identiteta, a u posebnom je fokusu interpretacija iskustva majčinstva. Propitivanje socioloških aspekata vizualne stvarnosti, osim što je prikazano kroz prizmu generaliziranja te se može tumačiti kao problematiziranje pojava koje su svojstvene današnjem društvu, autoričin rad karakterizira individualistički i osobni pristup temama. Iznošenjem iskustava iz vlastita života vezanih uz dom i obitelj, progovaranje o intimnom prostoru, iščitava se u cjelokupnom stvaralaštvu Ines Matijević Cakić te se reflektira i u radu izloženom na 54. zagrebačkom salonu.
 
O umjetnici:
Ines Matijević Cakić (Osijek, 1982.) diplomirala je 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika te doktorirala na istoj Akademiji 2016. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Radovi se nalaze u sljedećim fundusima i zbirkama: Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade u Zagrebu, Okolje Consulting Art Collection u Ljubljani, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja za svoj rad: Nagrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, 5. hrvatski trijenale grafike (Zagreb, 2009.), Grand Prix, 21. slavonski bijenale (Osijek, 2008.), Grand Prix nagrada Erste & Steiermarkische banke (Zagreb, 2008.), Posebna nagrada, 3. međunarodni bijenale eksperimentalne grafike, The Brancovan Palaces (Bukurešt, 2008.), Nagrada Ex Aequo i 20. slavonski biennale (Osijek, 2006.). Bila je finalistica Nagrade „Radoslav Putar“ u Zagrebu 2007. godine. Od 2011. godine radi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u zvanju docentice. Živi i radi u Osijeku.

• 

NAGRADA GALERIJE UMJETNINA SPLIT

Obrazloženje:
Za dobitnicu Nagrade Galerije umjetnina na 54. zagrebačkom salonu vizualnih umjetnosti – Bez anestezije žiri u sastavu Jasminka Babić, Branko Franceschi i Marija Stipišić Vuković odabrao je Tinu Gverović.
Izloženi radovi Mehanizacija snova, 2018. i Politike ručnog rada, 2018. jasno pokazuju razrađenost koncepta, suverenost rada u raznovrsnim medijima te specifičan autorski pristup kojim umjetnica progovara o kompleksnosti suvremenog identiteta uvjetovanog geopolitičkim i kulturnim okruženjem. Tina Gverović se svojim dugogodišnjim umjetničkim radom na nacionalnoj i međunarodnoj razini ističe kao autorica koja kroz pomno promišljene projekte istražuje izuzetno aktualne teme identiteta, prostora, teritorija, migracija. No, vrlo osobna poetična vizija kojom se u potpunosti odmiče od ilustrativne dokumentarnosti je ono što njezin rad izdvaja od brojnih tematski srodnih umjetničkih praksi. Prožimanjem osobne i društvene memorije, realnih i imaginarnih narativa, te sklonošću vizualnom i jezičnom eksperimentu rad Tine Gverović se nameće kao izuzetno zanimljiv i relevantan u kontekstu suvremenih umjetničkih praksi. Stoga odabiremo Tinu Gverović kao prvu dobitnicu Nagrade Galerije umjetnina, uz uvjerenje da će realizacija njezine samostalne izložbe splitskoj publici dati dobar uvid u ovaj vrijedan opus, ali i autorici pružiti mogućnost daljnjeg razvoja njezinog umjetničkog istraživanja.

• 

NAGRADA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

Obrazloženje:
Usprkos uistinu velikom broju kvalitetnih radova (Marko Tadić, Viktor Popović, Ben Cain i brojnih drugih) na 54. zagrebačkom salonu Stručno vijeće Umjetničke galerije Dubrovnik dodjeljuje nagradu  Igoru Eškinji za rad Ugovori i rad Etide mnoštva, jer je riječ o umjetničkoj praksi koja jednim dijelom počiva na preispitivanju okvira muzejsko-galerijskih prostora i konstrukta koji njihov kontekst stvara. Razmišljanje i preispitivanje statusa umjetničkog djela i uvriježenih koncepata u okviru minimalističke prakse Igora Eškinje, koja računa s lako dostupnim i zamjenjivim materijalom i transformacijom običnog koje naizgled ne pripada polju umjetnosti, u skladu je s konceptom 54. zagrebačkog salona, koji su osmislili Branka Benčić i Tevž Logar: „Zamišljen kao prostor bez oštrih rubova, 54. zagrebački salon naslovljen Bez anestezije, usmjerava pogled na društvenu uvjetovanost estetskih i konceptualnih pretpostavki, na motivaciju umjetnika.“
 
O umjetniku:
Igor Eškinja rođen je 1975. godine u Rijeci, gdje je trenutačno profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Pohađao je prestižnu Accademia di Belle Arti u Veneciji, osnovanu u 18. stoljeću. Izlagao je u važnim institucijama, među kojima ističemo: MAC/VAL u Vitry-sur-Seine, Istarski muzej suvremene umjetnosti u Puli, Umjetnička galerija u Splitu, Camera Austria u Grazu, Casino Luxembourg/Forum d’artem contemporain u Luksemburgu, Brugge Central u Bruggeu, Muzej MART u Roveretu, Belavilacqua la Masa Foundation u Veneciji, Kunstforum Vienna u Beču te Centro Cultural Chacao u Caracasu. Njegovi se radovi nalaze u raznim prestižnim zbirkama, uključujući MAXXI – Museo nazionale delle arti del XXI secolo u Rimu, MSU u Zagrebu, MMSU u Rijeci, CAB El Centro del Arte Contemporáneo de Caja de Burgos, Frac des Pays de la Loire – Carquefou u Nantesu, Umjetnička galerija u Splitu, Zagrebačka banka – Unicredit u Zagrebu, Hypo Alpe-Adria Bank u Zagrebu i Cassa di Risparmio u Veneciji.

• 

POHVALA HS AICA-E
(HRVATSKE SEKCIJE MEĐUNARODNOG UDRUŽENJA LIKOVNIH KRITIČARA)

Obrazloženje:
Nagrada HS AICA-e (Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara) dodjeljuje se VIKTORU POPOVIĆU za rad Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica) iz 2017. godine, sastavljen od arhivske fotografije prevedene u digitalni ispis na papiru montiran na aluminijsku podlogu, bolničke baktericidne lampe, fluorescentne cijevi koja svijetli i fotografskog filtera za korekciju boje.
 
Koristeći se umjetničkom strategijom aproprijacije te metodom arhiviranja, u ovom slučaju dekonstruiranja arhiva od čijih elemenata stvara svojevrsni asemblaž crvenom folijom distanciran od ostatka izložbenog prostora, Viktor Popović nastavlja provoditi višegodišnje (započeto 2015.) arhivsko istraživanje Splita 3, dijela grada u kojemu je umjetnik odrastao i koji se upisuje u njegov osobni i identitet umjetnika.
Crno-bijela fotografija bolničkog interijera Ante Roce nastala 1965. (iz Zbirke fotografija Muzeja Grada Splita), zajedno s inventarom tj. rekvizitima tada moderne medicinske opreme visokotehnološke bolnice, svjedoči o dvije praznine. Prva je iz vremena izgradnje bolnice (bila je najznačajnija građevinska realizacija 1960-ih godina, prethodeći urbanističkom planu Splita 3), a druga je ona današnjeg vremena – negiranja tekovina modernizacije nakon Drugog svjetskog rata, uključivo podizanje kvalitete zdravstvene usluge i uspješnosti liječenja (nekadašnja vojna, za posebne korisnike, bolnica je danas u sastavu civilnog Kliničkog bolničkog centra). Izložbena instalacija referira se na stanje i ulogu objekta u izvornom i novom kontekstu, prenoseći složene odnose slojeva službene povijesti te osobnog i sjećanja zajednice.
 
O umjetniku:
Viktor Popović rođen je 1972. godine u Splitu. Diplomirao je 1996. godine Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1998. godine predaje Slikarstvo, Crtanje akta i Crtanje na Slikarskom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, dok 2018. godine postaje redovni profesor u trajnom zvanju. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nagrađivan za svoj rad: nagrada 36. splitskog salona u Splitu 2009. godine, prva nagrada na Natječaju za izradu idejnog rješenja spomenika don Mihovilu Pavlinoviću na Trgu Mihovila Pavlinovića u Splitu (s Anom Grgić) 2009. godine, godišnja Nagrada za najboljeg mladog umjetnika HDLU-a 2006. godine, godišnja Nagrada za suvremenu umjetnost „Filip Trade“ 2005. godine, velika Nagrada VIII. trijenala hrvatskog kiparstva 2003. godine. Boravio je na sljedećim rezidencijalnim programima: Rezidencijalni studio program, Art Omi, Omi International Arts Center, Ghent, New York, SAD 2017. godine; ArtsLink rezidencijalni program, Portland Institute for Contemporary Art u Portlandu, Oregon, SAD 2006. godine; Rezidencijalni studio program, Cité Internationale des Arts, Pariz, Francuska 2005. godine. Živi i radi u Splitu.

• 

• 

Akademija art