Skip to content

Gdje prestaje umjetnička sloboda – u Zagreb deveti put stiže bend koji “zezantski” pjeva

Točno dva tjedna nakon što je više od sedam tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi se dala jasna poruka otpora sistemskom i svakom drugom nasilju nad ženama, u Zagreb po deveti put stiže bend koji “zezantski” pjeva o tome kako ženi koja smara stisne par šamara, i s četiri metka četiri kurve stavlja u četiri groba u kojima je kvarljiva roba. No je li zaista smiješno? Bi li bilo smiješno da s četiri metka pošalju 4 prljava cigana ili Židova u grobove? Rijetki će na glazbenoj sceni odobriti nacističke i fašističke tekstove kao umjetničku slobodu i dobru zezanciju – zašto se onda tolerira mizoginija, seksizam i rodno nasilje? Gdje prestaje umjetnička sloboda i provokacija i počinje reprodukcija rodnih stereotipa, opresije nad ženama i ostalih štetnih obrazaca?

“Kada moja žena krene da mi sere
i po kući počne da se dere
ja joj zviznem nogom par šamara
i onda onda prestane da smara”

“Ovo je priča o četiri metka
i o četiri groba u kojima je kvarljiva roba
ova nam vest donosi vanredno stanje
četiri kurve na svetu je manje”

Ovo su samo neki od primjera tekstova beogradskog metal/punk benda Mortal kombat koji je, citiramo, “baziran na tvrdom zvuku i provokativnim tekstovima koji na satiričan način opisuje svoje viđenje modernog društva i okruženje u kome živimo.” Radi se o njihovom devetom nastupu u Zagrebu, i svih prijašnjih osam puta nitko se nije odlučio zapitati je li okej ugostiti bend kroz čije tekstove se suptilno provlači i reproducira mizoginija, šovinizam i homofobija. Pa makar je nazvali satirom ili “zezancijom”.

Deveti koncert Mortal kombata u Zagrebu održat će se točno 2 tjedna nakon što je sedam tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi se dala jasna poruka otpora sistemskom i svakom drugom nasilju nad ženama. Žene, osim što su vrlo često plaćene manje za iste poslove koje rade i muškarci, postepeno gube i pravo na raspolaganje s vlastitim tijelom dok ih u isto vrijeme mainstream političari i popovi predstavljaju kao strojeve za rađanje djece, a ne slobodne i neovisne individue. Osim toga, žene su nesrazmjerno više izložene fizičkom nasilju. U Hrvatskoj se 90% svih slučajeva nasilja nad ženama i u obitelji kvalificira kao prekršajno djelo. U 2017. godini, osam tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno više od 12 tisuća prekršajnih djela nasilja u obitelji.

Cilj satire trebao bi biti ismijavanje i ruganje najmoćnijima u društvu, s političkim ciljem da se potakne promjena na bolje. Tekst “Kada moja žena krene da mi sere, i po kući počne da se dere, ja joj zviznem nogom par šamara, i onda onda prestane da smara” ne ismijava obiteljske nasilnike s ciljem promjene na bolje. Takav tekst legitimizira njihov primitivizam i vrlo ozbiljan društveni problem rodnog nasilja svodi pod “zezanciju”. Skoro deset godina nakon njihovog prvog koncerta vrijeme je da netko javno postavi pitanje gdje prestaje umjetnost a počinje bezobzirno reproduciranje štetnih obrazaca koji su dio svih pora našeg društva?

Današnja “satira” na ovim prostorima izgubila je funkciju političke poruke i postala odraz društva u kojem živimo. Kaštelanski karneval pod velom satire rekonstruira premlaćivanje grupe srpskih navijača na splitskoj Rivi, godinu nakon što su se smijali spaljivanju LGBT slikovnice. Tekstovi Mortal kombata pod velom satire zapravo prepričavaju bolnu žensku svakodnevicu – u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj ubijeno je gotovo 300 žena, dok se godišnje prijavljuje između 11 i 17 tisuća slučajeva nasilja u obitelji. Mislite li da je i žrtvama ovaj tekst smiješan?

Tekstovi poput ovih samo su refleksija šovinističkog i seksističkog društva i nemaju nikakvu satiričku, a moglo bi se reći ni umjetničku vrijednost. Njihova jedina funkcija može biti održavanje patrijarhalne strukture moći i statusa quo imidža poslušnih žena i muškaraca koji “nisu pi*ke”, i vrlo je izgledno da potajno utječu na stav (većinom muških) posjetitelja njihovih koncerata prema ženama. Kako opravdati da je nasilje prema ženama i prozivanje nevjernih kurvi te ismijavanje “papučara” koji ne znaju ukrotiti svoju ženu šamarom satira? Zapravo je jednako “smiješno” kao i kaštelanska karnevalska “zezancija” – samo onima koji se svoje šovinističke, homofobne ili nacionalističke stavove ne usude reći javno.

Mreža antifašistkinja Zagreba