Božidar Petrač, novi predsjednik Društva hrvatskih književnika |

S izborne skupštine

Nives Gajdobranski

Na Izbornoj godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnika izabran novi predsjednik

Mr. sc. Božidar Petrač: za odlučniju sadašnjost s pogledom na bolju budućnost

ZAGREB – Dana 11. lipnja 2011. održana je Izborna godišnja skupština Društva hrvatskih književnika, a na njoj je velikom većinom glasova izabran novi predsjednik – mr. sc. Božidar Petrač. Dopredsjednici su Boris Domagoj Biletić i Stanislav Marijanović. U Upravnom odboru su još Tomislav Marijan Bilosnić, Branimir Bošnjak, Diana Burazer, Dubravko Jelačić Bužimski, Stjepan Čuić, Jakša Fiamengo, Maja Gjerek, Pajo Kanižaj, Željka Lovrenčić, Ante Stamać, Davor Šalat i Đuro Vidmarović.

Novoizabrani predsjednik Božidar Petrač ima iza sebe značajnu karijeru: djelovao je u novinarstvu na rukovodećim mjestima, pjesnik je, književni urednik i antologičar. Do sada je bio Božidar Petrač bio potpredsjednik DHK, a na čelu nakladničke kuće Alfa postugao je zapažene rezultate. Na subotnjoj skupštini DHK uvjerljivo je pobijedio Milu Pešordu, jer je dobio čak 112, a Pešorda svega 19 glasova. Na skupštinu je došlo čak 148 članova, što je najviše u posljednjih dvadeset godina i pokazuje kako članovi žele aktivnije sudjelovati u radu DHK.

U ovom je trenuku, nakon izbora novoga predsjednika tako ugledne i dugovječne institucije, što Društvo hrvatskih književnika svakako jest, važno javnosti predočiti koje su Programske smjernice Društva hrvatskih književnika od 2011. – 2014.. Taj je dokument „časnim članicama i članovima DHK“ 7. lipnja 2011. uputio novoizabrani predsjedik, a time je, razvidno je, mr. sc. Božidar Petrač napravi pravi potez. Donosimo neke važne naglaske iz tog teksta, koje su, sasvim je sada izvjesno, većina članova DHK prihvatili kao svoje:

– Želeći se kloniti svih revolucionarnih postupaka i promjena osobno ću se posvetiti dvjema najprječim zadaćama, inzistirajući na unutarnjoj sinergiji svih članova DHK, njihovoj međusobnoj solidarnosti i odgovornosti za suvremeni hrvatski književni i kulturni trenutak, istodobno snažno potičući sinergiju DHK i drugih nacionalnih kulturnih i znanstvenih institucija, primjerice Matice hrvatske, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Društva svetoga Jeronima, Hrvatskoga enciklopedijskog zavoda „Miroslav Krleža“, Instituta „Ivo Pilar“, Hrvatskoga povijesnoga instituta, relevantnih katedara Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i drugih fakulteta Hrvatskoga sveučilišta, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te ostalih ustanova i udruga diljem naše zemlje kojima je kulturni, duhovni i znanstveni napredak hrvatskoga naroda i svih građana naše zemlje u samim temeljima njihova djelovanja.

Bilosnić i Petrač

DHK mora doživjeti procvat koji će mu omogućiti mladi i novi naraštaji. Naša mladež mora dobiti istinsku šansu da u okvirima našega DHK postupno preuzima prevažne zadaće na promicanju književnih vrjednota i svojom poetičkom raznolikošću pridonosi razvitku suvremene hrvatske književnosti. To konkretno znači da ću od Izborne skupštine zatražiti da se u III. dio Statuta DHK koji govori o članstvu u Članku 9. ugradi stavak po kojem punopravnim članom može postati punoljetna osoba do 35. godine starosti ukoliko ima objavljenu i samo jednu književno relevantnu knjigu. Takvim bismo načinom mladim kolegama poslali jasnu poruku da s njima računamo, da nam je do njih stalo… – ističe predsjednik DHK, a tada, kada je pisao tekst, kandidat Petrač, pa nastavlja:

– Razvijat ćemo u svoj pluralnosti nakladničku djelatnost našega Društva, a u organizaciji javnih tribina, predstavljanja knjiga, književno-znanstvenih kolokvija, simpozija, obilježavanja obljetnica časnih prethodnika i starijih časnih članova hoće se više koordinacije, promišljenosti i interdisciplinarnosti. U tu svrhu predstoje dogovori sa čelništvom Matice hrvatske i ravnateljima drugih spomenutih institucija kako bismo objedinili snage i postigli – kako u materijalnom smislu, tako i u profesionalno obavljenim zadaćama –punu sinergiju naših potencijala i snaga.

Čestitke na izboru

Što se većih i zahtjevnijih skupova tiče, mislim prije svega na simpozije u prigodi 100. obljetnice rođenja Vinka Nikolića, ali u prvom redu u prigodi obljetnice njegove „Hrvatske revije“; drugi važan skup bio bi posvećen velikanu naše kulture, enciklopedistu i književniku Mati Ujeviću. U ovom dijelu ne ću spominjati sve obljetnice naših pokojnih članova i živih književnika, no članstvo će tijekom srpnja ove godine biti obaviješteno o svim planiranim događajima u 2012. godini. Posebnu pozornost mislim usmjeriti na svečano obilježavanje dana utemeljenja našega Društva, 22. travnja, nadnevka koji ne ćemo slaviti samo splitskim Danom hrvatske knjige. Osim toga, došlo je vrijeme da se od početka sljedeće godine započne novu tribinu – tribinu koja će biti namijenjena našim književnicima za djecu: dakle, u prostorijama DHK očekujem da svoje mjesto nađu i naši književnici za djecu te njihovi i naši najmlađi i mladi čitatelji. Sljedeći prijedlog programa usmjeren je prema mlađim i mladim književnicima kolegama i drugim umjetnicima: Večeri u DHK, program koji će sinergijskim djelovanjem Muzičke akademije, Akademije dramskih umjetnosti i DHK dati priliku mladima da obogate život našega Društva i kulturni život grada Zagreba i Hrvatske. Nisam daleko od razmišljanja da se u suradnji s već spomenutim institucijama ustanovi nov način, učinkovit i promišljen, i da se latimo proučavanja hrvatske književnosti, kulture, znanosti, novinstva, umjetnosti u iseljeništvu. U tom pogledu, simpozij posvećen 100. obljetnici Vinka Nikolića i „Hrvatskoj reviji“ bio bi lakmus-papir takva sinergijskoga djelovanja. Jasno je da nipošto ne mislim na zagrebocentričnost, dapače, prvi susret, budem li izabran za predsjednika, bit će susret s predsjednicima ogranaka DHK. Književni, kulturni i duhovni život traži svaki kutak naše zemlje i nijedan se ne smije podcjenjivati.

Posebno ću biti osjetljiv na djelovanje Povjerenstva za književne veze, a socijalni status književnika ostaje naša trajna, iako – sudeći po ukupnim materijalnim prilikama u cijelom našem društvu – bolna zadaća. Štitit ćemo, koliko to bude u našoj moći, svoje najugroženije članove i njihove obitelji, ili ćemo se za njihova socijalna prava boriti posredstvom mjesnih, gradskih i državnih vlasti i institucija. Solidarnost jest, uz poštivanje svakoga člana, njegovu odgovornost i sinergijsko djelovanje, temeljna sastavnica koju DHK treba njegovati. – stavovi su novoga predsjednika. I dalje on kaže:

– Iako sam protivnik svake politizacije i političke manipulacije, osobito u dnevnopolitičke svrhe, Društva hrvatskih književnika, ne ću sebi uskraćivati pravo da svojim promišljanjima reagiram bilo u svojstvu predsjednika, bilo poticanjem da se svojim riječima javi Upravni odbor DHK kada to bude zahtijevao trenutak ili problem s kojim ćemo se susretati. Ne ćemo ostati nijemi na način davanja potpora, odnosno otkupljivanja knjiga za knjižnice, ne ćemo šutjeti o dodjeli stipendija na „viđeno“ i „neviđeno“, ne ćemo šutjeti o minimiziranju potpora našim časopisima i našoj međunarodnoj suradnji, ne ćemo šutke pratiti nelogičnosti u području kulturne politike naše države; ne ćemo šutjeti na nepravde i gubitak kriterija i vrijednosti u životu našega cjelokupnoga društva.

Petrač, Marijanović i Stamać

Imajući u vidu ne samo današnje vrijeme, nego prije svega budućnost, DHK se mora hrabro i bez odgađanja otvoriti novim načinima komuniciranja. To znači da se mora još više informatizirati, no svakako ne u smislu prihvaćanja virtualnoga carstva u kojem je sve moguće, nego promišljenoga „punjenja“ informacijama i sadržajima koji su bitni za rad i djelovanje DHK u cjelini i svakoga našega člana.

Duh vremena je nemilosrdan, medijski žanje i žito i kukolj, često nas dovodeći u slijepe ulice i zna nas učiniti ravnodušnima, bezvoljnima i razočaranima. Unatoč svim protivštinama što nasrću na lijepo i dobro onoga čime se nastojimo baviti, vjerujem da se tim silnicama možemo oduprijeti većom međusobnom tolerancijom, poštivanjem bogatstva naših raznolikosti, homogenizacijom DHK, sinergijom njezina članstva, u prvom redu nadolaskom mladih i mlađih članova, te združenim naporima spomenutih institucija. Samo se nesebičnim, predanim i marljivim radom i djelovanjem možemo nadati boljitku svih nas, drukčijem, pristojnijem, vedrijem i radosnijem licu našega naroda i općem dobru cijele naše zemlje. Za to se hoće velika truda, neiscrpne energije te prijateljskoga i kolegijalnog zajedništva. –

Ovo pismo nr. sc. Božidara Petrača u svakom slučaju pokazuje novi polet i nove smjernice, odlučnost na zajedništvu s ostalim vodećim institucijama ali i na izvrsnosti, na uvažavanju starih i mladih književnika. Stav je, kojega se može iščitati iz Petračevoga teksta, da DHK jednostavno mora imati vodeću ulogu u kutlurnome prostoru drage nam domovine i postati institucija koja, najvažnije je – više ne šuti!

Akademija-Art.hr
13.06.2011.