Vinko Šaina godinama je prolazio kraj zapuštene crkvice Gospe Karmelske smještene preko puta njegovog ateljea u starogradskoj jezgri Labina, i promatrao kako s vremenom propada
U jeku domovinskog rata 1991.godine, dok smo dnevno bili svjedoci teških razaranja, odlučio je pokušati taj prostor građen s ljubavlju vratiti u život. Ideja se mnogima činila suludom i neizvedivom, ali Vinko nikada nije posumnjao u opravdanost tog poduhvata čiju realizaciju ništa nije moglo zaustaviti. Krenulo se s procedurom ishodovanja propisane dokumentacije te je obnova ovog sakralnog objekta bila pionirski poduhvat ulaganja u obnovu objekta koji je pod zaštitom kao kulturno dobro. O zapuštenosti objekta dovoljno govori činjenica da je kod čišćenja iz prostora crkvice odvezeno 9 kamiona građevinske šute preostale nakon urušavanja i rekonstrukcije krova 80-tih godina. Svečano, na blagdan Gospe Karmelske, 16.srpnja 1993., nakon obimnih dvogodišnjih restauratorskih radova, inaugurirana je galerija Alvona kao izniman kulturni događaj velikog značaja te, prema riječima prof. Peruška Bogdanića, vrsnog kipara, kao jedan od najljepših, malih, komornih galerijskih prostora u Hrvatskoj. O motivima za otvaranje galerije i njezinom radu u proteklih dva i pol desetljeća Vinko Šaina, alfa i omega Alvone kaže:
- Nedostatak izložbenih prostora i želja da se prezentira suvremena umjetnost izvan institucionalnih galerijskih prostora bili su poticaj za kreiranje interesantnih izložbenih programa. U galeriji su izlagali najeminentniji suvremeni umjetnici poput Vaska Lipovca, Ede Murtića i Ivana Kožarića, gotovo svi članovi Labinskih ateliera, više autora iz Zagreba, Rijeke i inozemstva. Predstavljen je dobar dio srednje generacije istarskih umjetnika od Paulette, Šumonje, Juričića do Ivančića i mnogih drugih, ali i mladi autori kojima je dana mogućnost da svojim radom skrenu pažnju na svoje stvaralaštvo izlaganjem u Alvoni. Velikim zalaganjem i golemim entuzijazmom te besprijekornom profesionalnošću svaka izložba se s jednakom radošću priprema i prezentira i nakon postavljenih 150 izložbi -112 samostalnih, 24 skupnih izložbi te brojnih gostovanja u suradničkim galerijskim prostorima.
Osim velikog broja kataloga, deplijana i kartolina kao pratećih materijala aktualnih izložbi, potpis Galerije Alvona nalazi se na jednoj grafičkoj mapi i tri monografije, a njezina bibliografija iznosi preko 500 jedinica, od kojih mnoge potpisuju naši najznačajniji kritičari i književnici, kao i nekoliko međunarodno relevantnih likovnih teoretičara.
S izdavačkom djelatnošću se započelo 1996.godine izdavanjem grafičke mape Nova ars histriae – Signum temporis sa 13 grafičkih listova autora iz Istre i Rijeke uz tekstove Gorke Ostojić Cvajner i Ervina Dubrovića.
-Početkom 1998. selektirajući radove za izložbu samozatajnog i izuzetnog umjetnika Karla Paliske, odlučili su pokušati realizirati likovnu monografiju o njegovom opusu te je ona izdana 2000.godine s tekstom autora Berislava Valušeka. Likovna monografija Quintina Bassania, autora teksta Mladena Lučića, izdana je 2003.godine. Ovo dvoje umjetnika izabrano je i zbog činjenice da su oni bili članovi jezgre Labinskih ateliera, umjetničke grupacije s kraja 60-tih godina, zbog čijeg stvaralaštva je zapravo Labin dobio ime „Grada umjetnika“, te su Atelieri bili i ostali izvor kulturnog života i mnogih i danas aktivnih kulturnih projekata u Labinu. Prošle godine, prigodom obilježavanja 40 godina umjetničkog rada Vinko Šaina dobio je svoju likovnu monografiju. Kao umjetnik, osnivač i idejni začetnik Alvone potpuno zasluženo kao kruna njegova rada i stvaralaštva, s tekstovima autora Berislava Valušeka i Roberta Tessaria. Njegova desna ruka i supruga Alis Šaina dodaje:
-Ako pogledamo malo pregled realiziranih književnih izdanja ovog žanra ističe se činjenica kako je Alvona doista usamljeni primjer među ionako rijetkim privatnim galerijama koja se upustila u tako komplicirane, u pravilu dvogodišnje, izdavačke projekte kao što je priprema i izdavanje likovnih monografija. Svaku od naših monografija realizirali smo striktno se pridržavajući preuzetih obveza i poštujući zadane rokove.
Vjerujem da je jedan od razloga kontinuirane potpore našim programima proračunskim sredstvima Ministarstva kulture RH, Županije Istarske i Grada Labina, upravo takav seriozan odnos prema preuzetim obvezama.
-Labinska likovna publika je posebna priča. Najbolju i realnu ocjenu publike koja prati programe Alvone dali su gostujući umjetnici koji su se po prvi puta predstavljali u Labinu. Njihova jedinstvena ocjena je da nigdje nisu doživjeli takav prijem kod publike kao u Labinu. Bar dio zasluga za to može se svakako pripisati otiscima Labinskih ateliera koji su ostavili za sobom oblikovanu likovnu publiku kojoj je umjetnost postala važan dio života i potreba. Lijepa posjećenost te topla, spontana i opuštena atmosfera na otvorenjima u Alvoni je svakako odraz i činjenice da volimo to što radimo i da nas raduje biti spona između artističkih kreatora i onih kojima je umjetnost duhovna potreba i nešto što obogaćuje ovaj svijet.
-U Hrvatskoj znamo kakva je gospodarska situacija te je činjenica da tržište umjetnina ne postoji. Zakonodavni okvir je destimulirajući i obeshrabrujući, ulaganja u umjetnine ne tretiraju se kao porezno rasterećenje te se s pravom moramo zapitati da li će doći dan kad će biti bolje.
Mi znamo da, usprkos svemu, u Alvoni umjetnost „stanuje“ već 25 godina, a preko puta Alvone u ateljeu Šaina već više od 40 godina. Jer talent s kojim ste rođeni dobili ste na dar, ne da bi ga sakrili, već da ga dijelite kako bi svijet obogatio na svoj način.
Galeriji je čestitao i labinski gradonačelnik Valter Glavičić koji je istaknuo značaj galerije Alvona kao nezaobilaznog dionika kulturnog života Labina u proteklih 25 godina te zaželio još bar toliko uspješnih izložbenih sezona.
Pročelnik Upravnog odjela za kulturu, Vladimir Torbica podsjetio je kako Istarska županija već više od 20 godina podupire realizaciju programa Alvone upravo zbog najviših profesionalnih kriterija kojima se vodila galerijska djelatnost na dobrobit društva.
Razmišljajući o predstojećim planovima Vinko i Alis Šaina vjeruju da će nastaviti s uobičajenom dinamikom izložbi i u narednim godinama sve dok ih bude gurao naprijed onaj entuzijazam zbog kojeg su i proslavili ovaj „srebrni pir“. A na pitanje bi li opet prošao taj put Vinko odgovara
-Bih, sve bih to ponovio! I to s guštom! Jer kako je meni drago da se netko potrudi oko organizacije i promocije moje izložbe, jednako tako se ja trudim da moji kolege budu lijepo primljeni, da njihove izložbe budu dostojno prezentirane u Alvoni i da im ta izložba bude poticaj za daljnje stvaranje. To me čini bogatim, to mi daje snage, to mi je inspiracija u mom vlastitom stvaralaštvu da ustrajem. Upravo je to dugoročno razmišljanje bogatstvo. Činiti dobro drugim umjetnicima, predstaviti ih dobro, čini me sretnim, zaključio je Vinko Šiana.
Za svoj srebrni pir Galerija Alvona predstavlja tri izložbe iz fundusa galerije. Prva je otvorena 5.10.2018. i donosi radove 32-dvoje istarskih umjetnika, iduće godine predstavit će se radovi ostalih domaćih umjetnika, a u trećoj izložbi srebrni jubilej Alvone zaključiti će izložbom radova inozemnih umjetnika iz fundusa galerije.
Srebrni pir Galerije Alvona
Godina je 1991. U Hrvatskoj plamti Domovinski rat, a svakodnevno na televiziji i u novinama, između ostalih strahota, gledamo snimke porušenih sakralnih građevina. Vinko Šaina, labinski likovni umjetnik i tadašnji povremeni galerist, sa svojom suprugom Alis, vjerojatno i pod utjecajem toga sustavnog i permanentnog uništavanja hrvatske baštine, odlučuje u svom rodnom Labinu, uglavnom o vlastitom trošku, obnoviti ruševnu desakraliziranu crkvicu Gospe Karmelske u središtu stare gradske jezgre. Brdo Karmel u Palestini mjesto je odakle je prorok Ilija branio vjeru, a za vrijeme križarskih ratova, 1155. godine, križar Sv. Bertold iz Kalabrije osnovao je rimokatolički crkveni red – Karmelićane, čija je Gospa zaštitnica.
Premda vjerojatno doista slučajne, bez sumnje su jasne poveznice između obnove labinske crkvice Gospe Karmelske s originalnim palestinskim toposom, što nameće i određenu simboliku, jer bračni par Šaina u teško vrijeme rata i uz velika odricanja obnavlja ruiniranu crkvu, spašava spomenik kulture i dodjeljuje mu novu funkciju – galeriju s kojom njih dvoje kreću u nove osobne, labinske, istarske i hrvatske kulturne pobjede.
Nakon dvogodišnjih opsežnih i zahtjevnih radova na restauraciji i rekonstrukciji objekta, novi labinski galerijski prostor otvoren je 16. 7. 1993. prigodnom izložbom projektne i fotografske dokumentacije sanacije tog objekta. Prve tri godine, što zbog rata, što zbog nedostatka financija, program galerije je skroman i prigodan: u njoj isključivo predstavljaju labinske projekte i organiziraju izložbe labinskoga kulturnoga kruga, kao i predstavljanja grafičkih mapa. Od 1996. redaju se samostalne izložbe istarskih, hrvatskih i inozemnih umjetnika te je od tada Galerija Alvona prodisala punim plućima i postala nezaobilaznim i respektabilnim galerijskim prostorom, a svojim je značajem uskoro nadrasla lokalno ishodište.
Labin za Vinka Šainu, kako piše Berislav Valušek u monografiji ovog umjetnika, predstavlja punctum fixum (uporište, oslonac) i punctum saliens (osovina, bit). U svoj grad vraća se nakon školovanja na Školi primijenjenih umjetnosti u Splitu, 1972. godine, te postaje aktivnim članom Labinskih atelijera, a sudjeluje i u gotovo svim brojnim umjetničkim zbivanjima koja tada bujaju i zahvaljujući kojima se Labin prepoznaje kao grad umjetnika. Šaina je i te kako svjestan živosti labinske scene i njezinih brojnih gostiju te se postupno, uz vlastiti umjetnički rad, počinje baviti i galerijskom djelatnošću. U Labinu su već postojale male privatne galerije, ali to su u pravilu bili mali ulični prostori atelijera umjetnika, gdje su oni izlagali gotovo isključivo svoje artefakte. Potreba za privatnom galerijom koja će predstavljati značajne umjetnike, bez diktata institucija, već isključivo po kolegijalnoj, umjetničkoj vokaciji, pokazala se kao labinska nasušna potreba. Neko vrijeme tu je ulogu obnašao Re bar, ali on je ipak prvenstveno bio ugostiteljski objekt, a tek potom galerijski prostor, kao što je bio slučaj s još nekoliko labinskih kafića, što je svakako za svaku pohvalu jer su ti lokali znatno doprinijeli stvaranju grada umjetnika. Šaina je svakodnevno prolazio pored ruševne crkvice Gospe Karmelske koja se nalazi preko puta njegova atelijera i ideja je došla sama po sebi. Krenulo se s poslom koji danas, nakon 25 godina, s ponosom podastire svoje rezultate i plodove. Izlagačka politika Galerije Alvona bila je predstaviti komornim samostalnim izložbama istarske, hrvatske i inozemne umjetnike, predstaviti opuse istarskih umjetnika u kolegijalnim galerijama u inozemstvu, tiskati mape grafika i objavljivati monografije. U svemu tome su Alis i Vinko Šaina i te kako uspjeli.
Brojevi govore da je održano više od 150 izložbi, od toga 126 u prostoru Alvone, a galerija je realizirala i niz značajnih gostovanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim velikog broja kataloga, deplijana i kartolina kao pratećih materijala aktualnih izložbi, potpis Galerije Alvona nalazi se na jednoj grafičkoj mapi i tri monografije, a njezina bibliografija iznosi preko 500 jedinica, od kojih mnoge potpisuju naši najznačajniji kritičari i književnici, kao i nekoliko međunarodno relevantnih likovnih teoretičara.
Ono što je izdiglo Alvonu od niza sličnih galerija je izbor autora koji izlažu, promocija istarske umjetnosti priko Učke te odabir kritičara koji pišu tekstove i sudjeluju u njezinu programu. U takvom okružju, koji se sažeto može opisati kao prijateljsko-profesionalno druženje, iznjedrila se bogata i raznovrsna djelatnost galerije koja je od početka radila na vlastitom fundusu sakupljenom tako da je gotovo svaki umjetnik koji je izlagao ostavio za zbirku barem jedan svoj rad. Zahvaljujući takvom pristupu, Galerija Alvona započela je i svojevrsnu muzejsku djelatnost koju osim zbirke čine vlastita izdanja te opsežna dokumentacija.
Međutim, ono što je supružnicima Šaina davalo snagu da ustraju na tom teškom i materijalno neisplativom poslu, koji su dvadeset pet godina permanentno obavljali u zemlji bez umjetničkog tržišta i adekvatnih zakona o galerijskoj djelatnosti, svakako je bilo izuzetno pozitivno ozračje oko galerije. Bogato posjećena otvaranja gotovo svih izložbi koja su odisala spontanom i opuštenom atmosferom, intenzivni kontakti i suradnja s umjetnicima, kritičarima i galeristima, prijateljstvo i zajedništvo koje se nastavljalo i opstalo, nezaustavljivo su gurali priču ove male i tople galerije naprijed. Svoj srebrni pir Alvona će obilježiti na etički i profesionalno najprikladniji način – prezentacijom svoga bogatog fundusa i cjelokupne djelatnosti. Nakon ovogodišnje fešte, ostaje nam da valoriziramo cjelokupno djelatništvo galerije te da Alvonu smjestimo na mjesto koje joj pripada – na pijedestal privatnoga hrvatskoga galerijskog djelovanja, s napomenom da entuzijazam (osim kod Šaina) nije vječan te da bi ga konačno trebalo zamijeniti uređenim tržištem i zakonima.
Mladen Lučić
