tekst Dragan Vicković
Kostanjsko pjesničko proljeće
Održani su još jedni Susreti u Štaglju na kojima je vladala poezija. Nikada toliko poezije odjednom nije bilo na Susretima.
Pogledajte galeriju fotografija!
Pjesničkom toplom rječju dočekano je ovogodišnje proljeće. Inspiraciju je dalo Proljetno pšismo, pjesnikinja Mirjana Sačer Bobanac, koja na početku Pisma kaže:
Visibabe su otvorile bijele kapice svojih cvjetova; jaglaci kao da nisu ni skidali osmijeha sa žutih obraščića; samo su se šafrani nešto nećkali: nije im se žurilo.
I upravo kad naumiše otvoriti svoje što bijele što ljubičaste ljevčiće kojima kao da piju sunce, ošinu ih mraz i natjera da ustuknu, da na trenutak odgode svoju životnu pijanku..
Ta proljeće je!
Užurbanim korakom koračajući, najčešće ništa od toga ne primjećujemo.
Eto zašto postoje prijatelji! Da pokažemo jedni drugima ono čega u ponekom trenutku naših života nismo svjesni. Jer, prijatelj je onaj koji – kad si jadan – ne dolijeva još malo jada, crnila ili žuči, već onaj koji kaže: »Hej, možda nisi pogledao iz ovoga kuta! Sagni se ili pak na prste podigni, pogledaj s druge strane. Zauzmi drugi stav promatranja istog i vidjet ćeš da sve ima svoj smisao! Svaki cvijet i mrav što mimo njega sitnim korakom promiče ili pčela, bumbar pa i osa, s razlogom su tu. »Primjećujući ih, slavimo Onoga ili Ono što ih je stvorilo. Slavimo život! A kad ćemo, ako ne u proljeće! Osobito u ovo proljeće u kojem sa svih strana dopiru do nas loše vijesti. Sve manje je posla, sve manje novca, sve manje vremena nalazimo jedni za druge, sve manje je životne radosti. Čovjeku dođe da se zatvori u svoja četiri zida i da svoj jad sam za svojim stolom kusa!
Ne dolazi u obzir, dragi moji! Upravo sada potrebni smo jedni drugima! Mladi starima i stari mladima!- izričita je bila Mirjana.
Na inicijativu moderatora nedjeljnog Susreta Dragana Vickovića, sjetili smo se Japana,koji je doživio veliku katastrofu. Pod motom Ako se bol i tuga podijele tada su oni manji.. zapaljena je svijeća za stradale Japance. O Japanu je svojedobno u Štaglju govorio i svoje pjesme čitao japanolog-akademik Vladimir Devide, a sudionici Susreta sjetili su se i svjetski poznatog slikara Ivana Rabuzina koji je bio oduševljen ljepotama Japana i svjetonazorom obična čovjeka.
U svjetlosti plamićka svijeće rečeni su stihovi: vrelikog japanskog haiku pjesnika
Basho:
Saki midasu
momo no naka yori
hatsu zakura
Usred bresaka
što posvuda su u cavatu
procvala trešnja
Potom su stihove govorii pjesnicl: Lidija Šustek, Slavica Šarović, Danijela Vicić, Tomislav Grgo Antičić, Sead Muhamedagić, Mirjana Saćer Bobanac, učenica Katarina Keleković, a Dragana Petravić na klavijaturama pratila je Florance Fabijanec.
U veselju i ljepoti susreta u Štaglju iznjedrena je zanimljiva ideja da se ustanovi jedno proljeće i koje bi se moglo nazvati Kostanjsko pjesničko proljeće. Sudionici ovoga proljeće ponijeli su Proljetno pismo domaćice Mirjane
Akademija-Art.hr
21.03.2011.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/kostanjsko-pjesniko-proljee/&description=Kostanjsko%20pjesničko%20proljeće){kind=link}