Likovni salon „Vladimir Becić“, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda
Damir Hoyka
Virtuoni
od 10. 02. 2011. (u 19.00 sati)
Virtuoni – serija digitalno manipuliranih fotografija
Svoj kreativni rad temeljim na principu koji mi se nedugo nakon početka bavljenja fotografijom i intenzivnijih spekulacija o umjetnosti pokazao najsmisleniji; ishodište stvaralačkog procesa mi je ideja, a potom razmišljam koji ću motiv kako uobličiti da bih je najbolje vizualizirao. Ubrzo nakon kristalizacije te misli, postao sam svjestan ovisnosti ideja o poznavanju što većeg broja motiva i načina oformljavanja. Naime, otkrivanje novih motiva i izražajnih sredstava fotografije stvara uvjete za nastanak ideja koje bez njih nikad ne bi mogle iskrsnuti. Budući da su mi fotomotivi (materijalni svijet) danas više manje poznati, veliku pažnju posvećujem širenju svog ‘fotovokabulara’ putem otkrivanja novih načina uobličavanja fotografirane materije. Početak digitalizacije fotografije i njenog sve intenzivnijeg stapanja s digitalnom tehnologijom za mene je označio otvaranje rudnika upravo toga za čime tragam.
Iako dio kolega u ime zaštite čistoće medija poziva na suzdržavanje od primjene digitalnih zahvata na fotografijama, osobno smatram da cilj kreativnog stvaralaštva nije zaštita medija, nego kvalitetan vizualni sadržaj – ma kako ga se u konačnici klasificiralo. Mogućnosti digitalne manipulacije fotografijom sam prihvatio kao da je izumljen nov objektiv, filter ili nešto slično i predamnom se otvorio čitav novi svijet izražajnih mogućnosti. Kao što sam očekivao, počele su mi navirati ideje koje do tada nisu imale iz čega rasti i u vrijeme kad sam pisao roman Xavia (u kojem je opisana 3D varijanta fotografije Virtuoni 01) sinula mi je ideja o ‘virtualnom kiparstvu’ – virtualnom modeliranju fotografiranog na način sličan oblikovanju plastelina.
U isto sam vrijeme bio zamišljen nad istraživanjima na polju umjetne inteligencije i programima simulacije umjetnog života u kojima se ‘Boidi’ (nazvani tako od svog stvaratelja Craiga Raynoldsa) i slični digitalno generirani entiteti reprodukcijom, mutacijom i adaptacijom ponašaju kao živa bića. Oboružan novim izražajnim sredstvom, lako sam spojio potrebu za vizualizacijom ideje o ‘živosti’ virtualnog svijeta s virtualnim kiparstvom i Virtuoni su bili rođeni. Danas gotovo ne uključim kompjuter a da mi glavom ne proleti pomisao da tim činom stupam u kontakt s nečim živim, nečim što živi ‘s one strane monitora’. Nisam siguran jesu li Virtuoni posljedica ili uzrok te pomisli, ali znam da Virtuoni danas zaista žive u mom kompjuteru i da ih doživljavam kao simpatične, razigrane, likovno privlačne i duhovite u svojim nastojanjima da sliče bićima iz našeg svijeta.
