Gliptoteka HAZU, Zagreb
„Josip Vaništa – vrijeme Gorgone i Postgorgone 1961-2010.“
Zatvaranje izložbe „Josip Vaništa – vrijeme Gorgone i Postgorgone 1961-2010.“ uz nazočnost autora akademika Josipa Vanište je u nedjelju, 30. siječnja 2011. godine, u 12.00 sati, u Gliptoteci HAZU, u Zagrebu.
Gorgona što je to?
/tako mislim/
Nekoliko mladih ljudi kojih je međusobna naklonjenost bila odlučujući faktor povezivanja, povremeno se sastajalo.
Prvi je došao Matko, onda Ješo pa Putar, s Putarom Mića, zatim Julije. On je bolovao, ležao u dotrajalim Dežmanovim barakama na Brestovcu. Netko mu je pričao o našim susretima.
Zajednica u ideologiziranom svijetu šezdesetih godina, zaokupljena časopisom na margini, u kojeg smo unijeli nešto tamnih sastojaka, apsurd, prazninu.
Gorgona broj jedan 1961 godine bila je prazna pozornica, devet slika na kojima se više ništa ne događa.
Naše su težnje bile usmjerene izvanestetskoj stvarnosti. Misaona suzdržljivost bila je iznad golog ironičnog poricanja svijeta u kojem smo živjeli. Djelu se nije pridavao značaj, aktivnosti su bile krajnje jednostavne; napr. zajedničke šetnje okolicom grada, „komisijski pregled početka proljeća“ kako je u šali govorio Putar, obični razgovori u prirodi. I ja sam se kao i drugi u to vrijeme zanimao za prazninu Zena, težio prirodnom životu, normalnom ponašanju.
Gorgona nije bila slikarska grupa. Duh neozbiljnosti možda, izazivanje poraza. Budite zatvoreni, nešto nam je govorilo. Držite se po strani.
S Maljevićem počinju težnje za minimalnim u slici. Forma je stigla na rub praznine.
Šezdesetih godina u vrijeme kasnog Picassa /barbouillage priapique, kako su govorili Francuzi/. Giacomettiju uspjeva naslikati prazninu u jednoj jabuci na stolu. Monod nam govori o kozmosu bez svrhovitosti, u kojem po njemu nema nikakvog unaprijed određenog cilja.
Riječ zamjenjuje sliku, javlja interes za nešto što je s one strane slikarstva.
Tražili smo predah, gledali kroz prozor prazninu i tišinu. Gotovo nam se ništa nije događalo, kako je govorio Gombrowitz.
A ono, što se smatralo tvrđim od čelika srušilo se 1990 kao kula od karata. Ispraznost će postati osnovna značajka novog vremena, a nesreća nešto vrlo određeno.
Crne slike Ad Reinharta bazaltne su ploče na grobu slikarstva.
I što je ostalo? VIDES Izložba praznine. Retrospektiva.
Centre Pompidou
Kunsthalle Bern
Centre Pompidou – Metz.
Kod nas testament siromaha. Samo pitanja, nebitne dileme za život ljudi oko nas koji se bore da bi preživjeli. U kući Gorgone, samotnoj kolibi s neravnim podom koja ne pruža mogućnost počinka
Josip Vaništa
Ariana Kralj
arikralj@hazu.hr
Akademija-Art.hr
25.01.2011.
