Književnica Marina Šur Puhlovski dobitnica je 14. književne nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2018., koju joj je donio rukopis “Divljakuša”, “(anti)ljubavni roman” koji je žiri proglasio vrijednim doprinosom hrvatskoj suvremenoj prozi, u kojemu autorica izbrušenom i preciznom naracijom potresnu dramu međuljudskih odnosa transformira u snažnu jezičnu umjetninu
Odluku o nagradi objavio je u srijedu na svečanoj dodjeli u sklopu festivala knjiga i autora vRIsak u Guvernerovoj palači u Rijeci predsjednik prosudbenog žirija, književnik Zoran Ferić. Istaknuo je kako je ove godine žiri imao izuzetno težak posao jer je među pristiglim rukopisima bio jako velik broj vrlo kvalitetnih.
“Proteklih je godina bilo raznih trendova, pročitali smo puno romana, ponekad je bilo puno fantastičnih romana, puno priča o vampirima, pa ratnih romana; smjenjivali su se razni žanrovi. Ali kad bih trebao vrednovati sve dosadašnje godine dodjele, čini mi se da je ove godine ukupno došlo najviše rukopisa koji zaslužuju objavljivanje, da kao knjige zaslužuju ući u kulturu. Čini mi se da se to događa prvi put”, rekao je Ferić, uz kojega su nagradu, kao i svake godine do sad, žirirali Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik, Milo Stojić, te glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina.
Vrijedan doprinos suvremenoj hrvatskoj prozi
U rukopisu “Divljakuša” Šur Puhlovski se bavi ljubavlju, odnosno, onime što se dogodi kad se pokaže da ljubavi možda nikada nije ni bilo. Svoju intimnu ispovijed njezina glavna junakinja započinje u trenutku definitivnog raspada svog braka – u času kad joj se “grlo stisnulo, od jada, od poniženja, od stida nad raspletom života koji je započeo kao bajka”.
Radnju romana, koja se zbiva u Zagrebu i jednim dijelom u Rijeci, autorica je smjestila u 1970-e godine, a obuhvaća sedmogodišnje razdoblje, od kad se mlada protagonistica zaljubljuje i potom udaje za kolegu sa studija književnosti, da bi potom, od početne zatravljenenosti njegovom razbarušenošću i verbalnim dosjetkama za koje je mislila da su dio njegova umjetničkog senzibiliteta, uskoro shvatila da je zapravo žrtva ženskaroša, lijenog, intelektualno nedoraslog i beskrupuloznog čovjeka.
Da bi se s tim nosila i da bi se takvog čovjeka oslobodila, ona se mora osloboditi “zatvora” u koji su je strpali obitelj, okolina, tradicija, bajke… Mora podivljati.
“Izbrušenom i preciznom naracijom, ‘Divljakuša’ govori o tome kako zaljubljenost, to stanje prvotne opčaranosti, može biti daleko od ljubavi, čak i sama njezina negacija”, stoji u obrazloženju žirija koji je na proglašenju pročitao Ferić.
“Ovaj (anti)ljubavni roman zapravo je priča o životu koji curi kroz prste, o našim životima ‘u kojima nas nema’, a kad napokon shvatimo što nam se dogodilo − život je već ostavio duboke, trajne ožiljke. To je priča o ljubavi u doba oskudice i o vremenu bez ljubavi. Spisateljica glasom svoje junakinje/pripovjedačice uvjerljivo ostvaruje dojam zbiljskog, nepredvidivog života svakodnevnim jezikom – ne izmišljenim, lažnim, nego onim koji sam svjedoči ljepote i okrutnosti ljudske zbilje; nema tu fraza, ali ima njihova razglobljavanja, fraze se razbijaju i dobivaju sasvim novo značenje, govore nam tko smo i kakvi smo uistinu”, mišljenje je ocjenjivačkog suda.
Pisan dugim, ali jasnim rečenicama, s dobro profiliranim likovima i izuzetnim smislom za detalj, roman “Divljakuša” vrijedan je doprinos našoj suvremenoj prozi, djelo koje potresnu dramu tananih međuljudskih odnosa transformira u snažnu jezičnu umjetninu, zaključio je Ferić.
Marina Šur Puhlovski (1948.) objavila je dosad ukupno 19 knjiga, uključujući šest romana i jednako toliko zbirki kratkih priča, pa zbirke putopisne proze, eseja, dnevničkih zapisa i pripovijesti, za koje je dobila nekoliko nagrada, među kojima nagradu “Zvane Črnja” za najbolju knjigu eseja 2015.
Najvažnije je pronaći svoj glas
Nagradu – ček na 100 tisuća kuna i otisnuti primjerak knjige – dobitnici su uz Ferića uručili direktor VBZ-a Mladen Zatezalo i pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar.
U kratkom razgovoru nakon uručenja, Šur Puhlovski je kazala kako piše oduvijek, od kada zna pisati, a riječi i priče fascinirale su je još u najranijem djetinjstvu.
“Najvažnije u pisanju je kako pronaći svoj glas. Dugo sam tražila svoj glas, nikako nisam htjela da on zvuči tek približno kao ja”, rekla je autorica, koja je otkrila i da je ta nagrada za nju svojevrsna “treća sreća” jer je na VBZ-ov natječaj već dvaput prije slala svoje rukopise i s oba je ušla u uži izbor. Sva tri romana – prvi je “Nesanica”, a drugi “Igrač” – povezuje isti ženski lik, a u “Divljakuši” je riječ o epizodi koja se također obrađuje i u prvoj knjizi serijala, ali joj se pristupa iz drugačije perspektive.
Šur Puhlovski je zahvalila VBZ-u na nagradi i članovima ocjenjivačkg suda što su prepoznali njezin roman i dali joj tu nagradu. “Napisala sam 20 knjiga, pišem čitav život a ovo je prva književna nagrada koju sam dobila, i to anonimno. Doista sam presretna da sam ju dobila, i da sam to doživjela, jer već imam neke godine ‘koje su sumljive po trajnosti’”, našalila se autorica, koja upravo piše novu zbirku priča “u kojoj se u jednoj od priča nastavlja i raspreda sudbina jednog od likova iz ovog romana”.
Na natječaj je ove godine stiglo 112 rukopisa, koji su prijavljivani anonimno, pod šiframa. Roman Marine Šur Puhlovski do pobjedničkog je naslova došao kroz dva kruga glasovanja, u kojima je dvanaest naslova odabrano u širi, te šest u uži izbor za nagradu. Nagradu dodjeljuje izdavačka kuća VBZ u suradnji s partnerima Dalmacijavino i Pipi, sponzori su Tisak Medija i Znanje, a realizaciju nagrade dijelom je potpomoglo i Ministarstvo kulture.
Dodjelu nagrade uveličao je nastup glazbene skupine White on White.
(Hina)
