Petar Dolić: Oblikovna refleksija

Sugestija kretnje, energije poleta, vitalističke moći, naprosto života, koju iščitavamo u radovima Petra Dolića odabranima za izložbu u Galeriji Zilik, temeljna je odrednica ovih dvostranih, lakokrilih organizama. Njihova dvodijelna struktura izmaknute simetričnosti tvori jednostavan okvir, odnosno polazište za plodonosan rast i razvoj formi obilne varijabilnosti.

Ponajprije, tu su ritmovi pojedinih elemenata, svaki u drukčijem pomaku, potpuno nepredvidivom, istodobno pogledu i dodiru udobnom i lagodnom; u pomaku u kojemu otkrivamo prostranost, laganu i meku kretnju, dapače svojevrsnu bezbrižnost za što je zaslužna simulacija prirodne nesavršenosti koju posjeduju Dolićeve tvorbe. Nepravilni, u svakom slučaju neočekivani intervali u kojima zatječemo međuodnos dijelova značajke su sinkopiranih ritmičkih figura.

A zatim obratimo pozornost na cjelinu (premda ćemo u susretu s izložbom biti suočeni s obrnutim slijedom; prvo uočavamo masu grupiranih elemenata, a tek potom možemo prići i analizirati pojedine sastavnice) koju tvore zasebno oblikovane čestice iskonske jasnoće. Prostorno presijecanje i superponiranje jednakopravnih elemenata koji u nakupljenoj množini tvore kvalitetu višega reda ekvivalent je mrmoru istovjetnih entiteta u vremenskome pomaku. Budući da ne postoji subordinacija (nijedan element nije važniji od drugoga), mogli bismo govoriti o ravnomjerno porazmještenim naglascima, o vizualnoj punktualnosti.

 

Dakako da pored oblikovanja samih tijela, njihova konkavno-konveksnoga plasticiteta, takvo dinamičko smještanje i protezanje, ali i odsjajivanje svjetla s površine, dovodi i do dinamički zaigranoga oblikovanja prostora.

Napetost i opuštenost kao dva Janusova lica, kao dvije strane kontinuirano promjenjive pojavnosti – vječito nestalne i nepostojane, u Dolićevu su djelu tvarno i simbolički prisutne kroz dodire i prelamanja različitih oblikovnih mogućnosti na određenim točkama (a)simetričnih refleksija.

Nikola Albaneže

S otvorenja izložbe

Petar Dolić je rođen 1975. godine u Travniku. Od 1976. godine živio je u Gospiću gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1999. godine kiparstvo na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulasa, a kao izbornu nastavu pohađao je "Medaljerstvo i malu plastiku" u klasi prof. Damira Mataušića. Do danas je izlagao na tridesetak samostalnih izložbi i četrdesetak skupnih izložbi. Autor je brojnih skulptura na javnim prostorima ("Tri sunca" – uvala Vela lozna; "Podmornica" – Zagrebački velesajam; "Brod na suhom" – njemački park, kraj Boćarskog doma (Zagreb); "spomenik braniteljima" – Labin u sklopu Mediteranskog kiparskog simpozija; "Jabuka" – Crni Lug u sklopu Goranske kiparske radionice Lokve…). Osim navedenog Petar Dolić je autor "Večernjakove milenijske ruže", "Dekanskog lanca" Veleučilišta Nikola Tesla u Gospiću. Dobitnik je brojnih nagrada (Sveučilišta u Zagrebu, I. Nagrada na trijenalu hrvatskog akvarela, II. Nagrada za spomenik Pobjedi Oluja 95…). Petar Dolić je postavio aksiome vlastitog kiparstva: oblikuje drvo, kleše, modelira a kiparski smisao traži u vlastitom postojanju. Član je HDLU-a i ZUH-a. Živi i radi u Zagrebu i Lovincu.

Adresa
Atelier – Preradovićeva 44, Zagreb

e-mail: petardolic1975@gmail.com

S otvorenja izložbe

Suzana Rupčić, voditeljica galerije
domvladimirnazor@gmail.com

Akademija-Art.hr
24.11.2010.