Da bi bio slobodan čovjek moraš slijediti savijest, a ne zov pohlepe. Pohlepa je ubojica uma i duha. Pohlepa za vlašću i novcem najsmrotnosnija je bolest, jer je u povijesti ostavila iza sebe puno puno više mrtvih i uplakanih udovica od kuge i kolere
Hrvatski korumpirani bešćudni političari opasniji su za Hrvatsku od najgore elementarne nepogode. (Svjetski i lokalni ratovi, glad, brutalne diktature, tiranije u otmjenim bjelim rukavicama, produkt su ljudske pohlepe za vlašću i novcem.)
Dokaz te strašno razarajuće bolesti je i sadašnja nemoralna trgovačka politička koalicija HDZ&HNS&SDSS etnobiznismen pupovac&Radin $Banditos i ekipa s dna kace. Dakle primjetiti ćete da su pripadnici ove koalicije svjetonazorski i ideoloski u potpunoj suprotnosti, a opet iako su tanka većina sigurni su da ih ništa ne može rastaviti, a zašto? Jer ih spaja neraskidiva spona pohlepe za vlasšću. Vlast i novac je to što oni žele, a sve drugo su priče za malu djecu. Nepotizam, uhljebljivanje, korupcija zaštitni su znak političke kaste (HDZ$SDP i pripadajuci im sateliti izmjenjuju se na vlasti od samostalni države Hrvatske) – otvori poveznicu:
Zar to nije dokaz da pripadnici “pohlepne organizacije” drži u šaci sve važnije institucije u Hrvatskoj – od pravosudja, gospodarstva, obrazovanja do medija, a politiku da se ne spominje – otvori poveznicu:
https://www.vecernji.hr/vijesti/bivsim-komunistickim-zemljama-i-dalje-vladaju-stare-elite-946693
Zašto oni ne žele i zašto nisu sposobni sprovesti reforme? Da bi mogao provoditi reforme u društvu prije moraš reformirati vlastite stranke. (Sjetimo se izbora za predsjednika HDZ-a, HNS-a i ekipe, jedan kandidat kao u Sjevernoj Koreji.) Ovo je citat jednog zanimljivog komentara s jednog portala: “Ima li i jedna stranka koja se zalaže za prave i učinkovite reforme – Reforme protiv korupcije i političkih uhljeba, sveobuhvatnu deregulaciju, drastično smanjenje poreza i državnih lokalnih i inih nameta, drastično smanjenje birokracije koja uništava slobodni duh poduzetnistva i pojedinca, drastično smanjenje županija i općina (Spajanje gibitaških gradova općina i županija s uspješnim), drastično smanjenje javnog sektora i državne potrošnje, ukidanje državnog intervencionizma tipa “Lex Agrokor”, ( bacanje novca poreznih obveznika u rupu bez dna gubitasa poput Brodogradilišta Uljanik, milijarde subvencija muljatorima tipa Agrokor i pripadajući im dobavljačima i navlakačima, i sličnih mega gubitaša), vaučerizaciju školstva, digitalizaciju, a potom i smanjenje javne uprave, privatizaciju svih državnih poduzeća koja nisu naravni monopoli i rasprodaju ili barem davanje u dugoročne zakupe cjelokupne državne imovine naravno transparetno i javno, a ne ispod stola za provizije, minimalac 5.000 kuna jer Bez srednje klase nema naprednog društva itd.?… Nikad dosta novaca iz tuđih džepova. Lako je tako trošiti, ali kada zaradiš mukotrpno novac vlastitim radom i vizijama nećeš biti rasipan kao Todorić i pripadajuća mu politička “elita”. I vojska muljatora dobavljača… Svi samo služe jednom vođi-pohlepi.. ”
Što nam to govori? Pohlepa ne bira ljude po spolu, rasi, religiji, svjetonazoru, klasi, ideologijima već bira po slabosti ljudskog duha. A farizeji su najsladji nečastivoj pohlepi. Da, znanstvenici dokazaše da pohlepa kao i mržnja ponajvise šteti onome ili onoj koji je ovisan o pohlepi i mržnji. Kako pobijediti mrznju i pohlepu u sebi? Ljubav je lijek. Da, dragi ljudi, Ljubav pokreće svijet . Ljubav rađa toleranciju i harmoniju u ljudskoj duši, unutarnji mir je preduvjet za domošenje ispravnih odluka.
Hrvatski političari vole se kititi demokracijom i toleratnošću, ali što se krije iza te maske? Tama tiranije jednoumlja. Jer političar koji se boji savijesti produkt je tiranije vlastite taštine. Plenković postrojio HDZ-ovce: Neće biti glasanja po savjesti Da bi se zvao tolerantnim svjetskim demokratskim čovjekom trebas iskreno u umu i srcu poštovati pravo svakog covjeka na njegovo misljenje i stav i savijest, i poticati covjeka da slusa svoju savijest, a ne da od nje bjezi kao vrag od tamjana –. To je i poruka Plenkoviću i raznoraznim plenkovićima koji se prikazuju javnosti kao europski demokratski birokrati koji su kao za slobodu i pravdu a svojim saborskim zastupnicima brane glasanje po savijesti, i to im nije dovoljno, već im u šalabahterima “tolerantno” poručuju da moraju glasati kao “vitez od rajnera” i dobro podmazana stranačka mašinerija po uputama naravno svepoštovanog i genijalnog dragog vođe. E ako je to demokracija onda se zaista nadvija mrak nad Europom. )
Svaki čovijek ima slobodu izbora, koračati stazom svijetla ili tame, boriti se kao slobodni pojedinac za opće dobro ili samo za uskogrudne niske osobne interese. Gurati glavu u pjesak, pod izgovorom da si samo mali čovijek koji ništa ne može promijeniti jer kao o svemu odlučuju oni “gore”, jeste izdaja vlastite slobode. Samo tražiti od države da riješava sve naee probleme znači i da pristajemo biti rob. Život nas mudro očinski uči, da je sveta dužnost svakog čovijeka, kao slobodnog pojedinca, biti ODGOVORAN prema svojem životu-biti dostojanstven, suosjećajan, moralan, častan, nepotkupljiv, sanjar, vrijedan i kreativan znači biti odgovoran prema svojem životu, a samim time i prema zajednici. (Primjer, ima u Zagrebu jedan dramaturg kojemu “novinari” državne HRT vole tepati da je veliki svjetski umjetnik prevođen na tko zna sve ne koje svjetske jezike, i naravno taština tog dramaturga se u trenu nahrani hvalospjevima te on postade za sebe hvalospjevniji od “novinarke” pa tako tvrdi da je veliki dramatičar zaboravljajući naravno da postoje podaci koji otkrivaju da je u proteklim godinama uredno primao od ministarstva kulture novčane poticaje, godišnje više od 140.000 kn, za svoje privatno kazalište, ej PRIVATNO kazaliste?… – Ne možeš se hvaliti po medijima statusom velikog uspješnog dramaticara umjetnika ako si bolesno ovisan o državnoj “sisi”, jer na taj način izdaješ slobodu, a bez slobodna duha nema niti slobodne umjetnosti iznad koje vječno bdije sudac svih sudaca – duša. I naravno takvi će zavidnim glasom reći da ne postoje umjetnici boemi, a zašto? Jer oni nikada nisu prespavali na klupi, ne zbog hira već siromaštva, boemi su spremni i gladovati samo da ne izdaju vlastitu slobodu bez koje nema umjetnosti. I oni su puni života baš kao i njihova dijela. Siromaštvo biješe majka velikim ljudima. Život nas uči da i danas u svijetu ima siromašnih umjetnika boema bogata duha i uma, koji ne pristaju, pa i po cijenu presude vladara medija na anonimnost, na kompromise s onima kojima bi trebali skidati krinke u svojim dijelima – pohlepnim ljudima . “Za umjetnika je važnije stvoriti samo jedno djelo koje će ga nadživjeti nego stotine djela koje on za života nadživi.” – Walter William Safar) Što nam žele poručiti misleći ljudi? Da citiramo pjesnika: Ne stvaraju sustav svemirske čestice vec ljudi, kao slobodoumni individualci, što vise bude odgovornih slobodnih pojedinaca to će i sustav biti humaniji, napredniji i bogatiji.
Dragi prijatelji, pokušajmo živjeti kako nas uči poezija. Reći ćete – lako je pjesnicima živjeti u oblacima, ali ovdje dolje stvarnost je puno hladnija, jer svaki mjesec treba plaćati račune itd. Svatko, pa i pjesnici moraju plaćati račune, a opet mogu ostati svoji. Pitate se kako biti svoj? Onaj tko osjeća ljubav dušom a ne kupuje je transkacijama je svoj čovjek. Sanjar je svoj čovjek. A poznato je da vizionari pokreću svijet, a bez snova nema niti vizija. Koračati stazom snova nije teško, samo slijedi ljubav I savijest.
I ne zaboravite – Nema bolje budućnosti bez promjene izbornog sustava.
Marko Frankopan III
