U 88. godini života u Stubičkim toplicama umrla je Vesna Parun, najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća.
Vesna Parun je objavila preko 80 knjiga poezije i proze te uprizorena su joj četiri dramska djela. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Vesna Parun je bila poznata i kao slikarica.
Vesna Parun je rođena 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima.
Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i Šibeniku. Osnovnu školu završila je na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala.
Poslije rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu. Godine 1947. radila je na pruzi Šamac-Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija.
Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim toplicama.
Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga.
Samoću i "otpadništvo" od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati. Sve u svemu, po njenim vlastitim riječima, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te iskusila više patnje i stradanja nego radosti.
Vesna Parun potpuno se predala književnom radu, postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost.
Akademija-Art.hr
25.10.2010.
