Đurđica Horvat: Moji čuvari

Đurđica Horvat se predstavlja slikama i skulpturama iz najnovijeg ciklusa.

Autorica teksta u katalogu je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti.

Zasigurno je svatko bar jednom, svjesno ili nesvjesno, prepoznao u oblicima kamenčića na cesti, u malih oblucima na žalu, u kamenim blokovima u prirodi, ili u konturama planinskih vrhunaca u daljini, neko lice, neki lik, ili neku scenu. I bio tad, ne bez razloga, preplavljen čudesnim strahopoštovanjem prema velikoj Prirodi i vječnome Kamenu, te njihovoj božanskoj, kreativnoj igri. Kamen, ta intrigantna geološka formacija, koja do danas u sebi krije tragove postanka svijeta i svemira, nije bez razloga, od najranije čovjekove povijesti, izazivao udivljenje i poštovanje, te bio prepoznat kao jedan od elementarnih arhetipskih aspekata života. Zbog svog nastanka, svoje dugovječnosti, svog milenijskog svjedočenja u prostoru i vremenu, te svojih specifičnih svojstava, kamen u svim mitovima, legendama i religijama simbolizira vječni život – a time i mudrost. Ipak, koliko god bio statičan i bezvremenski, on nije neživa masa, već je živ i svjedoči o životu. Zato je, posebno na duhovnoj razini, povezan s ljudima. Mnoge legende pričaju kako se ljudi rađaju iz kamenja (Grčka), ili kako je kamen obitavalište predaka (Druidi) i vječni čuvar i zaštitnik svetinja i relikvija. On je u svim vremenima bio taj koji je davao sigurnost i bio utočište od neprijatelja, uroka, bolesti i smrti, funkcionirajući uvijek kao čuvar-zaštitnik; ali i čuvar-amajlija.

Fascinacija Đurđice Horvat kamenom – njegovim oblicima i njegovom simbolikom, nadahnula ju je da u njegovim prirodnim raspuklinama, zaobljenjima, ušiljenjima, ispupčenjima i udubljenjima potraži skrivena lica, a u tim licima svoje čuvare -zaštitnike. Interpretirala ih je u mediju slikarstva i kiparstva u skladu sa svojim stilom i izričajem, ali isto tako i u skladu sa svojim snovima, slutnjama i vizijama, kreiravši autorski prepoznatljiv, ali ipak novi, fantazmagorično-ekspresivan ciklus “kamenih čuvara“. A oni nas, kao na nekoj straži, mirni ali živi, pritajeno prate s kamenih postolja. Ili prodorno bulje s njezinih slika, ne ostavljajući nas nikada ravnodušnima. Prizivaju oni asocijacije na udaljena prostorno-vremenska duhovna prostranstva, na megalitsku umjetnost, na tradicionalnu ruralnu umjetnost, na umjetnost pretkolumbovske Amerike, pa čak i na umjetnost Polinezije (ne možemo tu ne prisjetiti se čarobnih moai-kipova s Uskršnjeg otoka). Međutim, upravo zbog te svoje svevremenosti i višemilenijske čitljivosti bez “šumova“ i bez prekida kontinuiteta misli i značenja, njihova simbolika pokazuje se aktualnom do modernih vremena i izazovnom do današnjih dana.

Kad je Đurđica Horvat počela zagledati kamenje u prirodi i u njemu pronalaziti jedan drugi svijet, onaj svojih čuvara i zaštitnika, simbolikom motiva vezala se jednim dijelom za labirinte podsvijesti i arhaiku iskona, a drugim dijelom za opipljivost stvarnosti i ratio. Arhaika iskona, sa svojim pričama, bila je vrlo poticajna, probudivši niz asocijacija, pa je s te strane zanimljivo uočiti sličnost njezinih skulptura (bijela, rustikalna kamenina) s arhaičnim, odnosno ruralnim formama i prisjetiti se znane simbolike neobrađenog kamena. Naime, kad je kamen neobrađen i prirodan, on se smatra savršenim, jer u sebi ujedinjuje dvojstvo muškog i ženskog aspekta – dvospolnost. Kad je, međutim, obrađen, tad se ti aspekti razdvajaju i muški aspekt obično poprima čunjasti oblik, a ženski kockasti. Postavljanje uspravnog čunjastog oblika na kockasto postolje simbolički predstavlja novo savršenstvo sjedinjenja jednog i drugog elementa, što s iznenađenjem otkrivamo (kao smišljenu konceptualnu podlogu) i u gotovo svim skulpturama novoga ciklusa Đurđice Horvat. S druge strane, opipljivost stvarnosti i ratio usmjerili su autoricu na suvremenost – prije svega na moguću današnju interpretaciju motiva kamena, s naglaskom na očuvanju osobnog identiteta. A onda, što je važnije, na vizualnu transkripciju toga motiva, izvedenu uz pomoć likovnoga jezika i likovne sintakse sadašnjosti. Tako, premda se ne može zanijekati nesumnjiva osobna vezanost umjetnice uz simboliku ovoga motiva, ta emotivnost mo u slikarstvu, niti u skulpturi ne smeta snazi i čistoći njezina vizualnoga izričaja. Štoviše, ona sad istražuje u jednome novom pravcu, unoseći u slikarstvo svjetlosno-bljeskovitu i pulsirajuću kromatiku (jednom strastveno-žestoku, a drugi put utišanu do monokroma). Isto tako, unoseći u njega boju kao pastoznu, gradbenu materiju i rad špahtlom, pa svaki potez postaje gradnja i grebanje, a površina slike poprište gestualnih “udaraca“ i energetsko vrenje. Forma pritom pokazuje stalnu težnju prema zgušnjavanju i sintetiziranju, ali ne i prema nestanku figuracije, jer motiv (“čuvar“) ostaje uvijek prepoznatljiv. Osobito je to vidljivo kod njezinih skulptura, koje su u svojoj “sličnosti“ kamenu (nije pritom bio slučajan niti odabir materijala i tehnike: šamotirana glina/kamenina), te u nekoj oštrini i ozbiljnosti crta lica mitskih čuvara zadržale svojevrsnu arhaiku. Pa ipak, pomaci u izričaju mogu se i tu iščitati. Za kiparstvo Đurđice Horvat uvijek se moglo reći da je karakteristično po svom naglašenom osjećaju za materiju, za formu, za strukturu i posebno za površinu. A razvoj u novom ciklusu ide upravo u pravcu izražajnosti forme, te u pravdu isticanja bogatstva vizualno-taktilnih doživljaja zbog obrade njezine površine. I sam način pristupa formi je takav da se čini kako se manje modeliralo, a više zarezivalo i urezivalo. Materičnosti, ekspresivnosti i taktilnosti pridonose i mnoge brazde, uleknuća i ispupčenja na površini. Iznad svega, međutim, izrazito sugestivan, urezani crtež, pun simbolike i neke tajnovite magije. Čini se kao da je on glavni “ključ“ tajne vitalne energije ovih skulptura i mi se jednostavno ne možemo oteti dojmu kako će dekodiranje njegova značenja oživjeti i čak pokrenuti ove “okamenjene čuvare“.

Višnja Slavica Gabout

Đurđica Horvat je rođena 1961. godine u Rijeci. Stvara u mediju keramike od 1991. godine, a 1994. godine diplomirala je kiparstvo na Autorskoj umjetničkoj školi AGORA u klasi akademskog kipara Ivana Kožarića. Izlagala je na samostalnim i mnogim skupinim žiriranim i međunarodnim izložbama, te na likovim kolonijama, gdje je i osmislila likovno riješenje SOS Dječje selo Lekenik kao zaštitni znak. Više puta je pomagala i vodila likovne kolonije. U nekoliko navrata nagrađivana posebnim priznanjima i pohvalama na žiriranim i međunarodnim izložbama, te pohvaljena za izraziti doprinos kulturi u Hrvatskoj. Organizirala je i sprovela izložbe Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a. Članica je ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti), HZSU-a (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika) i LIKUM-a (Zadruge likovnih umjetnika Hrvatske) u Zagrebu. Stvara u ateljeu “KEST“, Preradovićeva 18/1 u Zagrebu.

Samostalne izložbe

1997. Galerija “Gea“, Červar Porat, Poreč

1997. Galerija “Zagrebačka banka“, Zaprešić

1998. Crkva sv. Roka, Vodnjan

1999. Galerija ULUPUH, Zagreb – “Zlatno doba“

2000. Galerija “Mir junaka“ i “Špilja“, Gradina na Trsatu, Rijeka

2001. Galerija “Fonticus“, Grožnjan

2001. Galerija Hotela “Mozart“, Opatija

2003. Galerija “Morčić “,Bakar

2004. Galerija “Portret“, LIKUM, Zagreb

2005. Galerija “Portret“, LIKUM, Zagreb

2005. Salon “Izidor Kršnjavi“, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb

2006. Galerija “Biograd na moru“, Biograd na moru

2007. Gradska galerija Ohrid, “Ohridsko Leto“, Ohrid, Makedonija

2007. Zavičajni muzej grada Našica, Našice

2008. Muzej grada Trogira, Trogir

2008. Muzej grada Trogira, Trogir – “Ribice”

2009. Galerija ULUPUH, Zagreb -”Napete ravnoteže”

2010. Galerija “Zvonimir”, Zagreb – “Moji čuvari”

Skupne izložbe

1992. Centar za kulturu, Zagreb

1993. IV svjetski triennale male keramike, Zagreb

1994. Galerija “INA“ Zagreb (izložba diplomskog rada)

1995. Galerija ULUPUH, Zagreb

1995. Galerija “ART“, Grožnjan

1997. Zagrebački salon, Zagreb

1997. V svjetski triennale male keramike, Zagreb

1998. Galerija CEKAO, Zagreb

1998. Galerija ULUPUH, Zagreb – “Krug, okrug, krugoval…”

1998. Galerija “Laval“, Rijeka

1998. Galerija “Zvonimir“, Zagreb

1998. Galerija “Waldinger“, Osijek

1998. Galerija “Filodrammatica“, Rijeka

1999. Galerija “Sveti Juraj“, Muzej Gornje Stubice, Gornja Stubica

1999. VIII triennale zagorskog suvenira, Gornja Stubica

1999. Varaždinska katedrala, Varaždin – “Božićne jaslice”

2000. Galerija “Permanenta“ , Zagreb

2000. “Keramički tanjuri“ , Sveti Križ Začretje

2000. Galerija “Morčić“, Bakar

2001. “Keramički Pehari“, Sveti Križ Začretje

2001. Galerija ULUPUH, Zagreb – „Ususret 6. svjetskom triennalu male keramike“

2001. Volksbank, Zagreb – “Znak novog života“

2002. Gradski muzej Varaždin, Varaždin – “Ususret svijetlosti“

2002. Međunarodna izložba “Vaze“, Ivanić Grad

2002. “37. zagrebački salon“, Zagreb

2002. “Vaze za cvijeće“, Zagreb

2002. Međunarodni festival postmoderne keramike, Varaždin

2003. Salon “Izidor Kršnjavi“, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb, “Keramika Plus”

2003. “Kermeikon i prijatelji“, Varaždin

2003. “Keramički tanjuri“, Zagreb

2004. Međunarodni biennale “Keramičke pločice“ San Nicolas, Buenos Aires, Argentina

2004. “Trofejni pehar 2004.“, Zagreb

2005. “Keramika 05“, Rijeka

2005. 2. triennale “Vaze i cvijeće“, Rab

2005. “Miks 06“, Međunarodna izložba keramike i stakla, Ambienta, Zagreb

2006. “Triennale tanjura 3“, Zagreb

2007. “Miks 07“, Međunarodna izložba keramike i stakla, Ambienta, Zagreb

2007. “Keramička ploča: polje asocijacije, naracije i akcije“, Galerija ULUPUH, Zagreb

2007. “Triennale trofejnih pehara 3“, Zagreb

2008. Etnografski muzej, Zagreb – “Čudesni svijet anđela“

2008. 1. hrvatski triennale keremike, Zagreb

2008. Galerija“Cekao“, Zagreb – “Izložba keramike”

2008. 11. godišnja izložba ULSZ-a, Muzej Matija Skurjeni, Zaprešić

2008. „Miks 08“, Međunarodna izložba keramike i stakla, Ambienta, Zagreb

2009. Galerija “Vladimir Filakovac”, Zagreb – “Kiparsko u keramici”

2010. “Top-100” Galerija “Zvonimir”, Zagreb

Likovne kolonije

1997. “Ex Tempore“, Volosko

1997. “Raku afeir“, Langesfeld, Austrija

1997. “SOS Dječje selo” Lekenik

1998. “Ex Tempore“, Vodnjan

1998. “SOS Dječje selo“ Lekenik

1999. “SOS Dječje selo“ Lekenik

2000. “SOS Dječje selo“ Lekenik

2000. “Ljepota raku-a“ Klimno, Krk

2001. “Hinko Juhn“, Našice

2002. “Sinji Vrh“ Ajdovčina, Slovenija

2003. “Hinko Juhn“, Našice

2004. “Hinko Juhn“, Našice

2006. “In Situ“, Vodnjan

2007. “In Situ“, Vodnjan

2008. Župa Sv. Vida i Sv. Jurja, Mađarevo, slikarska kolonija

2009. Župa Sv. Vida i Sv. Jurja, Mađarevo, slikarska kolonija

2009. Zemlja+Drava+Motacilla Alba, Koprivnica – Ješkovo 2009.

2010. “Ston”, slikarska kolonija, Ston

Priznanja

1997. Posebno priznanje “Hommage Baroku“, Varaždin

1999. Ponosnica “SOS Dječje selo“, Lekenik

2000. Počasna diploma “Keramički tanjuri 2ooo.“, Sveti Križ Začretje

2000. Pohvala “Ljepota raku- a“, Bakar

2003. Pohvala ULUPUH-a za izuzetan doprinos hrvatskoj kulturi

2004. Počasna diploma “Trofejni pehari 2004.“, Zagreb

2005. Počasna diploma “Keramika Rijeka“, Rijeka

2005. Počasna diploma 2. triennale “Vaze i cvijeće”, Rab

2006. Počasna diploma “Keramički tanjuri 2006.“, Zagreb

2007. Zlatna plaketa za dizajn “Ambienta“, Zagreb

2008. Počasna plaketa “1. hrvatski triennale keramike“, Zagreb

Zrinka Pillauer Marić, prof.

galerija.zvonimir@morh.hr

Akademija-Art.hr
18.10.2010.