Akademski kipar i umirovljeni profesor, član ULUPUH-a Ratko Petrić, preminuo je noćas u Zagrebu. Posljednji ispraćaj Ratka Petrića biti ce u četvrtak, 14. listopada u 15 sati na groblju Belafuža u Zadru.
Ratko Petrić (Zadar, 12.5.1941.) diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. Bio je jedan od osnivača neformalne grupe Zagrebačke škole karikaturista (1966.), Salona mladih (1968.), suosnivač Atelijera Biafra (1969.), odnosno grupe Biafra (1970.). Godine 1979. boravio je kao gost-profesor na Kansas City Art Institute, 1990. U Parizu u Cite International des Arts. Kao predsjednik Umjetničkog savjeta HDLU-a u Domovinskom ratu organizira niz antiratnih akcija likovnih umjetnika. Godine 1990./1991. započinje ostvarenje ideje Aleja skulptura na Savskom nasipu u Zagrebu koja do danas ima 9 skulptura značajnih imena (Petrić, Vuco, Gračan, Lah, Vulas, Ujević, Mikulin, Ružić, Lončarić). Godine 1993. Pokreće Međunarodnu kiparsku koloniju u Jakovlju i tijekom trajanja kolonije (do danas) ostvaruje s djelima likovnih umjetnika jedinstveni Park skulptura Jakovlje.
Ostvario je niz značajnih spomenika za javne prostore među kojima se ističu Frulaš u Bihaću 1967. Spomenik Petru Zoraniću u Zadru 1969., Spomenik žrtvama konc-logora na Istu, 1974., reljefi Jama ( 10 ploča) 1977.-1988. po pjesmi I.G. Kovačića, Do oblaka u Kostanjevici 1968., Spomenik Josipu Račiću u Zagrebu, 1980., Galebovi, spomenik ustanku u Ražancu 1981., Stablo u Velikoj Gorici ( sada u Zagrebu) 1982., figura Charlesa Chaplina ispred Kina Tuškanac u Zagrebu, Prema nebu 1986. u Sao Paolo, Slova u Petrinji 1989., Kapi na Savskom naspu u Zagrebu 1990./91., Spomenik braniteljima Križ u Malom Lošinju 1995., Tuba u Vrsaru, 1999., Perivoj od slave, u Zadru 2000.-2002., Spomenik braniteljima u Benkovcu, 2001., Spomenik Krešimiru Ćosiću u Zadru 2002., Spomenik Spiridonu Brusini, 2005. U Zadru, Prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, u Diklu 2005., itd.
Javno je izlagao od 1967. i ostvario preko 50 samostalnih izložbi u gradovima Hrvatske i inozemstva i brojne skupne izložbe, te sudjelovao u radu kiparskih kolonija u St. Margarethen (Austria), Sisku, 1975., Kostanjevici, 1978., u Labinu, 1984., Lokvama 1986., Pionirskom gradu, Leipzigu 1988., Bedekovčini u sklopu Alkera, antiratne keramičke radionice, 1991., Jakovlju, itd., mjestima gdje su mu također javno postavljene skulpture koje su proizašle iz rada u koloniji.
Bavio se karikaturom, stripom, ilustracijom,crtežom, grafikom, kiparstvom, instalacijama i akcijama, kao i polemikom. Započeo je kao mladi buntovnik-umjetnik i pronašao put vlastitom izrazu u svakom od medija u kojem je stvarao. Njegova je kritička oštrica imala svoju stabilnost i argumente u vrhunskim kiparskim ostvarenjima gdje je djelovao s lakoćom i humorom i majstorskim kiparskim umijećem. Nosio je u sebi širinu i duh slobode i prenosio ga kroz svoja kiparska ostvarenja ne štedeći nikoga, bockajući gdje je mogao. U kiparskim zadacima spomeničkog karaktera nastojao je izmaknuti se naručenim „očekivanjima“ i pronalazio originalna riješenja primjerena temi spomenika. Jedan je od prvih umjetnika koji je u spomenike unio postmodernističku priču bez glavnog lika (spomenik Račkom, Slova u Petrinji, Spomenik Tinu Ujeviću), ugođajnost (Perivoj od slave u Zadru) i ironiju (Spomenik najlon vrećici) 1995. ili pak harmoniju koja odgovara univerzalnim relacijama čovjeka i prirode (Kapi, Spomenik Spiridonu Brusini u Zadru, spomenik Vodarici) itd.
Ostvario je grafičku mapu „Golim perom“ kao ironični komentar na njegov boravak u Americi (1979.). Započeo projekt Parka skulptura Ratka Petrića u Zadru na vlastitoj zemlji.
Rijetko se rađaju veliki umjetnici i kipari od formata, a među njima nesumnjivo stoji ime Ratka Petrića s opusom koji djeluje moćno, provokativno, ali i ozbiljno i duhovno. Ratko Petrić je snažan stup o koji će se još dugo oslanjati mlađe generacije kipara, kojima je Petrić predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu tijekom 2005.-2006.
Branka Hlevnjak
Akademija-Art.hr
12.10.2010.
