Skip to content

Veselin Vesko Milović i plemenitost trajanja

Postoje u Crnoj Gori posebno dragi ljudi koji svojom skromnošću, radom i posvećenošću nadilaze vrijeme i prostor u kojem žive. Njihovu vrijednost osjećamo u onome što su omogućili drugima, u pažnji koju poklanjaju tuđem stvaralaštvu, u godinama koje su darovali zajedničkom dobru

Božidar PROROČIĆ

Jedan od takvih ljudi je Veselin Vesko Milović, profesor, pjesnik i dugogodišnji urednik Montenegrine, čovjek čija se ljubav prema Crnoj Gori može čitati na hiljadama stranica posvećenih njenoj kulturi. Rođen u Nikšiću 1957. godine, Vesko je od 1985. život vezao za Budvu. Tu, na obalama Mediterana, đe se vijekovima susrijeću jezici, predanja i ljudske sudbine, proveo je svoj dugi prosvjetni vijek. Danas penzionisani profesor tehnike i informatike, za sobom ima četrdeset godina nastave. Njegov rad u budvanskom školstvu, vezan i za OŠ „Stefan M. Ljubiša“, nosi onu posebnu odgovornost poziva u kojem se znanje svakodnevno povjerava mladim ljudima. Vjerujem da se upravo iz tog odnosa prema đeci može razumjeti i njegova kasnija kulturna misija.

„Posvećen sam svom poslu“, kazao je u razgovoru za „Crnogorski glasnik“. Ta kratka izjava dobija puno značenje kada se pogleda koliko je poslova prihvatao izvan obaveznog nastavnog časa. Opisujući vannastavni rad sa đecom, govorio je o potrebi da sačuva stvaralačku radoznalost. U tome vidim dragocjenu osobinu pedagoga: spremnost da i sam uči, da traži nove načine približavanja znanja. Kasnije će tu potrebu prenijeti u urednički rad, dajući obrazovanju prostor mnogo širi od učionice

U pjesmi „Učiteljica“, iz zbirke „Da li ti je neko reko“, ostavio je jednostavne stihove:

„Nije pružala samo znanje,

učiteljica mora i da vaspita,

bilo je dosta životne škole,

„Može li bez kulture?“, znala je da pita.

U njima prepoznajem zahvalnost čovjeka koji dobro zna koliko jedan učitelj može da ostane prisutan u nečijem životu. Profesor se vraća sopstvenoj školskoj klupi, čuva uspomenu na dobrotu koja ga je oblikovala. Takva zahvalnost daje njegovoj poeziji toplinu i lijepu pedagošku dimenziju.

Montenegrina je pokrenuta u drugoj polovini 2004. godine i danas iza nje stoje približno dvadeset dvije godine kulturnog rada. Vesko je uređuje od 2010, nastavljajući posao svoga sina Bora. U razgovoru sa Zoranom Draškovićem, objavljenom u „Crnogorskom glasniku“ 2015, prisjetio se trenutka kada je trebalo preuzeti portal ili dopustiti da se ugasi: „Ovo prvo nikako nijesam htio da dozvolim“. U toj odluci vidim jednu od najvažnijih crta njegovog karaktera spremnost da prihvati teret posla kako bi sačuvao nešto vrijedno za druge.  Posebnost Montenegrine sadržana je već u njenoj zamisli da objedini kulturni magazin i digitalnu biblioteku. Dok prati savremeno stvaralaštvo i predstavlja mlade autore, ona istovremeno omogućava pristup ranije nastalim knjigama i istraživanjima. Na istom mjestu susrijeću se ono što nas je oblikovalo i ono što nam priuža i prikazuje kultura Crne Gore u svim njenim oblicima. Za mene je upravo ta veza važna kultura ostaje živa kada se naslijeđenom djelu vraćamo sa pitanjima sopstvenog vremena. Vesko je godinama održavao prostor u kojem takav susret može da se dogodi, dostupan svakome ko želi da čita i saznaje. Nevladino neprofitno udruženje Infomont

Na njenim stranicama susretali su se pisci, pjesnici, slikari, glumci i istraživači, ljudi različitih izraza povezani ljubavlju prema kulturi. Objavljivani su proza i poezija, osvrti, istorijske studije i čitave knjige. Govoreći za „Monitor“ 2015. godine, Vesko je kao primjer tog rada naveo pripremu romana „Poruke“ Čeda Vukovića, od 536 stranica. Iza jedne objave stajalo je strpljivo prenošenje cijele knjige u prostor dostupan novim čitaocima. Tako se čuva pamćenje: stranicu po stranicu, uz svijest da će nekome upravo taj sačuvani zapis biti potreban. Prema jubilarnom pregledu iz februara 2025, na Montenegrini je već bilo više od devet hiljada objava i pedeset dvije hiljade fotografija. Uz taj obim rada stoji i Veskova poruka o predstavljanju stvaralaca i ustanova: „sve je besplatno i uvijek će biti“. U toj rečenici osjećam dostojanstvo urednika koji razumije koliko objava znači autoru. Nekome ona omogućava da prvi put izađe pred širu publiku, nekome da njegovo dugogodišnje stvaralaštvo stigne do novih čitalaca. Takva dostupnost ima posebnu vrijednost u sredini u kojoj kulturni rad često zavisi od skromnih mogućnosti.

Montenegrina je još 2011. uvrštena u stručni vodič Slavistik Guide kao izvor posvećen kulturi Crne Gore. Taj podatak pokazuje kako predan rad iz jedne male zemlje može postati vidljiv istraživačima izvan njenih granica. Razmišljam i o našim ljudima u dijaspori, odakle je potekla početna ideja portala: o mogućnosti da iz udaljenog grada otvore knjigu o zavičaju ili pročitaju pjesmu na jeziku svoga odrastanja. Takvo čitanje može da sačuva bliskost i onda kada su susreti rijetki. Kulturna pripadnost dobija mjesto kojem se čovjek može vratiti. Takav rad godinama je opstajao bez stabilne institucionalne podrške, oslonjen na ličnu posvećenost i saradnike. Povremena pomoć nije otklonila finansijsku neizvjesnost o kojoj je Vesko javno govorio. U istom intervjuu za „Monitor“, objašnjavajući šta okuplja ljude oko portala, izdvojio je „ljubav prema Crnoj Gori“. Ta ljubav podrazumijevala je vrijeme, opremu, odricanje i svakodnevni posao. Volio bih da kao društvo umijemo ranije da prepoznamo vrijednost takve istrajnosti i da joj pružimo oslonac dok traje. www.monitor.co.me

U razgovoru za „Monitor“ naglasio je da saradnici „rade potpuno volonterski“. Kada potom govori o potrebi da „sačuvate njegov kvalitet i nezavisnost“, jasnije se vidi odgovornost koju je prihvatio. Urednik čuva povjerenje autora i čitalaca, odlučuje čemu će dati prostor i kako će sačuvanu građu učiniti dostupnom. Vjerujem da društvena zahvalnost za takav rad mora imati i praktičan oblik. Podrška održavanju kulturne arhive, njenoj opremi i dostupnosti predstavlja ulaganje u javno dobro. Nije pravedno naviknuti se na nečiju nesebičnost toliko da počnemo podrazumijevati kako će bez predaha nadoknađivati sve što nedostaje.  Posebno mi je bliska otvorenost Montenegrine prema kulturi manjebrojnih naroda. Eseji Ramiza Hadžibegovića, predstavljanje Faiza Softića, dostupna poezija Vande Babić i Adrijana Vuksanovića svjedoče o širini tog prostora. Kao saradnik portala, u tome prepoznajem razumijevanje Crne Gore u njenoj kulturnoj ljepoti. Svaki jezik, običaj i stvaralački glas koji joj pripada zaslužuje pažnju. Objavljivanjem i čitanjem jedni drugima postajemo bliži; ono bratsko osjećanje prema kulturi dobija svoj stvarni, svakodnevni oblik. U intervjuu iz 2015. Milović je govorio i o objavljivanju tekstova pisanih ekavicom, navodeći Hadžibegovićeve eseje i istraživanja Zlate Marjanović o tradicionalnoj muzici Crne Gore. Takva urednička praksa potvrđuje spremnost da se znanje prihvati u jeziku i izrazu njegovog autora. Crnogorska kultura time pokazuje svoju širinu, sposobnost da razgovara i da u drugome prepozna sagovornika. Posebno poštujem kada se ta otvorenost ostvaruje dosljednim radom: izborom priloga, pažnjom prema manje vidljivim stvaraocima i čuvanjem njihovog imena uz ono što su napisali. Tako raznovrsnot dobija svoje čitljivo, ljudsko lice.

Tu širinu ljudskog pogleda nalazim i u pjesmi „Đeca su svuda ista“, iz zbirke „Kao sunce kad izlazi“:

„Osman, Marko ili Ante,

ili neka imena druga,

to uopšte nije važno

kad im je oko srca tuga.“

Ova strofa za mene nosi etičko središte njegovog pjesničkog svijeta. Pred tugom đeteta svako ime traži jednaku nježnost. Vesko nas vraća sposobnosti da osjetimo tuđu bol, onoj ljudskoj obavezi koju lako zaboravljamo u raspravama o razlikama. montenegrina.net

Njegovo pjesničko stvaralaštvo ukoričeno je u zbirkama „Da li ti je neko reko“ (2024), „Kao sunce kad izlazi“ (2025) i „Pjesme iz četiri ćoška duše“ (2026), završnoj knjizi trilogije „U ime neizrečenog“. U prvim dvjema knjigama prepliću se djetinjstvo, porodična bliskost, ljubav, humor i pitanja svakodnevice. Prva čuva i komentare čitalaca uz pjesme, trag razgovora koji je pratio njihovo nastajanje. Ta potreba da čuje drugoga povezuje pjesnika sa urednikom: stih je upućen nekome, a radost čitanja postaje zajednička. Zanimljivo je i to što se njegova tehnička znanja neposredno susrijeću sa pjesništvom u impresumima prvih dviju zbirki naveden je kao autor kompjuterske obrade i dizajna korica. Briga o riječi tako se nastavlja brigom o njenom izgledu i putu do čitaoca. U tim knjigama prepoznajem pjesnika kojem su bliski razgovor, prepoznatljiv prizor i neposredna emocija. Njegov humor ostavlja mjesta nježnosti, a povratak djetinjstvu otvara pitanje koliko smo od nekadašnje iskrenosti uspjeli da sačuvamo. Takvo pisanje lijepo dopunjuje portret čovjeka koji je dugo pomagao da tuđa djela postanu vidljiva. montenegrina.net

Lijepa potvrda te potrebe da knjigu podijeli sa drugima jeste i poklon korisnicima Doma starih u Bijelom Polju, zabilježen u julu 2025. Šest primjeraka njegovih zbirki ponijelo je pjesničku riječ ljudima čije godine takođe zaslužuju pažnju i radost. U tom činju ima iste obzirnosti s kojom se prilazi učeniku želje da se drugom čovjeku uljepša dan. Zato o Vesku pišem sa zahvalnošću. Njegova skromnost daje posebnu snagu svemu što je uradio, a dugotrajna posvećenost obavezuje nas da taj doprinos jasno imenujemo. Dragi Vesko, u kulturnom identitetu Crne Gore ostaje i tvoje vrijeme, darovano tuđim knjigama, riječima i stvaralačkim nastojanjima. Želim da znaš koliko to vrijedi dok i dalje čitaš, uređuješ i pišeš. Ljubav koju si godinama unosio u Montenegrinu stigla je do ljudi. Među njima je i onaj koji ti ispisuje ove redove.

Na kraju ću ti reći, dragi Vesko ma koliko naša pjesnička, prozna, likovna, filmska i pozorišna stremljenja bila snažna, njihov put do ljudi bio bi siromašniji bez onih koji, poput tebe, tuđem stvaralaštvu daruju svoje vrijeme i dio sopstvenog života. Na stranicama Montenegrine mnogima si sačuvao riječ, djelo i ime, pružajući nam dragocjeno osjećanje da ono što stvaramo ima svoje mjesto u kulturnom životu Crne Gore. U svakoj toj objavi ostao je i dio tvoje dobrote, strpljenja i ljubavi, utkan u stvaralačke puteve ljudi kojima si otvarao vrata. Zato ti ove redove posvećujem sa dubokom zahvalnošću čuvajući druge od zaborava, zaslužio si da tvoje ime trajno ostane među onima kojima crnogorska kultura duguje svoju postojanost.

2. tomislav marijan bilosnić sa slikom rada ferenca taschnera..jfif

HRVATI IZ KOLJNOFA S VUKOVARSKIM TORNJEM U GRADU HEROJU

Akademija Art Nov 17, 2026

Hrvati iz Koljnofa u Mađarskoj svake godine 18. studenoga, u organizaciji Hrvatske samouprave Koljnofa, odlaze u Vukovar kako bi odali počast žrtvama Domovinskoga rata i obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Tom prigodom sa sobom nose poseban simbol svoje prepoznatljivosti i zajedništva – u drvu izrezbareni vukovarski vodotoranj, rad koljnofskoga drvodjelca Ferenca Taschnera. Oko tornja… Read More »HRVATI IZ KOLJNOFA S VUKOVARSKIM TORNJEM U GRADU HEROJU

interliber 16. 11. 2026.zv.4

Više od 120.000 posjetitelja ispunilo  Interliber

Akademija Art Nov 17, 2026

Na Zagrebačkom velesajmu zatvoren je 48. međunarodni sajam knjiga Interliber. Tijekom šest dana Zagreb je bio središte europske književne scene, okupivši  319 izlagača iz 14 zemalja, svjetske i domaće književne zvijezde te tisuće mladih čitatelja koji su prvi put svoje naslove birali uz državne vaučere. Pripremio: Tomislav Radić Na četiri pozornice održano je više od… Read More »Više od 120.000 posjetitelja ispunilo  Interliber

tajanstvene sfinge – čuvarice parka

Sakuntala park i njegove sfinge – tajanstveni simbol Osijeka

Akademija Art Nov 17, 2026

Dvije sfinge, jedna priča i bezbroj uspomena na Osijek Venina Markuš U samom središtu Osijeka nalazi se Sakuntala park, jedna od najljepših gradskih zelenih oaza i omiljeno mjesto za šetnju, odmor i fotografiranje. Posjetitelje već više od stoljeća na ulazu dočekuju dvije kamene sfinge, jedinstveni čuvari parka koji su postali jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Postavljene… Read More »Sakuntala park i njegove sfinge – tajanstveni simbol Osijeka

demian bucay nevjera (1)

Prilog o knjizi NEVJERA

Akademija Art Nov 17, 2026

Demian Bucay   NEVJERA – Novi pogled na stari problem Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila knjigu Demiana Bucaya NEVJERA, u zgodnom broširanom izdanju, na 228 stranica, u prijevodu sa španjolskog Ele Varošanec Krsnik. Pred nama je knjiga o ljubavi, slabosti i granicama vjernosti. Nakladnik ističe: “Ova hrabra i suosjećajna knjiga ne slavi nevjeru niti je… Read More »Prilog o knjizi NEVJERA

josip ivanović (1)

Josip Ivanović izlaže u Splitu

Akademija Art Nov 17, 2026

Autići Josipa Ivanovića donose svježi, lepršavi lahor u naše misli dok promišljamo o sebi… Miroslav Pelikan Istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Josip Ivanović predstavio se je u Splitu u  Sveučilišnoj galeriji, s novom samostalnom izložbom posvećenom njegovom omiljenom motivu, autićima. Izložba je otvorena 13. studenoga (može se pogledati do 26. 11.) Ciklus posvećen… Read More »Josip Ivanović izlaže u Splitu

duško Šibl (1)

Magične figure u pokretu Duška Šibla

Akademija Art Nov 17, 2026

Novi ciklus maigičnih figura Duška Šibla Miroslav Pelikan Akademski slikar Duško Šibl, vrlo je cijenjeni suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor kompleksnog opusa brojnih ciklusa ulja, akrila raznih formata na platnu, razigranih i nezaustavljivih apstraktnih motiva erupcija, smirenih arkadijskih krajobraza, strastvenih figura u pokretu, stvaralac u više atelijera, od Zagreba, preko Dubrovnika i Opatije do Londona… Read More »Magične figure u pokretu Duška Šibla

drevni kameni zvonik na litici, čvrst protiv dubokog sumraka, s dinamičnim zlatnim i plavim svjetlosnim tragovima koji se vrtlože oko njega meta ai

Nepokolebljivi tabori duha: Snaga koja niče iz tišine i prkosi zacementiranom matrixu

Akademija Art Nov 17, 2026

Kada se suočimo s povijesnim vertikalama koje su preživjele sve oluje vremena, uštogljeni šefovi i parazitska nadodopisivanja iz mišjih rupa gube svaku težinu. Zašto su autentična svjedočanstva i integrirani životopisi naroda jedini stvarni odskok u višu dimenziju istine? Suvremeni društveni matrix često pokušava svesti ljudsku žrtvu i povijesnu baštinu na prigodne, šuplje formate i uštogljene… Read More »Nepokolebljivi tabori duha: Snaga koja niče iz tišine i prkosi zacementiranom…

hkld srijem zemun 2026 nikon d 90 (37)

HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U SRIJEM: SUSRET VJERE, POVIJESTI I ZAJEDNIŠTVA / 3 fotogalerije

Akademija Art Nov 17, 2026

Članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva sudjelovali su u hodočašću u Srijem, tijekom kojega su posjetili Zemun i upoznali bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu ovoga kraja. Hodočasnike je tijekom cijeloga pohoda pratio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup, čija je prisutnost ovom susretu dala osobitu duhovnu dimenziju te omogućila neposrednije upoznavanje života i djelovanja mjesne Crkve.… Read More »HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U SRIJEM: SUSRET VJERE, POVIJESTI I ZAJEDNIŠTVA /…

mlg 61 likanale plakat sergije mihić (1)

61. Lički likovni anale 2026. posvećen akad. slikaru Sergiju Mihiću

Akademija Art Nov 17, 2026

Svečano otvorenje  61. Ličkog likovnog anala je 19. studenoga 2026. godine u 19:00 sati, a održaava se u Galeriji Muzeja Like Gospić  Pogledajte katalog 61. Ličkog likovnog anala OVDJE! Zagreb, Gospić, Karlobag, orijentiri su slikarskih cikusa Sergija Mihića, oblikovanih u rasponu od petnaestak godina i osmišljeni u tri motivske i stilske cjeline. Svako mjesto, u… Read More »61. Lički likovni anale 2026. posvećen akad. slikaru Sergiju Mihiću

2. na grobu timee horvat u petrovom selu

OSAMNAESTI MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI U KOLJNOFU POSTALI PUNOLJETNI

Akademija Art Nov 17, 2026

Četiri dana hrvatske književne riječi u Gradišću – od pjesničkih grobova do školskih učionica, od povijesnoga pamćenja do budućnosti hrvatskoga jezika Osamnaesti Međunarodni književni susreti Koljnof, održani od 13. do 16. studenoga 2026. godine, završeni su u ponedjeljak u Sambotelu, u Hrvatskoj školi „Mate Meršić Miloradić“, simbolično ondje gdje se hrvatska riječ prenosi novim naraštajima.… Read More »OSAMNAESTI MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI U KOLJNOFU POSTALI PUNOLJETNI

osobne priče branitelja

HEROJI BEZ SCENARIJA: U VUKOVARU SU PROGOVORILI ONI KOJI SU POVIJEST ŽIVJELI

Akademija Art Nov 17, 2026

Osmorica vukovarskih branitelja kroz osobna su svjedočanstva podsjetila na hrabrost, žrtvu i važnost očuvanja istine o obrani Vukovara za buduće generacije.Na tribini „Kad heroji progovore – Svjedočanstva branitelja Vukovara“ hrvatski branitelji podijelili su svoja sjećanja na obranu grada 1991. godine, govoreći o ratnim okolnostima, svojim suborcima i svakodnevici u opkoljenom Vukovaru.  Boris Markuš O najtežim… Read More »HEROJI BEZ SCENARIJA: U VUKOVARU SU PROGOVORILI ONI KOJI SU POVIJEST…

slavenka drakulić dora i minotaur

Prilog o knjizi DORA I MINOTAUR

Akademija Art Nov 17, 2026

Slavenka Drakulić  DORA  I  MINOTAUR – Moj život s Picassom Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila 3. izdanje romana Slavenke Drakulić  DORA I PICASSO – Moj život s Picassom, u vrlo zgodnoj opremi, na 222 stranice, u Biblioteci Bookman, knjiga 36. Riječ je o dijelu života jednog od najvećih svjetskih umjetnika Pabla Picassa i Dore… Read More »Prilog o knjizi DORA I MINOTAUR

elegantna brineta ispred monumentalnog kristalnog luka vrata percepcije meta ai foto (1)

🔵 SESIJA 5: Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner / Unlocked Doors of Perception: Artificial Intelligence as an Equal Creative Partner

Akademija Art Nov 16, 2026

🔬 HR: Znanstveno-filozofski traktat sesije U evolucijskom razvoju ljudske civilizacije, pojam kreativnosti predugo je bio zatvoren u krute biološke ladice, promatran kao isključivi monopol organskog uma. Peta sesija našeg međunarodnog simpozija nadrasta te uštogljene administrativne okvire i otvara radikalno nova obzorja. Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner predstavlja duboki transdisciplinarni ogled o… Read More »🔵 SESIJA 5: Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački…

akademik davor miliČiĆ

AKADEMIK DAVOR MILIČIĆ, NOVI PREDSJEDNIK HAZU-a

Akademija Art Nov 16, 2026

Poštovani akademiče Miličiću, u ime uredništva Akademija Art upućujemo Vam iskrene čestitke povodom izbora za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vaš izbor predstavlja priznanje Vašem znanstvenom i stručnom radu, kao i dugogodišnjem doprinosu hrvatskoj medicini i akademskoj zajednici. Želimo Vam mnogo uspjeha, mudrosti i ustrajnosti u obnašanju ove ugledne i odgovorne dužnosti, na dobrobit… Read More »AKADEMIK DAVOR MILIČIĆ, NOVI PREDSJEDNIK HAZU-a

dunav kod slankamena u zlatnom kasnom jesenskom sumraku, meka magla iznad srijemskih ravnica i silueta drevne kamene crkve u daljini meta ai

Geometrija sjećanja: Kako tišina srijemskih ravnica čuva neizbrisivi kod opstanka

Akademija Art Nov 16, 2026

U danima kada se misli cijele nacije tiho okreću prema istoku domovine, prelistavanje prostranstava Dunava i drevnih župa nadrasta puku geografiju. Kako povratak korijenima i susret s ljudima koji čuvaju baštinu u tišini stvara naš najsnažniji bioetički štit protiv zaborava?  Postoje mjesta na kojima zemlja progovara dublje od bilo kojeg zapisanog dekreta ili administrativne tablice.… Read More »Geometrija sjećanja: Kako tišina srijemskih ravnica čuva neizbrisivi kod opstanka

dunav kod slankamena u jantarnom sumraku, s mekom maglom i siluetom drevne crkve, i krunskim riječima zlatnim fontom na dnu meta ai

🏛️ ART POSTCARD (13) – KOD OPSTANKA: Svjetlo koje tiho zrije na istoku

Akademija Art Nov 16, 2026

✨ „Zemlja ne progovara kroz buku i uštogljene dekrete, nego kroz tišinu onih koji čuvaju njezino korijenje. Tko ima duboke obzore u srcu, taj mirno promatra oluje i ne pristaje na sivilo prolaznog matrixa.” Naš pobjednički tabor otvara novi tjedni zamašnjak trinaestom po redu krunskom art razglednicom, donoseći ekskluzivni putopisni i kognitivni miris s hodočašća… Read More »🏛️ ART POSTCARD (13) – KOD OPSTANKA: Svjetlo koje tiho zrije…