Dok jurimo kroz grad spuštene glave, osječka secesija strpljivo čeka da ponovno naučimo gledati ljepotu oko sebe
Venina Markuš
Imamo secesiju. A kao da je nemamo. Osijek se voli hvaliti svojom secesijom. I ima pravo. Dovoljna je jedna šetnja Europskom avenijom da čovjek shvati kako je riječ o nečemu posebnom. O arhitekturi koja nije nastala slučajno, nego iz samopouzdanja jednog grada koji je početkom prošlog stoljeća vjerovao u sebe više nego što je to bio običaj u ravničarskim sredinama. Ali dok god secesiju koristimo uglavnom kao činjenicu kojom se hvalimo, a ne kao priču koju živimo, propuštamo njezinu stvarnu vrijednost. Problem nije u tome što je nema. Problem je što je ne osjećamo. Možemo obnoviti svaku fasadu. Možemo postaviti novu rasvjetu, informativne ploče i turističke rute. Sve je to važno. Ali nijedna obnova neće pomoći ako prosječni Osječanin prolazi Europskom avenijom bez svijesti da hoda jednim od najvrjednijih urbanih prostora u Hrvatskoj. Tu leži najveći paradoks. Grad ulaže u baštinu. Struka je štiti. Turističke zajednice promoviraju. A građani se prema njoj često ponašaju kao prema nečemu što se podrazumijeva. A ono što se podrazumijeva s vremenom postane nevidljivo. Ponekad imam osjećaj da bolje poznajemo trgovačke centre nego vlastiti grad. Znamo raspored trgovina, akcije i radno vrijeme, ali ne znamo tko je projektirao zgrade pored kojih prolaziš desetljećima. Nije to problem znanja. To je problem odnosa. Jer secesija nije zbirka lijepih kuća.
To je dokaz da je Osijek nekada razmišljao veliko. Da nije gradio samo zbog potrebe nego i zbog ideje. Da je ljepotu smatrao dijelom javnog interesa. To je vrijednost koju ne možemo naslijediti zauvijek. Svaka je generacija mora iznova zaslužiti. A pitanje nije čuvamo li danas osječku secesiju dovoljno dobro. Pitanje je nešto neugodnije. Jesmo li od nje naučili ono najvažnije? Da grad vrijedi onoliko koliko su velike njegove ambicije. Ako jesmo, onda secesija ima budućnost. Ako nismo, ostat će samo prekrasna kulisa za fotografije. Ali umjesto da samo kukamo kako građani ne poznaju vlastitu baštinu, možda je vrijeme da se zapitamo kako im je približiti. Zašto se jednom godišnje ne bi održala Noć osječke secesije? Večer u kojoj bi se otvorile zgrade, dvorišta i stubišta koja obični prolaznici nikada ne vide. Zašto učenici osnovnih škola ne bi imali terensku nastavu u Europskoj aveniji umjesto da o secesiji uče samo iz udžbenika? Zašto svaka zgrada ne bi dobila QR kod s pričom o ljudima koji su je gradili, stanovali u njoj i oblikovali grad? Zašto ljeti ne bismo organizirali projekcije starih osječkih fotografija izravno na secesijskim pročeljima? Zašto se ne bi održavale kostimirane šetnje kroz grad, koncerti u dvorištima, književne večeri na balkonima i mali festivali posvećeni vremenu kada je Osijek bio jedno od najambicioznijih urbanih središta ovog dijela Europe? Jer ljudi se ne zaljubljuju u kamene ukrase. Zaljubljuju se u priče. A osječka secesija prepuna je priča koje još uvijek čekaju svoje pripovjedače. Možda je upravo to sljedeći korak. Ne samo čuvati secesiju. Ne samo obnavljati secesiju. Nego je živjeti. Jer tek kada građani osjete da je ta baština dio njihovog svakodnevnog života, ona prestaje biti lijepa kulisa i postaje ono što bi trebala biti. Ponos grada. Secesija nije samo promijenila izgled Osijeka, nego je trajno oblikovala njegov identitet. Upravo zato grad posljednjih godina sve više nastoji tu vrijednu baštinu približiti građanima i posjetiteljima kroz izložbe, koncerte, kazališne predstave, predavanja, radionice, filmske projekcije i stručna vodstva secesijskim ulicama i građevinama. Time se secesija polako vraća onome što je oduvijek trebala biti, ne muzejski eksponat iza stakla, nego živi dio grada i svakodnevice njegovih stanovnika.
Tkanje topline – Kako autohtona tradicija i ljudska dobrota nadrastaju sivilo matrixa
Povratak korijenima i slavljenje nevidljivih pobjeda u obiteljskom taboru. Zašto su miris jesenjih plodova i ženski diplomatski šarm naša najljepša obrana? U suvremenom društvenom pejzažu, u kojem nas svakodnevni informacijski matrix neprekidno bombardira hladnim administrativnim podacima, lažnim dramama i bukom uštogljene instalirane većine, lako…
Osijek voli životinje, ali sve više građana upozorava na problem neodgovornih vlasnika
Psi i mačke obogaćuju život grada na Dravi, no nepoštivanje pravila i nekultura pojedinaca izazivaju nezadovoljstvo među građanima Boris Markuš OSIJEK JE GRAD ŽIVOTINJA, PROBLEM SU NJIHOVI VLASNICI? Osijek se godinama ističe kao grad ugodan za život ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Sve više…
Izložba MI HRVATI Nika Titanika u Gradskoj knjižnici Požega
Nakon Zagreba, Oroslavja, Nove Gradiške, Donje Stubice, Gospića, Omišlja, Pregrade, Blata, Ivanić-grada, Pakraca, Čazme, Našica, Preloga, Krapine, Metkovića i Čakovca, izložba “MI HRVATI” Nika Titanika stigla je na posljednju stanicu putovanja – u Gradsku knjižnicu Požega! Izložba “MI HRVATI” posjetila je ukupno 17 ustanova…
Carta incognita – Dolazak, ciklus skulptura Hame Čavrka
Drvo i boja u obliku kocke, pravca, kugle daju smisao, život tim oblicima Miroslav Pelikan Akademski kipar i grafičar Hamo Čavrk dugi niz godina je kontinuirano stvarao, dograđivao, oplemenjivao svoj kompleksni ciklus Carta incognita – Dolazak, u uljima i akrilu, u grafici ali i…
TO SU MOJE RUKE – Umjetnica Ljerka Vladović spaja tradiciju i kreativnost
Umjetnica Ljerka Vladović predstavila je izložbu „To su moje ruke”, u kojoj spaja tradicionalne miljee i kolaže u jedinstvenu likovnu priču. Precizan ručni rad, kreativnost i brojni sati posvećenosti daju svakom detalju novu dimenziju i pokazuju kako i svakodnevni predmeti mogu postati prava umjetnička…
Od grada odlazaka do grada povrataka: Osijek ispisuje svoju najbolju priču
Nakon godina političkih eksperimenata i koalicija sklopljenih „s konca i konopca“, Osijek danas pokazuje kako izgleda grad po mjeri čovjeka. Boris Markuš Na portalu Akademija Art Zagreb godinama pratimo razvoj Osijeka i promjene koje su obilježile posljednje razdoblje. Od grada koji se često spominjao…
Prijatelji životinja apeliraju na Tončija Glavinića: Hrvatskoj je hitno potrebna posebna Inspekcija za zaštitu životinja
Nakon potresnih slučajeva u Dvoru i podno Učke, gdje su zbog dugotrajnog zanemarivanja pronađene izgladnjele i uginule životinje, udruga Prijatelji životinja zatražila je korjenite promjene u inspekcijskom nadzoru. U dopisu upućenom novom glavnom državnom inspektoru Tončiju Glaviniću, udruga apelira na osnivanje specijalizirane Inspekcije za…
Dan polja duhana
Hrvatski duhani, najveći otkupljivač duhana u Hrvatskoj koji posluje u sklopu BAT grupe, Danom polja duhana obilježili su 19. 10. 2026. kraj još jedne proizvodne godine u kojoj je, usprkos ekstremnim vremenskim uvjetima, uspješno zadržana stabilnost domaće proizvodnje duhana. Danu polja duhana prisustvovali su…
Rendgen vlastite pameti – Zašto su neovisne platforme jedini štit od tišine i lažnog morala?
Kada sinergija autohtone baštine i napredne tehnologije odbaci uštogljene društvene ladice. Zašto naš digitalni kruzer sa snažnim motorima plovi potpuno imun na sabotaže mediokriteta? U svakom društvenom i kulturnom pejzažu u kojem administrativni matrix i uvezane interesne grupacije pokušavaju diktirati pravila igre, sačuvati pravo…
Premijera Carmen u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu
Uoči premijere nove produkcije opere Carmen Georgesa Bizeta, koja će se održati 23. listopada 2026. godine, u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu održan je Kazališni doručak posvećen jednom od najpoznatijih i najizvođenijih djela svjetske operne literature. U središtu razgovora bile su dvije nove…
Koprivnica: Sjever protiv megafarm
Građani okupili su se u Koprivnici na prosvjedu „Ni Podravini nije ravno – Sjever protiv megafarmi”, nastavku prosvjeda diljem Hrvatske protiv širenja industrijskih megafarmi i klaonica. Transparenti nosili su poruke „Promatranje ptica – dok ih još imamo”, „Doživi Dravu. Ne Posljedice”, „Nismo tranzitna zona…
Tradicija na stolu: ‘Bakina’ pogača u Osijeku
Akademija Art Zagreb i ove godine prati „Bakinu pogaču” Venina Markuš I ove će godine tradicionalnoj manifestaciji „Bakina pogača” nazočiti ekipa portala Akademija Art Zagreb, jednog od najznačajnijih hrvatskih portala posvećenih kulturi, umjetnosti i očuvanju baštine, koja će zabilježiti i predstaviti najzanimljivije trenutke ovog…
U „STIHOTRONU” BILOSNIĆ ZASTUPLJEN S TRI PJESME
IZ ZBIRKE „AFRIKA” U reprezentativnom zborniku suvremenoga hrvatskog pjesništva „Stihotron”, koji okuplja 154 istaknuta hrvatska pjesnika i pjesnikinje, Tomislav Marijan Bilosnić zastupljen je s tri pjesme iz svoje međunarodno afirmirane zbirke „Afrika”. Riječ je o vrijednom književnom izdanju koje predstavlja svojevrsnu panoramu suvremenoga hrvatskog…
Prilog o knjizi CRNI RUJAN
Sandro Veronesi CRNI RUJAN Miroslav Pelikan Nedavno je Ljevak u Biblioteci Cicero objavio roman CRNI RUJAN Sandra Veronesija, u lijepoj opremi u tvrdom uvezu, u prijevodu s talijanskog Snježane Husić, na 263 stranice. U romanu se neumitno isprepliću privatne sudbine s povijesnim zbivanjima,…
Prikog o knjizi LJUBAZNOST JE HLADNA VRLINA
Sonja Manojlović LJUBAZNOST JE HLADNA VRLINA Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila knjigu poezije Sonje Manojlović LJUBAZNOST JE HLADNA VRLINA, istaknute suvremene hrvatske pjesnikinje u izvrsnoj opremi, na 146 stranica. Knjigu čini nekoliko cjelina, Naši ratovi, Varijacije, bijeg ideja, Iza zareza, A što ćemo…
Ciklus posvećen Pragu Krešimira Ivića
Ciklus posvećen Pragu Krešimira Ivića Nedavno su se pojavili u različitim tehnikama ulja i crteži posvećeni pak Pragu, glavnom gradu Češke Miroslav Pelikan Akademski slikar i glazbenik Krešimir Ivić kontinuirano je desetljećima prisutan u likovnom životu Hrvatske, autor je kompleksnog i imprtesivnog opusa ulja, akrila,…
