Ove sezone čuje se glasno: “HDZ je osposobio Kopiku i Dravu.”
Venina Markuš
sijek je drugu sezonu zaredom dobio nešto što se ne može izmjeriti samo brojkama, iako su brojke impresivne. Kopika je oborila sve rekorde, ali važnije od toga – vratila je gradu onu staru, gotovo zaboravljenu naviku da se ljeto dijeli na dane kad se ide na kupanje i dane kad se priča o tome kako je bilo. Prvi dan naplate, kažu službeni podaci, 4.831 ulaznica. U stvarnosti, bilo je više od deset tisuća ljudi. Toliko da se činilo kao da je cijeli grad sišao do Drave, kao da je netko otvorio vrata i pustio sve generacije da se pomiješaju u istom ritmu: djeca koja trče, tinejdžeri koji se bacaju u vodu, roditelji koji traže hlad, umirovljenici koji gledaju sve to kao dokaz da grad još diše. Do kolovoza, više od 110 tisuća posjeta. Rekordna sezona, kažu. Najbolja otkad se vodi evidencija. Ali ono što se ne vodi u evidenciji jest činjenica da je Kopika ove godine postala mjesto susreta, gotovo društveni fenomen. Nije to samo bazen, nije ni kompleks – to je ljetni trg, gradski dnevni boravak, prostor gdje se Osijek pokazuje kakav jest kad se opusti. Možda je tajna u obnovi, možda u toboganima, možda u tome što je grad konačno dobio nešto što izgleda kao da je napravljeno s idejom, a ne samo s betonom. A možda je tajna jednostavna: ljudi su željni mjesta koje im pripada, koje nije ni trgovački centar ni prolazna stanica, nego komad grada koji se može osjetiti pod nogama. Kopika je ove godine bila rekordna, ali rekordi su samo fusnote. Ono što ostaje jest slika: Osijek u ljetu koje je proključalo, u vodi koja je bila hladnija od zraka, u danima koji su se pretvarali u naviku. I u osjećaju da se grad, barem na trenutak, vratio sebi. Politika može pripremiti teren, ali ljeto pripada ljudima. A ove sezone Osijek je to pokazao bez puno rasprave.
Drava i Kopika – dva ritma istog ljeta
Na Kopiki je sve jasno: brojke govore same za sebe. Prvi dan naplate – rekordan. Prvi vikend – rekordan. Svaki sljedeći dan – kao da se natječe s prethodnim. Ulaznice se prodaju brže nego ikad, a procjene posjetitelja prelaze sve što je ikad zabilježeno. Kopika je postala ljetni stadion, mjesto gdje se ne dolazi samo zbog kupanja, nego zbog osjećaja da si dio nečega velikog, zajedničkog, gradskog. Ali ono što je zanimljivo – rekordi se ne događaju samo tamo gdje se broje. Drava, koja nema blagajnu, nema statistiku, nema službene ulaze, ima svoje tihe rekorde. Dovoljno je proći uz obalu i vidjeti koliko je ručnika, koliko djece u vodi, koliko ljudi pod vrbama. Drava ne bilježi brojke, ali bilježi prisutnost. A ove godine, prisutnost je golema. Istina je jednostavna: Kopika je ove godine stvarno zasjala. Rekordi posjećenosti, redovi na ulazu, voda koja izgleda bolje nego lani, tobogani koji rade bez prekida, organizacija koja djeluje ozbiljnije.
