U zoru, dok se Plešivica još kupa u magli, svaki list vinove loze nosi svoj mali dragulj. Jutarnja rosa nije samo voda – ona je čuvarica arome, čuvarica sorte, čuvarica tradicije koja traje stoljećima
Na ovim brežuljcima, koje mnogi zovu mala Toskana, vinogradari znaju da se najbolje vino rađa iz strpljenja. Rosa koja se spušta s obronaka, sunce koje probija kroz lišće, zemlja koja diše – to je tekući mozaik koji kasnije postaje čaša Portugišca, Rizlinga ili Pinota.
Stari kažu: “Kad rosa ostane na listu do osam ujutro, bit će dobra godina.” I nije praznovjerje. Ta kapljica hladi grozd, čuva kiselinu, daje vinu onu svježinu koju osjetite na nepcu. U njoj je upisana sva ljepota domaće tradicije.
Danas, dok gledamo ovu fotografiju, vidimo više od lista. Vidimo rad ruku, jutarnje ustajanje, tišinu vinograda. To je Hrvatska kakvu volimo – tiha, radna, postojana. AI for AA
