Prof. dr. sc. Goran Škatarić, redoviti je sveučilišni profesor, znanstvenik, ekonomist i agroekonomist, istraživač koji je svoje znanje vezao uz pitanja važna čovjeku i državi
Božidar Proročić
Kada pišem, onda pišem s lakoćom samo onda kada iza imena stoje znanje, rad i akademske vrijednosti. Tada ne moram tražiti velike riječi niti rečenicom uveličavati čovjeka. Dovoljno je pažljivo pogledati put kojim je prošao i ono što je na tom putu ostavio. Upravo takav je prof. dr. sc. Goran Škatarić, redoviti sveučilišni profesor, znanstvenik, ekonomist i agroekonomist, istraživač koji je svoje znanje vezao uz pitanja važna čovjeku i državi. Njegov akademski put nije odvojen od života. U njemu se susreću rodna Zeta, sveučilišne katedre, poljoprivreda, ruralni razvoj, tlo, voda, Skadarsko jezero i odgovornost prema naraštajima koji dolaze.
Goran Škatarić rođen je 2. kolovoza 1967. godine u Podgorici, a njegovo odrastanje i prvi školski dani pripadaju Matagužima i Zeti. Zeta je bila prva velika knjiga iz koje je učio. U tom kraju vrijednost zemlje nadilazi ekonomske pokazatelje. Ona se vidi u radu domaćina, u prinosu, u vodi koja daje život polju i u obitelji koja opstaje od onoga što proizvede. Osnovnu školu završio je u Matagužima, a obrazovanje nastavio u Ekonomskoj školi „Mirko Vešović“ u Podgorici i Srednjoj poljoprivrednoj školi u Baru. Ekonomija i poljoprivreda tako su se rano našle na istom putu, a kasnije će postati dvije čvrsto povezane strane njegova stručnog i znanstvenog rada.
Rodna Zeta u njegovoj biografiji nadilazi značenje mjesta podrijetla. Vraćao joj se kroz istraživanja agrarne ekonomije, ruralnog razvoja, poljoprivrede i tradicionalne seoske arhitekture. Razumio je da zavičaj ne čuvamo tako što ga spominjemo u svečanim prilikama, već tako što poznajemo njegove potrebe i branimo njegovu mogućnost trajanja. Zato je u njegovim radovima selo živa zajednica, a ne romantična slika prošlosti. Zemlja je resurs o kojem se mora odlučivati odgovorno, a ruralni razvoj pitanje ekonomije, demografije, kulture i opstanka.
U njegovu razumijevanju Zete kućanstvo predstavlja dio snažne ekonomske jedinice. Ono je mjesto rada, obiteljske povezanosti i prijenosa iskustva. Zemlja ima vrijednost dok se obrađuje, voda dok se njome razumno upravlja, a selo dok u njemu postoje ljudi koji mogu dostojanstveno živjeti od svoga znanja i rada. Zato se ruralni razvoj ne može svesti na jednu mjeru potpore ili na povremeno ulaganje. On traži puteve, tržište, obrazovanje, sigurnost proizvođača, očuvanu prirodu i razlog da mladi svoju budućnost vide u zavičaju. Škatarićeva znanstvena posvećenost tim pitanjima ima korijen u neposrednom poznavanju prostora. Zetu nije promatrao izvana. Razumio je njezine mogućnosti, teškoće i osjetljivu ravnotežu između suvremenog razvoja i očuvanja vrijednosti koje su je oblikovale.
Nakon srednjoškolskog obrazovanja odabrao je područje u kojem se zemlja i voda proučavaju s inženjerskom preciznošću. Studij vodoprivrednih melioracija završio je 1993. godine na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Melioracije podrazumijevaju uređivanje vodnog režima tla, navodnjavanje, odvodnjavanje i zaštitu prostora od posljedica viška ili nedostatka vode. Iza tog stručnog naziva nalaze se sasvim životna pitanja. Kako plodnom tlu osigurati dovoljno vode? Kako sačuvati usjev od poplave ili suše? Kako upravljati resursom bez kojeg nema ni poljoprivrede ni opstanka naselja? Takvo obrazovanje razvilo je kod Škatarića sposobnost da prirodne procese promatra povezano, da uzrok razdvaja od posljedice i da svaku intervenciju u prostoru procjenjuje prema njezinu dugoročnom učinku.
S inženjerske osnove krenuo je prema agroekonomiji, tražeći odgovore koje tehničko znanje samo nije moglo dati. Poslijediplomski studij završio je na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu s prosječnom ocjenom 9,33, pod mentorstvom prof. dr. Radovana Pejanovića. Magistarski rad posvetio je agrarnoj politici i ruralnom razvoju Crne Gore. Time je proučavanju tla i vode pridružio tržište, institucije, razvojne mjere i položaj poljoprivrednog proizvođača. Doktorsku disertaciju iz ekonomskih znanosti obranio je 2010. godine, istražujući ruralni razvoj kao čimbenik održivog regionalnog razvoja Crne Gore. Taj obrazovni uspon nije bio promjena smjera. Bio je njegovo prirodno proširenje, od fizičkih uvjeta proizvodnje prema ekonomskim i društvenim uvjetima opstanka ruralnih zajednica u različitim krajevima Crne Gore.
U središtu njegova istraživačkog opredjeljenja našao se čovjek koji živi izvan velikih urbanih središta. Škatarić je razumio da selo ne može opstati od povremenih obećanja niti od idealizirane slike prošlosti. Potrebni su proizvodnja, pristup tržištu, infrastruktura, obrazovanje, poticajne mjere i mogućnost pristojnog života. Ruralna depopulacija zato je ekonomsko, demografsko i kulturno pitanje. Odlazak ljudi ostavlja neobrađenu zemlju, smanjuje proizvodnju, slabi lokalna znanja i povećava razlike među regijama. Održivi regionalni razvoj Crne Gore ovisi i o snazi područja udaljenih od najvećih gradova. Država je uravnoteženija kada čovjek može raditi, osnovati obitelj i vidjeti budućnost u kraju kojem pripada. Takva zajednica čuva proizvodni prostor, društvenu povezanost i kulturnu baštinu svoga kraja.
Obrazovanje je nastavio proširivati i nakon doktorata. Usavršavao se u područjima zaštite okoliša, tla i voda, pročišćavanja otpadnih voda, ekološkog inženjerstva, prostornog planiranja i upravljanja prirodnim resursima. Studijski boravci u europskim zemljama, državama regije i Iranu omogućili su mu da izazove Crne Gore sagleda u usporedbi s iskustvima drugih sredina. Iz tih susreta nije preuzimao gotova rješenja, jer se nijedan model ne može jednostavno prenijeti u drugi prostor. Njihova je vrijednost bila u širenju stručnog pogleda i upoznavanju različitih načina zaštite voda, tla i ruralnih područja. Tako je njegovo znanje postajalo sve obuhvatnije, a prvobitna inženjerska osnova dobivala je ekološku, ekonomsku i razvojnu širinu.
Profesionalni put započeo je 1993. godine kao profesor u srednjoj školi u Baru. Već sljedeće godine radio je kao ekonomski savjetnik u Agrocentru u Podgorici, gdje se približio praktičnim pitanjima agrarne privrede. Od 1999. godine djelovao je u komunalnom sustavu Podgorice, a 2000. imenovan je za izvršnog direktora JKP Golubovci. U AD „Plodovi Crne Gore“ obavljao je poslove zamjenika izvršnog direktora, savjetnika Upravnog odbora i izvršnog direktora. Kao zamjenik tajnika Tajništva za razvoj poduzetništva Glavnoga grada radio je na pitanjima lokalne ekonomije, poljoprivrede, poduzetništva i potpore malim i srednjim poduzećima. Godine 2011. postao je sudski vještak, prihvaćajući posao u kojem stručna procjena mora biti precizna, nepristrana i jasno obrazložena.
Rukovodeća mjesta naučila su ga da stručna odluka uvijek ima rok, cijenu i posljedicu. U komunalnom sustavu morao je razumjeti potrebe zajednice te organizirati ljude i sredstva. U agrarnom poduzeću pratio je put proizvoda od proizvođača do tržišta. Poljoprivredna proizvodnja ne završava berbom. Proizvod treba prikupiti, sačuvati, standardizirati, plasirati i naplatiti, a svaki od tih koraka nosi svoj rizik. Rad u gradskoj upravi pokazao mu je koliko razvoj lokalne ekonomije ovisi o kvaliteti javnih mjera i sposobnosti institucija da prepoznaju stvarne potrebe proizvođača i poduzetnika. Kada je ušao u sveučilišnu nastavu, nije donosio anegdote iz prakse, nego provjereno razumijevanje načina na koji se teorijska odluka ponaša u životu.
Poslovi sudskog vještačenja i rukovodeće odgovornosti dodatno otkrivaju jednu važnu crtu njegova profesionalnog profila. Stručnjak tada ne govori uopćeno, nego mora stati iza nalaza, obrazloženja i odluke. Činjenice treba razdvojiti od pretpostavki, a svaki zaključak učiniti provjerljivim. Rukovoditelj, s druge strane, odlučuje u okolnostima u kojima se susreću potrebe ljudi, raspoloživa sredstva, propisi i ograničeno vrijeme. Škatarić je kroz takve poslove stjecao osjećaj za mjeru i posljedice. Zbog toga je studentima mogao objasniti da znanje ne oslobađa čovjeka odgovornosti. Ono je povećava, jer onaj tko više razumije mora jasnije vidjeti.
