Izložba “Priče iz moga vrta” bračkog umjetnika Tina Vukovića otvorena je 9. srpnja u Galeriji Josip Račić. Uz uvodni govor ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branka Franceschija, istoimeni umjetnikov ciklus predstavila je kustosica Marta Radman istaknuvši kako on nastaje iz bliskog i svakodnevnog prostora te kako vrt iz naslova nije tek motiv preuzet iz neposredne okoline, niti dekorativna slika otočke prirode već mjesto koje autor poznaje kroz rad, brigu i smirivanje, prostor koji se uređuje, čuva, mijenja i nikada nije do kraja završen. U tom smislu on je blizak slici. I vrt i slika, zaključuje Radman, nastaju postupno, kroz vrijeme, mjeru i pažnju, ali i kroz prihvaćanje onoga što se ne može potpuno unaprijed odrediti.
Lana Šetka
Jedanaest odabranih radova u kombiniranoj tehnici iz spomenutog Vukovićevog ciklusa, koji je 2025. premijerno predstavio u Galeriji umjetnina u Splitu, a potom i u AK galeriji u Koprivnici, zagrebačka publika ima priliku razgledati do 30. kolovoza.
Izložba u Galeriji Josip Račić realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, a prati je katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom kustosice zbirke umjetnina NMMU od 1990. do danas Marte Radman, koji je grafički oblikovala Ana Zubić.
Tino Vuković umjetnosti pristupa iz iskustva slikara, ali i iz iskustva kustosa koji svakodnevno radi s umjetnicima, izložbenim prostorom i publikom. Nakon što je 2012. godine magistrirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi Deana Jokanovića Toumina, vratio se na rodni Brač, gdje danas djeluje kao umjetnik, kustos i voditelj Galerije umjetnina „Branislav Dešković” u Bolu. Ta je dvostruka pozicija važna za razumijevanje njegova rada jer se u njoj susreću osobna slikarska praksa, briga za umjetnost drugih i odgovornost prema sredini kojoj pripada. Vukovićevo slikarstvo stoga nije izdvojeno iz svakodnevice, nego se oblikuje u blizini prostora, prirode i zajednice koja ga trajno određuje.
Ciklus Priče iz moga vrta, predstavljen u Galeriji „Josip Račić“, nastaje iz toga bliskog i svakodnevnog prostora. Vrt iz naslova nije tek motiv preuzet iz neposredne okoline, niti dekorativna slika otočke prirode. On je mjesto koje autor poznaje kroz rad, brigu i smirivanje, prostor koji se uređuje, čuva, mijenja i nikada nije do kraja završen. U tom je smislu blizak slici. I vrt i slika nastaju postupno, kroz vrijeme, mjeru i pažnju, ali i kroz prihvaćanje onoga što se ne može potpuno unaprijed odrediti. U vrtu se mora biti prisutan. Treba znati kada intervenirati, kada pričekati, kada pustiti da se nešto razvije vlastitim tempom. Slična se logika prepoznaje i u ovim slikama. Vukovićev vrt ne promatra se izvana, kao prizor koji treba prenijeti na platno, nego iznutra, kao prostor s kojim se živi. Zato on nije samo tema ciklusa nego i način rada.
U radovima iz ciklusa elementi vrta ne pojavljuju se kao opis pejzaža, nego kao polazišta za slike koje se kreću između prepoznatljivog motiva i slikarskog znaka. Lukovice, vlati trave, cvjetovi, jaja ili plodovi zadržavaju vezu sa svakodnevicom vrta, ali se na platnu premještaju u drukčiji poredak. Ponekad su gotovo doslovni i neposredni, ponekad pomaknuti humorom ili tekstom, a ponekad svedeni na ritam, mrežu i odnos obojenih ploha. Upravo u tom rasponu, od simpatičnog motiva do gotovo apstraktne strukture, oblikuje se posebnost Vukovićeva ciklusa. Kvadratni format dodatno naglašava taj odnos mjere i igre. Kvadrat može podsjetiti na gredicu, komad zemlje, okvir slike ili tradiciju geometrijske apstrakcije, ali kod Vukovića nikada ne ostaje zatvoren u strogu pravilnost. U njega ulaze trava, cvijet, lukovica, plod, rukopisni tekst i humor. Čiste plohe ružičaste, zelene, tirkizne, žute ili crvene boje drže kompoziciju na okupu, dok organski motivi unose lakoću, pomak i neposrednost. Zato ove slike, i kada su jasno strukturirane, ne djeluju hladno. One zadržavaju vedrinu vrta, trag ruke i osjećaj da se motiv razvija iz bliskog, svakodnevnog iskustva, ali se u konačnici ostvaruje kao precizno organizirana slika.
Otok na kojem Vuković živi i djeluje nije samo romantična kulisa ovoga ciklusa nego je i stvarni prostor rada, pripadanja i odgovornosti. Život na otoku podrazumijeva drukčiji odnos prema vremenu, zajednici i onome što se čuva, a taj se odnos prepoznaje i u njegovu umjetničkom i kustoskom pristupu. Vuković umjetnosti pristupa s ozbiljnošću, ali i s rijetkom otvorenošću prema drugima. Kroz izložbe, brigu za umjetnike i kulturni život sredine kojoj pripada, njegov je rad velikim dijelom usmjeren prema stvaranju uvjeta u kojima umjetnost može biti prisutna i vidljiva.
U odnosu na slikarske tendencije svoje generacije, Vukovićev se rad može smjestiti u prostor u kojem se granica između figuracije i apstrakcije više ne postavlja kao stroga podjela. Motiv se ne napušta, ali se ni ne prenosi doslovno. On postaje povod za organizaciju slike, za odnos plohe, boje i znaka. U tom je smislu Vuković blizak suvremenom slikarstvu koje slobodno spaja svakodnevni prizor, dekorativni element, tekst, humor i modernističko nasljeđe, bez potrebe da se opredijeli za jedan zatvoren jezik. Ipak, njegova je pozicija izdvojena. Dok se velik dio recentnog slikarstva oblikuje kroz urbanu, medijsku ili digitalno posredovanu ikonografiju, Vuković polazi od neposrednog prostora u kojem živi i radi. Vrt, otok i lokalna sredina kod njega nisu slikoviti motivi nego stvarni okvir iskustva.
Zbog toga se Priče iz moga vrta mogu čitati i kao povratak vlastitom slikarskom prostoru, ali ne u smislu povlačenja u privatnost. Vrt je za Vukovića mjesto smiraja, rada i uzemljenja, prostor koji se održava svakodnevnom brigom i pažnjom. Ono što je u kustoskom radu često usmjereno prema drugima, prema umjetnicima, izložbama i kulturnom životu sredine, u ovom se ciklusu vraća mirnijem i osobnijem registru. Slika pritom ne nastaje kao odmak od tih odgovornosti nego kao njihova intimnija protuteža, prostor u kojem se pažnja, inače usmjerena prema drugima, ponovno sabire u boji, površini i motivima koje Vuković pronalazi u vlastitom vrtu.
Marta Radman
Tino Vuković rođen je 1987. na otoku Braču. Magistrirao je slikarstvo 2012. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Voditelj je Galerije umjetnina „Branislav Dešković” u Bolu, gdje sudjeluje u realizaciji brojnih izložbi kao kustos, autor izložbenih koncepcija i autor likovnih postava. Uz kustoski i galerijski rad, kontinuirano razvija umjetničku praksu. Izlagao je na više skupnih izložbi te ostvario nekoliko samostalnih izložbi, među kojima se izdvajaju Does a Bear Shit in the Woods, Galerija SC, Zagreb, 2021., We Are Not Like This, Galerija umjetnina „Branislav Dešković”, Bol, Brač, 2022., i What, If, Then, Salon Galić, Split, 2022. Sudjelovao je i na skupnoj izložbi Nesvrstani 7 u Laubi u Zagrebu 2024. godine. Ciklus Priče iz moga vrta predstavljen je 2025. godine u Galeriji umjetnina u Splitu i AK galeriji u Koprivnici.
