Kratko: ne, ne razmišljamo dovoljno o turizmu – razmišljamo o sezoni. A to su dvije potpuno različite stvari. Što ako prestanemo čekati sezonu i počnemo stvarati budućnost? Tko zapravo razmišlja o turizmu, a tko ga samo odrađuje? Zaključak: Turizam se ne događa sam od sebe.
Boris Markuš
Hrvatska, Istra, Umag – svi imaju potencijal koji većina europskih destinacija može samo sanjati. Ali potencijal bez vizije je samo lijepa slika bez priče. Danas je jasno: više odrađujemo sezonu nego što razmišljamo o turizmu. No jednako je jasno i ovo: vrijeme za promjenu još postoji – ali neće trajati vječno. To znači voditi turizam, a ne ga čekati. Bez zajednice, turizam postaje industrija bez duše. Istra ima more, sunce, hranu, vino, prirodu – sve što turistička destinacija može poželjeti. Ali upravo ta prednost postala je zamka. Kad se destinacija previše oslanja na ono što joj je dano, a premalo na ono što može stvoriti, dolazi do stagnacije. Istra, kao najrazvijenija turistička regija, nije iznimka. Naprotiv, upravo se ovdje najjasnije vidi razlika između onoga što bi turizam mogao biti i onoga što je postao: industrija koja živi tri mjeseca, a preživljava ostalih devet. Danas je jasno: više odrađujemo sezonu nego što razmišljamo o turizmu. Umag ima potencijal biti sportski Mediteran – ali to mora biti vidljivo 365 dana, ne samo za ATP. Sezonalnost nas drži u mjestu. Turizam ne smije biti sezonski refleks.
Ljudi koji žive turizam svakodnevno – ugostitelji, iznajmljivači, obrtnici – rijetko sudjeluju u kreiranju turističkih politika. Turizam u Istri i Umagu nije u krizi – ali je u komfornoj stagnaciji. A stagnacija je najopasniji oblik propadanja, jer se ne vidi odmah. Što se događa ako se hotelski kompleksi nastave širiti bez strategije grada? Grad postaje kulisa resorta. Ugostitelji i obrtnici ne mogu pratiti standard i ritam. Sezona se širi samo unutar hotela. Ako hoteli odluče promijeniti strategiju, destinacija pada. Hotelski sustavi su jaki, ali ne smiju biti jedini koji nose turizam. Politika vodi turizam kao PR, ne kao industriju. Umag još nije odlučio što želi biti. Što je zapravo umagična priča – i je li ona stvarna ili samo zgodna fraza? Turizam se ne može voditi kao industrija koja radi po šabloni. On se vodi kao proces stalnog prilagođavanja.
