Božidar PROROČIĆ, istraživač prirodne i kulturne baštine Lovćena
Poštovani ministre Ćulafiću, slavodobitno ste najavili i predstavili javnosti da je Crna Gora napravila veliki korak ka uspostavljanju ekološke mreže Natura 2000. Vlada je, na Vaš prijedlog, usvojila informaciju o prijedlogu područja ekološke mreže Natura 2000 u Crnoj Gori, kao jednu od ključnih obaveza u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Javnosti je saopćeno da predložena mreža obuhvaća 58 područja od značaja za Zajednicu, 33 područja posebne zaštite za ptice i sedam morskih područja, te da će više od 44 odsto teritorije Crne Gore biti obuhvaćeno ovom mrežom.
Lijepo zvuči, svečano, ,,istorijski.” Ali, ministre, prije nego što se bilo ko politički „okiti” sa Naturą 2000, mora se reći istina: najveće zasluge za taj posao ne pripadaju političarima, nego ekolozima, biolozima, botaničarima, zoolozima, istraživačima, stručnim timovima, terenskim radnicima i svim onim ljudima koji su godinama, obilazili planine, stijene, šume, pašnjake, vlažna staništa, kanjone i obale Crne Gore. Ne pripisujte sebi ono što nijeste vi iznijeli na svojim leđima. Natura 2000 nije proizvod političkog nastupa, nego dugogodišnjeg rada ljudi koji su obilazili planine, kanjone, šume, močvare, kamenjare i obale Crne Gore. Dok su istraživači godinama gazili krš, planine, šume i močvare, popisujući svaku vrstu i svako stanište, politika je ćutala. Danas, kada je njihov rad pretočen u rezultat vrijedan evropskog priznanja, isti oni koji nijesu bili na terenu prvi staju pred kamere da prisvoje zasluge koje nijesu njihove.
Zato Vas, ministre, javno pitam:hoćete li doći na Lovćen, na Kuk i Ivanova korita da građanima Crne Gore objasnite da li je ono što se tamo dešava takođe Natura?
Da li je Natura 2000 beton izliven po Lovćenu?
Da li su Natura 2000 pristupni putevi, stopе, dalekovodi, trafostanice, kamioni, tone materijala i devastirana staništa?
Da li je Natura 2000 uništeni prostor Bižaljevca, Kuka o Štorovnika?
Da li je Natura 2000 to da se nad Lovćenom najprije razvije zastava ekologije, a zatim preko njegovih staništa pređe teška ruka investitorske potrebe, ostavljajući beton, nasip, stubove i što je najbolnije ćutanje DRŽAVNIH institucija tamo đe je morala stajati zaštita?
Vi ste, ministre, saopštili da je uspostavljanje Nature 2000 jedan od najvećih ekoloških iskoraka od proglašenja Crne Gore ekološkom državom. Ali kako se taj „iskorak” mjeri na Lovćenu? Po broju zaštićenih staništa ili po broju betonskih stopa? Po broju endemičnih vrsta ili po broju kamiona nepoznate zemlje i materijala koji su dovoženi u okolinu žičare? Po naučnom radu biologa ili po papirima kojima se pravda degradacija prostora? Ako je Natura 2000 evropski okvir zaštite prirode, onda Vas pitam: Đe je ta zaštita na Kuku? Đe je ta zaštita na Bižaljevcu? Đe je ta zaštita na padinama iznad Mirca i padinam Štirovnika?
Ne možete se, ministre, iza svake ozbiljne devastacije zaklanjati rečenicom: „Oni imaju papire.” Kakve papire? Papire da se betoniziraju Lovćen? Papire da se nacionalni park pretvara u servis privatnog interesa? Papire da lokalna zajednica bude marginalizovana, a njena vjekovna životna ognjišta potisnuta pred interesima investitora? Papire da priroda ćuti dok se nad njom vrši nasilje?
Ovđe moramo jasno razlikovati javni interes od privatnog interesa.
JAVNI INTERES je ono što pripada svima: očuvana priroda, zdrava životna sredina, zaštićena staništa, nacionalni parkovi, kulturno i prirodno nasljeđe, pravo građana da planina, voda, šuma, kamenjar i biodiverzitet ne budu uništeni zarad kratkoročne dobiti.
PRIVATNI INTERES je ono što koristi pojedincu, firmi ili uskoj grupi naročito kada se profit ostvaruje korišćenjem javnog prostora, prirodnog dobra i infrastrukture koja mijenja sudbinu čitavog područja.
Zato je pitanje jednostavno: da li je žičara na Kuku zaista javni interes, ili se javnim interesom samo naziva ono što u praksi donosi korist privatnim strukturama, dok Lovćen plaća cijenu?
Lovćen je sveta planina on je i mjesto na kojem Crna Gora provjerava da li je dostojna sopstvenog imena. Ako se na Lovćenu zaštićena priroda može (urušaviti, gaziti i satirati) pod izgovorom razvoja, onda nijedno stanište, nijedna šuma i nijedan nacionalni park više nijesu sigurni.
Na Lovćenu je svojevremeno zabilježeno zabilježeno izuzetno bogatstvo flore. Prva žena doktor botaničkih nauka u Crnoj Gori, Koviljka Stanković-Tomić, u radu o flori Lovćena navela je 1.158 biljnih vrsta, uključenih u 476 rodova i 95 familija, od kojih su 122 taksona bila nova za to područje, a neki i novi za floru Crne Gore. Ona je zapisala i da su od 20 endemičnih vrsta Crne Gore, četiri zabilježene u flori Lovćena: Centaurea nicolai, Berteroa gintli, Lamiumium lovcenicum i (Dianthus nicolai Iimenovana u čast crnogorskog kralja Nikole I Petrovića.) U istom radu upozorava se da neke biljne vrste, koje su raniji istraživači bilježili za Lovćen, u međuvremenu nijesu nađene, a neke su i iščezle iz flore Lovćena. Zar Vas taj podatak ne obavezuje? Zar Vas ne obavezuje činjenica da je Lovćen gotovo jedna od najvažnijih florističkih planina Crne Gore? Zar Vas ne obavezuje činjenica da su ekstremna, stjenovita, ograničena i osjetljiva staništa upravo ona koja se najlakše uništavaju, a najteže obnavljaju?
Danas, kada govorite o Naturi 2000, ja Vas pitam: da li je i Lovćen dio Vaše ekološke savjesti, ili samo dio političkog govora? Da li su za Vas Natura 2000 i ekološka država samo riječi za Brisel, dok se na terenu, na našoj svetoj planini, nastavlja stara praksa prvo devastacija, pa ćutanje, pa naknadno opravdanje papirima? Posebno zabrinjava dovoženje velikih količina zemlje i materijala nepoznatog porijekla u okolinu žičare. Takav materijal može biti put unošenja invazivnih biljnih vrsta, promjene mikrostaništa i potiskivanja autohtone flore. Na planini kakva je Lovćen, đe su mnoge vrste vezane za uske ekološke niše, pukotine stijena, kamenjare, sipare i travnata planinska staništa, takve intervencije nijesu bezazlene. One mogu imati dugoročne posljedice. Zato Vas, ministre Ćulafiću, pozivam da dođete na Lovćen. Dođite na Kuk. Dođite na Bižaljevac o Štirovnik. Dođite među betonske stope, dalekovode, nasuti materijal, pristupne puteve i ranjena staništa. Stanite tamo i recite građanima Crne Gore:
Da li je ovo Natura 2000? Ako jeste, onda nam objasnite kakva je to Natura koja štiti prirodu na papiru, a na terenu gleda njeno uništavanje. Ako nije, onda nam recite ko će odgovarati. Jer Lovćen danas traži zaštitu, istinu i odgovornost. A Crna Gora ne može biti ekološka država ako joj se pred očima javnosti UNIŠTAVA planina koja je jedan od njenih najdubljih prirodnih i nacionalnih simbola. Zato, ministre, manje slavodobitnih najava, a više hrabrosti pred licem crnogorske javnosti. Dođite na Lovćen i odgovorite da li se Natura 2000 gradi zaštitom staništa ili ćutanjem pred njihovim uništavanjem?
Do tada, ministre, ove slike sa Lovćena uokvirite i okačite u svoj kabinet, tamo đe ih nećete moći zaobići pogledom. Neka Vas gledaju svaki put kada izgovorite riječ „Natura”, svaki put kada pred kamerama pomenete ekološku državu i svaki put kada zaštitu prirode pretočite u ,,vaš lični uspjeh”. Jer ove fotografije su jasna optužnica. one pokazuju kako izgleda Lovćen kada se javni interes pretvori u paravan, zaštita u ćutanje, a planina u prostor nad kojim beton i PRIVATNI INTRES POLAŽE ISKLJUČIVO PRAVO.
