Razgovor uz retro futuristički ciklus Ante Barišića

Usamljenost u suvremenom prostoru često postoji upravo usred obilja vizualnih i društvenih stimulacija

Miroslav Pelikan

Slikar iz Dubrovnika, Ante Barišić, doista je osebujna pojava u suvremenom hrvatskom slikarstvu, autor je impresivnog opusa realiziranog u digitalnoj tehnici. Svoje digitalno slikarstvo predstavlja diljem svijeta.

Gdin Barišić, novi ciklus posvećen šalici kave?

-Da, novi ciklus posvećen je šalici kave, ali kava je ovdje više od napitka. Ona je povod, simbol i prostor susreta između svakodnevice i estetike. Šalica kave u mom radu postaje vizualni motiv oko kojeg se razvija cijeli jedan svijet — svijet prisutnosti, navike, intime i suvremenog ritma života.

Stil je retro futuristički.

-Tako je, stil je retro-futuristički. Taj me pristup privlači zato što spaja sjećanje na prošle vizije budućnosti s današnjim osjećajem vremena. U tom spoju prošlog i budućeg nastaje prostor slobode, igre i interpretacije. Retro-futurizam mi omogućuje da poznat predmet, poput šalice kave, prikažem na neočekivan, gotovo filmski način.

Žene koje piju kavu, vrlo su zanimljive. Prikazane su na vrlo različite načine.

-To mi je bilo važno — da žene ne budu prikazane jednolično, nego kao različite osobnosti, različitih raspoloženja, karaktera i unutarnjih stanja. Kroz pozu, izražaj lica, koloristiku i ambijent pokušavam uhvatiti njihovu individualnost. Zanimaju me ljudi kao bića posebnih unutarnjih svjetova, a ne samo kao modeli u prostoru.

Na njima se opaža izrazito skupocjena odjeća. Je li to kritika suvremenom konzumerizmu?

-Može se čitati i kao kritika, ali ne isključivo. Skupocjena odjeća u tim radovima može biti znak statusa, ali i znak maske, identiteta ili društvene uloge. Mene zanima kako vanjski izgled oblikuje percepciju osobe. Ako gledatelj u tome prepozna kritiku konzumerizma, to je legitimno čitanje, ali ostavljam prostor i za druga značenja.

Zanimljivi su i prostori u kojima se modeli nalaze.

-Prostor mi je vrlo važan jer nije samo pozadina, nego aktivni dio kompozicije. On gradi atmosferu, pojačava psihološki dojam i doprinosi narativu slike. U ovom ciklusu prostor je između stvarnog i zamišljenog, između interijera i mentalnog krajolika. On nije neutralan, nego nosi određenu napetost i vizualni ritam.

Na kavu se ide zbog druženja, ovdje su žene same?

-Točno, i to je jedan od elemenata koji me zanima. Usamljenost u suvremenom prostoru često postoji upravo usred obilja vizualnih i društvenih stimulacija. Žena sama uz kavu može djelovati kao trenutak introspekcije, tišine, kontemplacije ili distanciranosti. Nisam želio prikazati samo društveni ritual, nego i njegovu unutarnju, osobniju dimenziju.

Što je još novo u atelijeru?

U atelijeru je uvijek novo ono što još nije dovršeno, ali je već prisutno kao ideja. Trenutno sam zaokupljen istraživanjem novih vizualnih odnosa, novih digitalnih mogućnosti i novih ciklusa koji se otvaraju iz ovog temeljnog interesa. Atelijer je za mene prostor stalnog eksperimenta, pa se uvijek događaju neki novi zaokreti, nove kombinacije i nova promišljanja.

Planovi?

Planovi su nastaviti razvijati ovaj ciklus i istodobno raditi na širem opusu koji povezuje tradiciju, suvremenost i digitalni medij. Želim ostati vjeran vlastitom jeziku, ali ga stalno širiti, produbljivati i dovoditi u nove kontekste. Uz izložbene planove, važno mi je i dokumentiranje rada, jer vjerujem da umjetnički trag treba biti trajan i ozbiljno sačuvan.