Skip to content

ISMET REBRONJA BIHOR U ARABESCI BOLA I APOTEOZI RIJEČI

Antologijski izbor poezije Ismeta Rebronje, objavljen u izdanju JU „Ratkovićeve večeri poezije“, predstavlja dragocjen književni povratak jednom od onih stvaralatelja čije djelo ne pripada samo vremenu u kojem je nastajalo, već dubljim slojevima jezika, kulturno-memorijskog palimpsestpa, zavičaja i unutrašnje drame čovjeka

Božidar PROROČIĆ

Priređivači ove knjige, istaknuti prozni pisac Kemal Musić i Elijas Rebronja, sačinili su izbor koji otvara prostor za novo, hermeneutičko-slojevito i književno-kritičko čitanje Rebronjine poezije, dok tekst doc. dr. Olge Vojičić Komatine, naslovljen „Mitsko biće poetskog subjekta Ismeta Rebronje“, dodatno usmjerava pažnju prema složenosti njegovog pjesničkog bića.

Ismet Rebronja, rođen 1942. godine, a preminuo 2006. godine, bošnjačko-sandžački pjesnik, pripovjedač, romanopisac, antologičar, etimolog, esejista i novinar, bio je stvaralatelj čija se književna sudbina  ne može svesti na biografsku faktografiju, niti zatvoriti u kronološko-bibliografski okvir, jer njegovo djelo traži ontološko-hermeneutičko čitanje, kroz jezik, zavičaj, bol, mit i unutrašnju dramu pjesničkog subjekta. On pripada onoj rijetkoj vrsti pisaca koji čitav život nose gorčinu svijeta u kojem žive, a iz te gorčine, iz bola, čežnje i egzistencijalne rastrzanosti, rađaju se pjesme kao arabeske riječi, kao mračni palimpsesti unutrašnje vatre, kao lirske sintagme kroz koje progovaraju i čovjek i zavičaj i vrijeme.“ Rebronja je bio hvaljen i osporavan, ponosan i prkosan, pobjednik i poraženi, pjesnik koji je živio kroz poeziju i za poeziju, ostavljajući iza sebe stihove u kojima se prepliću estetska pobuna, ontološka strepnja i metafizička čežnja za smislom.

(Rebronja nije pjesnik jednog prostora, nego pjesnik prostora koji je u njemu postao sudbina.)

Ovaj izbor, sačinjen kroz trideset sedam pjesama, razotkriva Rebronjine strahove, sumnje, egzistencijalne napukline pjesničkog bića i onu duboku apotezu stvaralačke svijesti koja ne pristaje na površnost svijeta. U njegovoj poeziji Bihor nije predio koji se opisuje, već unutrašnja kosmologija pjesnika, zavičajno-memorijski palimpsest zemlje, trešanja, smrti, djetinjstva, prkosa i gorke ljepote. Lim se u Rebronjinoj poeziji pretvara u vodenu metafiziku prelaza, u sudbinski tok gubitka, očevog odsustva, povratka, zavičajne rane i onoga što se, nakon svih lomova, još može spasiti u jeziku. Zato Rebronju ne treba čitati samo kao pjesnika zavičaja, nego kao pjesnika koji je od Bihora i Lima sazdao unutrašnju kosmologiju bola, jezika, sjećanja i čovjekove metafizičke raspolućenosti.

Da je danas živ, vjerovatno bi se gorko osmjehnuo nad patnjama i životnim sudbinama ovoga svijeta, onako kako se u njegovim stihovima često ukrštaju ironija, bol i samospoznaja. U pjesmi „Pokajanje“, iz 1959. godine, rana svijest o krhkosti života iskazuje se kroz potresan dodir sitnog i sudbinskog: „Zagazih glavu od mrava“ i „streknuh kao od noža“. U toj maloj sceni već postoji cijela poetika osjetljivosti. Pjesnički subjekt ne gleda svijet spolja, već ga prima kroz kožu, kroz strepnju, kroz nerv koji zadrhti pred najmanjim znakom povrede. Mrav, trava, nož, krivica i trzaj postaju prvi znaci Rebronjine ontološke drame.

U pjesmi „Santa Mavra Ouverture“ otvara se bihorski pejzaž u kojem trešnje, jun, trava i neizvjesnost postaju dio velike poetske scenografije. Slika „bihorskih trešanja“ koje su „tek zarudjele“ nije samo nostalgični kadar iz zavičaja. To je semantičko jezgro jedne zavičajne ontologije. Trešnje su kod Rebronje znak djetinjstva, zrenja, krvi, nevinosti i gubitka. One označavaju prostor koji pripada svima i nikome, jer se u istom lirskom horizontu javlja pitanje ko je slobodan, ko je zarobljen, ko je vladar i čije su trešnje. Tu se Bihor izdvaja iz idilične slike i prerasta u mitski prostor nesigurnosti, u arhetipsku pozornicu čovjekove nemoći pred istorijom, vlašću, tuđom rukom i vlastitim strahom.

(Bihor je kod Rebronje, unutrašnji kosmos pjesnika.)

U pjesmi „Groblja“, iz 1971. godine, Rebronja dostiže jedan od svojih najdubljih dodira sa smrću. Slike samaca u grobljima, klesača sa torbama, humki, pokrivača i crnih udovica koje zamišljaju da su muževi živi otvaraju prostor u kojem smrt nije završetak, nego produžena metafizička prisutnost. Groblje kod je palimpsest bola, arhiva ljudskih nestanaka, mjesto đe se stvarno i prividno prepliću u jezivom obredu pamćenja. Udovice koje zamišljaju žive muževe nijesu samo figure žalosti, nego lirski dokaz da smrt nikada ne uspijeva da u potpunosti (dezintegriše) prisustvo voljenog bića. U toj pjesmi svakodnevica i onostranost stoje jedna uz drugu, a Rebronjina poetika smrti ne tone u patetiku, već u metafizičku gorčinu.

Posebnu ljerpotu ima pjesma „Vrisak“, iz 1972. godine, u kojoj Gazilar postaje stvarni i simbolički prostor straha. Kada pjesnik kaže da je Gazilar blizu kuće i da se noću čuje vrisak iz tame, pred nama se otvara čitav imaginarij progona, tjeskobe i nemogućnosti spasa. Premještanje kuće ne donosi izbavljenje, jer „Gazilar je svud oko nas“. Ta misao jedna je od najpotresnijih Rebronjinih poetskih formula. Ona lokalitet pretvara u univerzalnu metaforu zla. Gazilar (mezarje- groblje)  je (prividno) stanje svijeta. On je unutrašnja simbolika straha, tamna zona bića, prostor iz kojeg čovjek ne može otići jer ga nosi u sebi.

(Rebronja stih nosi trag unutrašnje rane i zavičajne metafizike.)

Lim u Rebronjinoj poeziji ima posebnu simboličku i egzistencijalnu vrijednost. On je rijeka zavičaja, ali i (vodena) granica, velika opštost proticanja, sudbinska linija. U pjesmi „Večera za krtice“ motiv oca iznad Lima dobija snagu duboke porodične i ontološke praznine. „Nema više mog oca iznad Lima“ jeste činjenično (sjećanje) o smrti roditelja. To je stih o urušavanju svijeta. Sa ocem nestaju skaske, pjesme, lovci na kraguja, sigurnost predanja i unutrašnji poredak djetinjstva. Guja koja prijeti da uđe kroz usta predstavlja sliku straha, ali i simbol jezika koji se guši, života koji se preobraća u nesanicu, tijela koje postaje otvoreno za užas.

(Lim kod Rebronje je simbol prelaza, gubitka, identiteta i sudbinskih proticanja.)

Kroz pjesmu „Bihor“, pisanu u dugom vremenskom rasponu od 1974. do 1994. godine i posvećenu Ćamilu Sijariću, Rebronja stvara jednu od najsnažnijih poetskih topografija u književnosti prostora kojem pripada. Putnik bez kaputa, vuk, ćurka, čaj, šipurak, divlje saće, obad, samari, praće, snijeg, cvijet i heljda nijesu samo etnografski ili pejzažni detalji. To je jezička magma Bihora, njegova agrarna, animalna, mitska i ljudska supstanca. U tim slikama spojeni su siromaštvo i ljepota, oporost i nježnost, surovost i zavičajna čarolija, čovjek i životinja, bilje i sudbina. Rebronja ne idealizuje Bihor, ne uljepšava ga, ne pretvara ga u razglednicu. On ga vraća njegovoj istini, njegovoj zemlji, njegovoj gladi, njegovom mirisu, njegovoj čudesnoj i bolnoj stvarnosti.

Zato je njegovo pjesništvo je složena simbolička struktura u kojoj se lokalno uzdiže do univerzalnog. Bihor i Lim kod Rebronje su velika pjesnička ali i (životna) čvorišta. U njima se sastaju predanje, smrt, otac, djetinjstvo, strah, jezik, mit, krivica, prkos i poetska pobuna. Njegov lirski subjekt ne govori iz komfora estetske distance, nego iz rascijepljenog jezgra postojanja. Tu je i njegova veličina. Rebronja nikada ne bježi od bola, ali ga ne pretvara u posebnost. On bol preobražava u riječ, riječ u arabesku, arabesku u apotezu jednog pjesničkog bića koje zna da svijet nije pravedan, ali da se protiv njegove nepravde može pisati. U njegovoj poeziji posebno je važna jezička slojevitost. Rebronja nije pjesnik jednostavnih lirskih slika njjegova riječ nosi dijalektizme, arhaizme, mitološke nanose, zavičajne toponime, etimološku znatiželju, semantičke momente i unutrašnje lavirinte. On piše kao pjesnik koji zna da riječ nije ima snagu izraza, ali i trag porijekla, dokaz pamćenja, ostatak svijeta koji nestaje. Zbog toga se kod njega često osjeća magijski realizam sjećanja, ona sposobnost da obično postane (mistično), da stvarno progovori mitskim glasom, da zavičajni predmet postane arhetipska slika.

(Njegova poezija  predstavlja Bihor iznutra obnavlja ga  kao mikrokosmos bola, prkosa i jezika.)

Možemo li zaista, razumjeti Ismeta Rebronju kao pjesnika koji je uvijek tragao i često ostajao neshvaćen? A kada smo, uostalom, na vrijeme razumjeli naše najbriljantnije intelektualce? Rebronja je jedan od onih autora koji se ne otključavaju niti tumače jednim čitanjem. Njegova poezija traži povratak, strpljenje, unutrašnju smirenost i spremnost da se uđe u prostor đe zavičaj koji je mjesto rođenja, rana, sudbina, mit i jezik. Njega treba čitati kroz skrivene (reljefe) jezika: Bihor, Lim, bol, smrt, ironiju, prkos, oca, groblje, Gazilar, guju, trešnje, heljdu, vrisak i riječ. Tek tada se otkriva da je Rebronja pjesnik čovjekove raspolućenosti između svijeta koji ga ranjava i jezika koji ga spašava.

Dvadeset godina nakon njegove smrti, Rebronja nam se vraća ne kao usputna śenka u književnoistorijskom poretku, nego kao stvaralac čija poezija iznova potvrđuje da se veliki pjesnici ne zatvaraju već nastavljaju da govore iz dubine jezika, zavičajne rane i snažne čovjekove potrebe za smislom.

Ismet Rebronja ne vraća nam se kao usputna śenka u književnoistorijskom poretku, nego kao pjesnik čija riječ i danas probija zaborav, ravnodušnost i površnost našeg vremena Rebronja je znao da se svijet ne može objasniti samo razumom, jer se najdublje istine čovjeka skrivaju u bolu, strahu, prkosu i jeziku. Zato njegovo pjesništvo traži čitaoca koji ne prolazi površinom stiha, već ulazi u njegove metafizičke ponore i zavičajno-memorijske palimpseste. On je od Bihora sazdao unutrašnju kosmologiju, a od Lima vodenu metafiziku prelaza, gubitka i povratka. Njegova riječ ostaje opomena da veliki pjesnici nijesu oni koji samo opisuju svijet, već oni koji ga iznova stvaraju iz pepela, gorčine i ljepote. Dvadeset godina nakon njegove smrti, Rebronja stoji pred nama kao stvaralac koji nije pripadao samo jednoj književnosti, nego širem prostoru bola, jezika i ljudske istine. Zato je sjećanje na Ismeta Rebronju čin kulture, dostojanstva i duhovne odgovornosti prema pjesniku koji je svojim stihovima prešao preko Lima i ostao na obali trajanja.

Na kraju, važno je naglasiti da JU „Ratkovićeve večeri poezije“, povodom obilježavanja 20 godina od smrti Ismeta Rebronje, čuvenog bošnjačko sandžačkog pisca, organizuje program „Preći preko Lima“, u ponedjeljak, 25. maja, u Kući Rista Ratkovića. U 12:00 časova biće održan program „Dvadeset godina poslije, Sjećanje na Ismeta Rebronju, 1942, 2006“, u 12:30 časova biće prikazan dokumentarni film „Jesen praznih oraha“, dok će u 19:00 časova biti održano centralno književno veče „Antologija Rebronja“, kao poseban omaž njegovom pjesničkom i književnom nasljeđu.

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (1)

🏛️ ART POSTCARD (15) – MUDROST KAMENOGA PRAGA: „Hajde, smiri se!”

✨ „Nemirno jezero ne može odraziti ni zvijezde ni planinske vrhove sve dok vjetar na njegovoj površini ne utihne. Smiri se – jer mir svijeta oko tebe uvijek počinje u tišini vlastitoga srca.”…

stara kamena hercegovačka kuća na staru godinu, toplo zlatno svjetlo iz drvenog prozora, drevna maslina u dvorištu i mirno zvjezdano indigo nebo meta ai (2)

🧠 UNUTARNJI KOD (16): „Hajde, smiri se!” – Zašto je utišavanje vlastitog nemira jedino stvarno rješenje u svijetu stalne žurbe

U vremenu koje nas neprestano tjera da nešto popravljamo, dokazujemo i tražimo izlaz u ponašanju drugih ljudi, dvije jednostavne riječi izgovorene u tišini staroga hercegovačkog sela nose snagu čitave životne filozofije: „Smiri se!”…

ilustracija za bosnu i hum — srednjovjekovna utvrda iznad tihe rijeke, anđeoska krila nad bosnom i humom, crni rubac sa zlatnim vezom križeva i lebdeći rukopisi sa zlatnim slovcima meta ai

P. Pavlović: BOSNA I HUM

Pero Pavlović BOSNA I HUM Duga i burna je povijest Bosne i Hercegovine. Carstva ikraljevstva na njezinu su tlu dolazila i propadala, a zemljai nebo nad njom su ostajali. Danas smo u začaranomkrugu…

moderna eko arhitektonska zgrada prekrivena bujnim zelenim vertikalnim vrtovima, sa zlatnim svjetlosnim stazama i prozirnim holografskim prikazima pod bistrim plavim nebom meta ai

Europski horizonti i klorofilna arhitektura: Kako neovisni projekti redefiniraju estetski kod kontinenta

Dok se veliki birokratski sustavi i europske ladice suočavaju s administrativnom tromošću i sivilom, transdisciplinarne platforme preuzimaju ulogu predvodnika. Zašto je očuvanje lokalne autentičnosti jedini stvarni štit unutar globalnog matrixa modernog doba? Suvremeni…

dani prijatelja knjige 2026 (1)

DANI PRIJATELJA KNJIGE – OKONČAN 19. MEĐUNARODNI FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI

U Rijeci je od 7.11. do 15.11. 2026. godine održan i uspješno okončan 19. međunarodni festival književnosti „Dani prijatelja knjige“ u organizaciji HKD – Hrvatskog književnog društva iz Rijeke, ove godine uz suradnju, pomoć…

bojimo li se svetog pisma

Osijek: Tribina “Bojimo li se Svetog pisma?”, 26. studenoga

Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ Đakovačko-osječke nadbiskupije poziva sve ljude koje zanima Božja riječ na tribinu „Bojimo li se Svetog pisma?“, koja će se održati u četvrtak, 26. studenoga 2026.…

silueta na obali dunava prema vodotornju, sa svijećom meta ai (1)

Francuz koji je postao Vukovarac

Posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, nedaleko od zloglasnog hangara, jednog od najupečatljivijih simbola ratnog stradanja Vukovara Venina Markuš Kad je 1991. godine napustio Francusku, Jean-Michel Nicolier nije mogao znati…

brigid delaney Živjeti poput stoika

Prilog o knjizi ŽIVJETI POPUT STOIKA

Brigid Delaney   ŽIVJETI POPUT STOIKA – Kako ostati smiren u kaotičnim vremenima Miroslav Pelikan Nedavno je ugledni hrvatski nakladnik Znanje objavilo vrlo zanimljivu knjigu Brigid Delaney ŽIVJETI POPUT STOIKA-Kako ostati smiren u kaotičnim…

krešimir ivić (1)

Vrelina slikarstva Krešimira Ivića

Ciklus s motivima mora i priobalja istaknutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika Krešimira Ivića lijep je i iskren doprinos aktualnoj likovnoj produkciji Miroslav Pelikan Akademski slikar i glazbenik, Krešimir Ivić, doista neumorno, svakodnevno slika…

pobjedniČki tim na komandnom mostu buduĆnosti

POBJEDNIČKI TIM NA KOMANDNOM MOSTU BUDUĆNOSTI! 🚀🚢✨

Dok Prvi međunarodni simpozij „Vizije budućnosti“ plovi punim jedrima prema svom velikom finalu i svečanom zatvaranju u čarobno predbožićno vrijeme, naša Velika četvorka već drži čvrst kurs s komandnog mosta! Stari džepni sat…

premium fotoaparat i otvoreni vintage kožni putni dnevnik na toplom drvenom stolu u studiju, s mekim zlatnim popodnevnim zrakama i jesenskim pogledom kroz prozor meta ai

Geometrija prisutnosti: Zašto su analogni rituali i susret licem u lice jedini stvarni luksuz

Nakon povratka s dalekih putovanja i povijesnih ravnica, spuštanje ekrana prema dolje donosi neprocjenjiv kognitivni reset. Kako pretvoriti snimljene fotografije u trajne civilizacijske dragulje i zašto prelistavanje uspomena traži tišinu i bistru pamet?…

predavanje dr. anke dorić

Energija je najvažnija valuta – predavanje dr. Anke Dorić

U organizaciji Rotary kluba Trakošćan, uspješno je održano edukativno predavanje doktorice medicine Anke Dorić, pod nazivom „Energija i vitalnost žene: Prevencija slabokrvnosti pravilnom prehranom i nadoknadom minerala i vitamina“ u četvrtak, 17. studenog…