Otvorena Izložba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 10.0 udruge Metamedij u MSUI-u / FOTO

Izložba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 10.0 pod nazivom ”Šetnje liminalnim prostorima”, otvorena je u petak 17. travnja, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, a u organizaciji udruge Metamedij u suradnji s MSUI-om

U ime domaćina i u ime ravnateljice Ketrin Miličević Mijošek brojne je okupljene pozdravila muzejska pedagoginja Iva Gašparić koja je predstavila i ostale govornike, Marina Jurcana i Marijetu Bradić iz udruge Metamedij te Vladimira Torbicu, pročelnika Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije.

– Ovo je izložba koja se po treći put realizira u suradnji MSUI/MACI-ja i udruge Metamedij, s ciljem okupljanja mladih autora na zadanu temu. Zanimljivo je da se svake godine vremenski podudara s edukativnom muzejskom akcijom, pa u proljetnom razdoblju muzej na neki način dodatno oživi zahvaljujući mladosti i novim kreativnim energijama.

Na ovogodišnji natječaj prijavila su se 43 mlada autora, a deset finalista i pobjednika odabrao je žiri u sastavu: Ketrin Milićević Mijošek, Pavle Mijuca, Olga Majcen Linn i Oleg Šuran, kazala je Gašparić.

Finalisti koji će izlagati svoje radove u Muzeju od 17. travnja do 18. svibnja su: Antonela Beli, Fotina Duni i Nastasja Miletić, Nina Maria Milotić, Lucija Ostrogović, Gaia Radić, Dora Ramljak, RiBo kolektiv (Zdenko Pavičić, Tin Heljić i Mira Tomić), Filip Smrekar, Karlo Štefanek i Nataša Takač.

Okupljene je potom pozdravio Marino Jurcan koji je napomenuo da je ova deseta godišnjica natječaja i nagrade Zlatna lubenica potvrda da jedan program može imati kontinuitet – i da taj kontinuitet ima smisla te da se kroz ovih deset godina Zlatna lubenica razvila u platformu koja prati i podržava mlade umjetnike u trenutku kada ulaze u profesionalno polje i kada im je takva podrška možda najpotrebnija.

– Sama tema je šetnja kroz liminalne prostore. Ako to stavimo u kontekst potpore umjetnicima u ovom dijelu njihove karijere, a govorimo o prostoru između, onda možemo reći da pružamo potporu u prostoru dok su između akademijskog obrazovanja i profesionalnog razvoja, između vidljivosti i nevidljivosti na sceni i možda između prilika i nekakvih nesigurnosti i zato mislimo da ova manifestacija ima smisla i da ćemo je nastaviti raditi dalje. Hvala svima koji dijele tu ideju i daju nam potporu kao što su Istarska županija, Ministarstvo kulture i Grad Pula, hvala naravno i kustosima, članovima žirija, umjetnicima, muzeju i vama u publici, kazao je Jurcan i predao riječ pročelniku Torbici.

– Istarska županija je na inicijativu udruga, a ovdje se mogu zahvaliti posebno udruzi Metamedij, uvela nekoliko javnih poziva. Ove godine imamo čak dva javna poziva sa znatnim sredstvima koja su usmjerena prema mladim umjetnicima. Rezultate ćemo objaviti vrlo brzo, a za mlade umjetnike bit će značajna ona jedna potpora za produkciju od 20.000 eura. Zato ovu nagradu koja je već desetogodišnja i kojoj čestitam na tih deset godina, shvaćam kao uvod u naš daljnji rad. Zahvaljujem se i svim mladim umjetnicima, ali mi je posebno drago što su ovdje pripadnici nešto starije generacije, tako da možemo usporediti različite umjetničke poetike i vjerujem da je to pravi način prenošena znanja i prenošenje iskustva različitih umjetničkih vizija, kazao je Torbica i još jednom se zahvalio MSUI-u i udruzi Metamedij koji su se prihvatili posla i dokazali da civilno društvo i ustanova u kulturi, uz dobre kriterije i prave ljude, mogu vrlo dobro funkcionirati zajedno.

Marijeta Bradić iz udruge Metamedija koja je raspisala temu natječaja te koja je ujedno i kustosica izložbe govorila je o konceptu samog natječaja i izložbe koji se okupljaju u temi liminalnih prostora.

– Riječ je o pojmu koji svoje semantičke korijene vuče iz antropologije gdje označava zapravo prijelaz iz starog stanja u novo. U posljednjih desetak godina, a posebno posljednjih nekoliko godina, ovaj pojam okupira sve više virtualne prostore gdje označuje ne samo dominantnu estetiku nego i određeni sentiment, pa čak i duh vremena. U tom smislu liminalni prostori simboliziraju svojevrsno kolektivno sjećanje na predinternetsko doba, a to je doba kada je tehnologija još uvijek imala neku vrstu mistične aure koja je danas zamijenjena osjećajem pritiska, pa čak i izolacije. Zato večeras ovdje možete vidjeti niz anakronih predmeta, poigravanje s osjećajem nostalgije i naravno izravno referiranje na digitalni svijet, kazala je Bradić.

Prije proglašenja pobjednika, Iva Gašparić čestitala je svim finalistima, istaknuvši kako nije mala stvar izlagati u tako reprezentativnom prostoru. Naglasila je i da, bez obzira na ishod, samo sudjelovanje i prilika za izlaganje predstavljaju značajno priznanje, te da je muzeju iznimno drago što su upravo oni dio ove priče.

Ovogodišnja dobitnica nagrade Zlatna lubenica 10.0 je Gaia Radić s radom „Chora“.

– Zahvaljujem se prije svega udruzi Metamediji i posebno Marijeti na organizaciji postava. Riječ je o prostornoj instalaciji koja je sastavljena od dvije projekcije i fizičkih elemenata koje sam kreirala u koprodukciji s ljubljanskim institutom za suvremenu umjetnost Aksioma prije dvije godine i nekako mi se činilo da se uklapa u ovogodišnju temu nagrade i natječaja Zlatna lubenica, kazala je Radić

Osmišljen kao istoimeni konceptualni entitet, rad „Chora“ je kreiran kao konfiguracija materijalnih i nematerijalnih elemenata, predstavljajući autonomnu silu koja postoji kako u fizičkom prostoru galerije, tako i u virtualnom 3D prostoru koji je projiciran na dvije ovalne ploče od pleksiglasa. Svojom imerzivnom video instalacijom „Chora“, umjetnica Gaia Radić otvara novo poglavlje unutar korpusa virtualnih svjetova koji djeluju kao perceptivne pripovijesti, istovremeno transformirajući prostore koje nastanjuju u autopoetičke sustave stvaranja svjetova. U „Chori“, prostor nepomično čeka posjetitelja. Njegovim dolaskom, unutar prostrane virtualnosti pojavljuje se podijeljena perspektiva. Kroz dva suprotna otvora počinje se otkrivati geološki teren, koji se čini nevezanim za bilo koje specifično mjesto. Sastavljen od međusobno povezanih laguna, svijet naizgled prelijeva nebeska primordijalna tekućina, održavajući prostor u stanju neprekidnih promjena. Ovaj neprekidni tok vodi pogled posjetitelja duž naborane topologije koja se, zauzvrat, polako provlači i kroz samog promatrača. U tom susretu, perceptivni organi promatrača postaju kanali kroz koje se prostor reflektira na samog sebe. „Chora“ oblikuje i istovremeno biva oblikovana svojim materijalnim domaćinom te ostvaruje svoj generativni potencijal kada se fizički i virtualni svjetovi susretnu kroz percepciju promatrača. Heterotopijski prostor funkcionira kao sito u kojem se jedan svijet reflektira i lomi u drugi, proizvodeći samoreferencijalnu stvarnost koja se kontinuirano iznova oblikuje. Jer, čim proces samooblikovanja započne, slijedi raspršivanje. Kada promatrač napusti prostor, krajolik se smiruje, a „Chora“ se vraća u svoje uspavano stanje do dolaska novog tijela. Više o radovima ostalih finalista i njihove biografije pronađite na ovoj poveznici.