Dvadesetog travnja 2026. godine okupio se po prvi puta Čitateljski klub Varaždinskog književnog društva u Varaždinu

Predsjednik VKD-a Darko Foder pozdravio je okupljene te u kratkim crtama predstavio rad društva, istaknuvši činjenicu kako ovim novim projektom, Čitateljskim klubom, društvo čini iskorak prema zajednici, osim mjesta susreta onih koji pišu, postaje i mjesto susreta onih koji rado zajedno i čitaju.
Za ovu posebnu priliku i doprinos atmosferi odabranog književnog djela, međimurski umjetnik Mihael Kolarić posudio je za klub dvije slike na temu Mure, njegove nepresušne teme a koja zauzima i vrlo važnu ulogu u romanu Črna mati zemla.
Klub je moderirala Snježana Novotny, dopredsjednica VKD-a. Istaknula je kako su druženje, razmjena čitateljskih doživljaja, izlazak van utabanih osobnih ruta čitanja u manjem intimnom okruženju, primarni ciljevi kluba.
Nakon predstavljanja prisutnih članova kluba, krenulo se na književno djelo, Črna mati zemla Kristiana Novaka. U dinamičnoj i otvorenoj raspravi, dobroj atmosferi, iznošenju impresija, ocjena, najdražih citata, vrijeme susreta je proteklo u trenu. Neki su pročitali roman prvi, neki drugi, neki treći puta. Zajednički prosjek ocjena Čitateljskog kluba za roman Črna mati zemla je petica. Iz Njemačke je svoj osvrt poslala i dr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija.
„Glavna ideja romana Črna mati zemlja jest mehanizam kojim zajednica – prema uzorku žrtvenog jarca – krivnju za sve svoje unutarnje probleme svaljuje na dijete (Matiju Dolenčec), koje je uz to dodatno marginalizirano zbog smrti svog oca. Svi znaju da je mali Franjo Klanac žrtva pedofilije, a prije toga žrtva nasilja starijih mladića, no zajednici je lakše da namjesto sučeljavanja s nasilnicima u svojim redovima krivnju prebaci na Matiju. Treba zamijetiti da se Matiji gotovo pridaje i nadnaravna sposobnost navlačenja nesreće na osobe koje iz razloga potpuno nevezanih s njime izvrše samoubojstvo i koje su mahom isto tako žrtve pritajenog nasilja unutar zajednice. Dakle, to je smjer promišljanja koji ovaj roman sugerira svojim čitateljima.“
Kako je susret protekao u duhu Međimurja, našlo se na stolu domaće međimurske gibanice, svježih jagoda i sivog pinota iz Svetog Urbana. Gosti su darivani Varaždinskim književnim zbornicima VKD, dok je čitateljica Tea Mesarić svima darivala personalizirane bookmarke. Organizatori ne skrivaju zadovoljstvo činjenicom da je predviđen broj članova kluba popunjen u vrlo kratkom roku.
Članovi Čitateljskog kluba VKD vole čitati sve žanrove osobito epske, putopisne, liriku, drame, komedije, trilere, psihološki roman, pripovijetka (zbirka), povijesni roman, chic lit. Na popisu za čitanje našla su se tako raznolika imena poput Matanović, Domović, Krasznahorkai, Duras, Auster, Rodoreda, Faber, Lem, Sheckley, Lujanović, Dylan, Kulović, Tolkien. Trenutno se čitaju Jurica Pavičić i Miroslav Mićanović, do sljedećeg susreta 18. svibnja.

































Sve je kultura – Kada tehnologija i život postanu čista vizualna umjetnost
Jutrošnji raspon tema na portalu Akademija Art briše stare granice. Dokazali smo da u pravoj sinergiji nema ladica: ekologija, nautika, dom i prehrana postali su dio jedinstvene estetske cjeline koja slavi radost življenja.…
Miris hrastovine i šapat jeseni – Kako stare drvene kuće čuvaju dušu i postaju vizija održive budućnosti
Dok prve jesenje magle obavijaju pitome brežuljke, autohtone drvene hiže podsjećaju nas na snagu tradicije koja ne prolazi. One nisu tek spomenici prošlosti, već najplemenitiji putokaz za ekološku gradnju modernog doba Postoji posebna,…
Lekcija od najboljih – Zašto poraz od 4:1 protiv Španjolske nije tragedija, već praznik nogometne estetike?
Sinoćnji ogled u kojem je Španjolska slavila protiv Vatrenih pokazao je punu ljepotu igre na vrhunskoj razini. Kada na terenu prepoznaš čistu nogometnu umjetnost, mjesta za dramu nema – ostaje samo pljesak majstorima.…
KOMENTAR: Umjetnost prelistavanja – Kako portal Akademija Art bez ograničenja spaja širinu tema i boje sezone
Jutrošnji pogled na naslovnicu otkriva novu dimenziju digitalnog prostora: od kofeinske psihologije do morskih horizonata, tehnologija i urednički rukopis stvaraju ritam koji ne umara, već inspirira. Kada čitatelj danas otvori naslovnicu portala Akademija…
Tišina horizonta – Zašto nas beskrajno plavetnilo uči zaboravljenoj umjetnosti usporavanja?
Kada odlijepimo pogled od kopna i prepustimo se ritmu valova, shvaćamo da plovidba nije samo putovanje kroz prostor. To je povratak onom iskonskom, analognom miru u kojem vrijeme gubi svoju hitnost. Ima nešto…
Šapat tihe šume – Zašto nam je u doba opće digitalizacije potreban organski reset?
Povratak prirodi nije samo ekološki trend, već iskonska ljudska potreba. Kako nas miris vlažne zemlje i jesenje lišće uče spoznaji da prave, dugovječne vrijednosti nikada ne gube svoj kod. U svijetu u kojem…






