Pri sićanju ča glagoljah

Pri sićanju ča glagoljah

Pero Pavlović

”az” – Među riječi i djela draž se stani. Ljubav. Bašćanska ploča. Zvonimirova zlatna darovnica. Obla glagoljica prelazi u uglatu. Hrvatski jezik na hrvatskom pismu.

”buki” – Rađaju se snovi ljupki. Java  cviće u živost. U puninu života.

”vidi” – Što se oku svidi, jednom će uskrisiti slov. Plov. U razgranato štivo.

”glagole” – Gonetat ćeš tragove i sve će doći na svoje. Krčki i Plominski natpis. Valunska ploča.

”dobro” – Umukni netragom, zlobo. Tvoje mjesto krasi svetost. Župski natpis u Konavlima.

”(j)est” – Lijepa si pjesmo kao vala krijes. Pučina tvoje stihove krije. Postat ćeš saga. Dio nezaboravne priče.

”živite” – Kada nitko ne krivi te, pred pogibli ne kloni. Budi znamen. Prvi vrbnički brevijar.

”zelo” – Srce moje vrelo, ljepotu ćeš vrhunit. I stihove krunit. Misal Illirico 4.

”zemlja” – Ti nisi memla, oduvijek hrvatska si gruda bila. Ostala. I opstala.

”iže” – Vidaš rane i križe. Otkad te sunce grije i zvijezde zlate znamo za te, jer je u naše živote utkan tvoj kod. Tvoje bivstvo i tvoj hod.

”i” – I život vri. Vrvi. I jest. I u vjekove bit će.

”je” – Kada u tmini tajna krišom gre, svjetlost će razotkriti sve. Tako će biti do konca  svijeta.

”kako” – Ne ćemo se nikad rastati, majko. Zemljo, majko. Roditeljice, čuvarice i hraniteljice.

Misal kneza Novaka.

”ljudi” – Različitih smo navada i ćudi. Na istoj grudi, pod istim nebom rastemo. Aleja glagoljaša. Roč i Hum. U Roču glagoljaška škola.

”mislite” – Sve namisli bistrite. U jedinstvu različitosti jedno smo tijelo. Dio cjelini pripada.

”naš” – Pred kraj puta stanemo baš. Vidimo kamo svi puti vode. Do kopna i mora, putem slobode. Hrvojev misal.

”on” – Okuplja nas zvon s crkvenih zvonika. Misa, pridika i dika popova glagoljaša.

”pokoj” – Kad misliš da je kraj, to je mjesto za raj i spokoj. Za nov početak.

”reci” – To nas zovu preci na posljednjoj postaji života. I Krbavska bitka svoje mjesto ima. Zapis popa Martinca.

”slovo” – Bit će sve novo, što jest. I što nekoć je staro bilo. Što davno je uminulo.

”tvrdo” – Drži se mudro. Budno. Sve će odgonetka riješiti. Humačka ploča pet slova na glagoljici ima.

”uk” – Je li riječ ili muk, pitat ćeš se na kraju putovanja. Drugi vrbnički misal iluminiran rukom Maestra di Pica.

”frt” – Spremaš riječi u tajni vrt srca. Jednom će se rodit nove priče. Istina će javom cvasti.

”hir” – Kad umine parba, rast će mir. Bez oružja se može. Bez riječi ne može. Vinodolski zakon.

”ot” – Postao je skot. Nije mnio da je mogao kraljevstvom vladati. Biti kralj.

”šća” – Rodila se riječca ta, a sve je slutilo na muk. Uzmak. Misal po zakonu rimskog dvora.

”ci” – Brojio si do tri, dalje će se brojke i slova slagati. I nizanku množiti.

”črv” – To nije crv, nije vrv. Krv nije. Gramatika se s riječima igra. Baromićev brevijar.

”ša” – Rimuje se s prijedlogom na, samo je pitanje postolja. I stola. Novi testament u dva dijela, prijevod biblije.

”jer” – Promjeni na vrijeme smjer. Misli na početak, do kraja.

”jat” – Nije to jad, samo mu prefiks i sufiks treba. Dragutin Antun Parčić, Treće izdanje  misala kad glagoljica iščezava.

”jus” – Gdje je riječi brus, da sve pronikne smislom? Usloži  umom? Zaodjene životom?

”jest-je” – U šumi raste brestje, a šuma puna različita bilja. Božjeg izobilja.

Pero Pavlović za Večernji list, BiH