Obilježavanje Svjetskog dana šuma na Rijeci Crnojevića

Svjetski dan šuma obilježava se svake godine 21. ožujka. To je vrijeme kadase priroda počinje buditi, kada se prvi zeleni listovi pojave kao lijepa najava novog ciklusa života

Božidar PROROČIĆ

Nije slučajno što je baš ovaj datum izabran, on nas podsjeća da su šume početak i oslonac svega što raste, diše i traje. Iako smo nekoliko dana kasnije, 23. ožujka 2026. godine, na Rijeci Crnojevića ovaj dan obilježili na način koji je imao posebnu vrijednost neposredno, u razgovoru s djecom, u prostoru gdje priroda nije daleko, već prisutna na svakom koraku.

U Osnovnoj školi „Boro Vukmirović“ održano je predavanje posvećeno šumama, sa posebnim osvrtom na Nacionalni park Skadarsko jezero i Nacionalni park Lovćen. Predavanje je realizovano u okviru aktivnosti Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), kroz edukativni rad i promociju vrijednosti zaštićenih područja. Govorilo se o šumama kao živim sistemima o njihovoj ulozi u očuvanju vode, vazduha i zemljišta, ali i o njihovoj ljepoti koja se ne može izmjeriti brojevima. Posebno je istaknuto bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta koje ove prostore čine jedinstvenim, ali i potreba da se to bogatstvo čuva i razumije.

Ono što je ovaj susret učinilo istinski vrijednim ovo predavanje je intresovanje đece. Njihova pažnja, otvorenost i iskrena radoznalost davali su ritam cijelom predavanju. Nijesu bili samo slušaoci –aktivno su učestvovali, postavljali pitanja i razmišljali naglas. Pitali su kako šuma „diše“, šta se dešava kada nestane jedno drvo, kako čovjek može pomoći prirodi. U tim pitanjima osjećala se odgovornost koja tek nastaje, ali već ima svoj oblik.

Predavanju su prisustvovali i prosvjetni radnici Veljko Đukanović i Maja Ljiljanić, čime je cijeli događaj dobio dodatnu vrijednost. Njihovo prisustvo i podrška potvrđuju koliko je važno da škola bude mjesto đe se znanje povezuje sa stvarnim životom i đe se razvija svijest o prirodi kao zajedničkom dobru. Govoreći o šumama Lovćena i Skadarskog jezera, govorili smo zapravo o prostoru koji nas oblikuje. Lovćen, sa svojim kamenjarima i šumama, nosi duboko ukorijenjenu priču o identitetu i trajanju. Skadarsko jezero, sa svojim bogatim biljnim i životinjskim svijetom, podsjeća na krhkost i snagu prirode u isto vrijeme. To su mjesta koja ne traže mnogo riječi – već pažnju i poštovanje.

Posebna vrijednost ovog susreta bila je u jednostavnosti  u tome što se razgovaralo otvoreno, bez distance, u atmosferi povjerenja. Đeca su prepoznala da je priroda nešto što im pripada, ali i nešto za šta su odgovorni. Upravo tu u tom osjećaju pripadnosti, počinje prava briga o životnoj sredini. Ovaj dan na Rijeci Crnojevića  bio je to mali, ali važan korak ka stvaranju svijesti koja traje. Jer ono što đeca danas pitaju, sjutra će znati da brane. I možda je baš to najveća vrijednost ovakvih susreta  ne ono što se kaže, već ono što ostane.