Peter Weisz: RAZMIŠLJANJA O UMJETNOSTI (2) |

Čini mi se da ja slikam samo duševna stanja

Miroslav Pelikan

Slikar Peter Weisz, suvremeni je likovni umjetnik, autor je kompleksnog opusa i svjetskog ugleda. Izlagao je na brojnim izložbama diljem svijeta. I danas je aktivan u svojem atelijeru , nakon desetljeća nadahnutog strastvenog slikanja.

Promatrajući i doživljavajući slikarski opus Petera Weisza, uočavamo više motiva strahotne opomene i izrazite opasnosti što prijeti čovječanstvu u nizu i ne tako davnih desetljeća.

Bol, nemir, patnja, tuga žive u nizu ciklusa ovoga umjetnika, uvijek pozivajući sve na oprez i na moguće pogibelji.

Razmišljajući o proteklom razdoblju Peter Weisz u svojim sjećanjima kaže:

„Čini mi se da ja slikam samo duševna stanja.

Umjetnik može stvoriti uspjelo djelo, samo ako ono i za njega predstavlja nešto tajanstveno.

Umjetnici su poput djece. Za njih postoji čudno i čudno. Jedna vrsta začuđenosti može biti talent, a druga kazna.

U umjetnosti ne treba krenuti od složenog. Do složenog treba doći intuicijom, inspiracijom i hrabrošću.

Velika suvremena umjetnost uvijek je pomalo ironična – kao što je stara umjetnost bila religiozna.

Umjetnici i mistici žive u nekoj vrsti intelektualnog geta-ne mogu se računati u ozbiljne tumače stvarnosti.

U umjetnosti kada ideja prethodi izvršenju i njime upravlja-većinom se svede na industriju.

U umjetnosti ne treba krenuti od složenog. Do složenog treba doći intuicijom, inspiracijom i hrabrošću.“

Zanimljivo je istaknuti kako Peter Weisz jednako uspješno njeguje i figuraciju ali i apstrakciju, obje s odmjerenim kolorom, koji ponajprije naglašava važnost i dubinu strukture motiva koji izviru iz memorije čovjeka, iz memorije zajednice.

Da, umjetnik Peter Weisz slikar je memorije i pojedinca i naroda ali i sjećanja koja neizbrisiva izviru iz samoga vremena.

Opus Petera Weisza svjedoči snažno i vrlo emotivno i o prošlosti, ali i sadašnjem , pa i budućem trenutku života svjetske zajednice.