IZMEĐU PUTOVANJA Sanore Klaudije Jurić

Platforma Artbeat predstavlja novu umjetnicu: otvara se izložba umjetnice Sanore Klaudije Jurić pod nazivom Između putovanja

Lucija Begić

Izložba Sanore Klaudije Jurić otvara se 26. 2. u 19h u studiju KO:KE Creative farm

Sljedeći tjedan Artbeat otvara novu izložbu – Između putovanja – ciklus radova koji donosi suptilan, ali snažan zaokret u Sanorinoj praksi. S tom izložbom Artbeat predstavlja novu umjetnicu na svojoj platformi – Sanoru Klaudiju Jurić!

Ova izložba nije rezultat strogo razrađenog koncepta, nego procesa koji se razvijao organski, kroz svakodnevicu, a motiv puta provlači se kao tiha nit cijele serije, ali ne u doslovnom smislu. Riječ je o unutarnjem kretanju, promjenama i fazama koje oblikuju umjetnički i osobni put. Radovi se ističu kombinacijom glet-mase s uljanim i akrilnim bojama, čime nastaju reljefne, taktilne površine koje pozivaju da im se približite.

Minimalistički pristup i redukcija vizualnih elemenata nisu estetski trend, nego način na koji umjetnica otvara prostor gledatelju. Svaki rad funkcionira kao otvorena situacija u kojoj promatrač vlastitim iskustvom dovršava kompoziciju i poziva ga na introspekciju.

Između putovanja donosi radove različitih formata: od intimnijih, gotovo pa dnevničkih zapisa na manjim platnima do većih, strukturiranih kompozicija koje traže dulje zadržavanje pogleda. Upravo ta izmjena ritma daje izložbi suvremen, nenametljiv karakter.

Izložba se otvara u četvrtak, 26. veljače u 19 sati, u studiju KO:KE Creative Farm, na adresi Prilaz Gjure Deželića 27. Vidimo se!

IZ PREDGOVORA IZLOŽBE

„Upoznavanje sebe i načina na koji doživljava svijet oko sebe postaje dio radnog procesa. Namjernim minimalističkim pristupom i redukcijom prostora u radovima, umjetnica nastoji ‘uvući’ gledatelja u prostor. Promatrač svojim iskustvom, emocijama i osobnim asocijacijama ‘popunjava’ taj prostor. Svaki susret s radom univerzalan je trenutak za pojedinca u kojem prepoznaje djelić sebe i u kojemu može suosjećati s iskustvima ostalih promatrača.” – Ivona Hlanuda

ŽIVOTOPIS

Klaudia Jurić završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, smjer tekstil, obrazovanje nastavlja na Fakulteti za dizajn u Ljubljani, na smjeru tekstilija i odjeće. Nakon fakulteta zapošljava se u obiteljskoj firmi za dizajn interijera, gdje nastavlja razvijati svoj umjetnički izraz kroz velike formatirane slike. U svom radu spaja elemente slikarstva, skulpture, dizajna i taktilnog eksperimentiranja, čime gradi prepoznatljiv multidisciplinarni pristup. Fokusira se na teksturu, kompoziciju i intuitivan proces stvaranja, kroz koji istražuje osobne emocije, unutarnje prostore i promjene.

INTERVJU

1. Iako mnogi mladi umjetnici traže svoj put u većim gradovima, ti si se odlučila vratiti u rodnu Istru – koliko ti je taj izbor oblikovao rad i karijeru? Na koji način doživljavate i sudjelujete u umjetničkom životu lokalne zajednice?

Život u većem gradu svakako donosi određene prednosti – veću vidljivost, češću prisutnost na događanjima i brži protok informacija. S druge strane, život u manjoj sredini nudi nešto jednako važno: mir, sporiji ritam i jednu posebnu ljepotu prisutnosti. Za moj rad taj aspekt je presudan. Radovi nastaju iz nutrine, u tišini ateljea u kojem boravim gotovo svakodnevno. Ponekad je to i usamljeno iskustvo, ali upravo ta samoća omogućuje mi duboku koncentraciju i kontinuirano okretanje prema sebi. Kroz rad ne istražujem samo formu i materijal, već i vlastite unutarnje slojeve, upoznavanje sebe postaje sastavni dio mog procesa.

2. Nazivi radova u ovoj seriji gotovo uvijek sadrže riječ „put“ i čini se da su povezani s unutarnjim putovanjem osobe. Koliko želiš u ovom ciklusu staviti fokus na individualnu potrebu svake osobe da krene vlastitim stopama, umjesto da se kreće tuđim?

Riječ „put“ u naslovima radova za mene ponekad označava i vrlo konkretan smjer, ali istovremeno i unutarnji proces. Taj fizički ili vizualni smjer često je samo polazište za ono što se odvija iznutra. U ovom ciklusu važno mi je istaknuti individualnu potrebu svake osobe da krene vlastitim stopama, u vlastitom ritmu. Kroz radove želim otvoriti prostor u kojemu se promatrač može zaustaviti, pronaći trenutak tišine i prepoznati vlastite misli i emocije, one koje ga vode prema samome sebi. Taj put nije univerzalan, za svakoga se odvija drugačije i upravo u toj različitosti vidim njegovu vrijednost.

3. Kako si odabrala redoslijed i međusobni odnos radova u ovoj seriji? Postoji li zamišljeni “put” kroz izložbu koji pratimo kao promatrači?

Redoslijed radova ne nastaje prema unaprijed određenoj strukturi, već iz unutarnjeg osjećaja. Često radim intuitivno, prateći vlastito stanje i raspoloženje u određenom danu. Na sličan način zamišljam i kretanje promatrača kroz izložbu bez nametnutog smjera, vođenog onim što ga prvo privuče. Vjerujem da svatko instinktivno pronalazi rad u kojem prepoznaje djelić sebe i da se izložba otvara kroz osobni put.

4. Čini se da boja u recentnim radovima dobiva novu ulogu. Je li ona odraz osobnih stanja i emocija ili je prije rezultat svjesnog istraživanja unutar ovog ciklusa?
Promjena u ulozi boje dogodila se spontano, kroz istraživanje vlastitih emocija i svakodnevnih situacija. Isprva je boja bila neposredan odraz unutarnjih stanja, a zatim je postupno prerasla u svjesnije istraživanje odnosa kako se određene boje, površine i strukture međusobno nadopunjuju ili suprotstavljaju. Taj proces često se odvija kroz igru, bez strogo definiranih pravila, dopuštajući radu da se razvija spontano.

5. Doživljavajući velike formate kao prostore fizičkog i emocionalnog uranjanja, možemo li izbor formata u tvojim radovima povezati s unutarnjim ritmom i stanjem u kojem se nalaziš u određenom razdoblju?

Format rada često je povezan s mojim unutarnjim ritmom i stanjem u kojem se nalazim. Manji formati za mene predstavljaju osjećaj sigurnosti, prostor u kojem mogu slobodno eksperimentirati i isprobavati nove tehnike, bez straha od pogreške. Veći formati, s druge strane za mene zahtijevaju više planiranja i strukture. Ovisno o trenutku, biram ono što mi je potrebno ponekad je to potpuna sloboda, a ponekad jasno postavljen okvir.

6. Serija radova s riječju „put“ u naslovu sugerira introspektivno putovanje. Postoji li određeni „put“ u kojem se osobno prepoznaješ dok radiš?

Često tek nakon završetka rada postajem svjesna onoga što sam u određenom razdoblju prolazila. Proces stvaranja izrazito je intuitivan i meditativan, a slike mi naknadno otkrivaju unutarnja stanja, promjene i okolnosti koje su me oblikovale. Kroz taj rad učim o sebi, ali i o načinu na koji reagiram na svijet oko sebe.

7. Tvoj rad obuhvaća različite slikarske i neslikarske materijale, od uljanih pastela i akrilnih boja do glet-mase, svaki sa svojim jedinstvenim karakterom. Za koji medij bi rekla da ti je osobno nadraži, ali i ključan za rad?  
Volim kombinirati različite materijale, miješanje medija mi je prirodno i dio mog načina razmišljanja. Ne bih rekla da imam jedan najdraži medij, jer tek njihovim zajedničkim djelovanjem nastaje završni efekt koji tražim. Ipak, posebno me privlači rad s glet-gips masom, jer mi omogućuje stvaranje bogatih struktura i izraženu taktilnost. Kroz izdignute površine rad izlazi iz ravnine platna i gotovo da se može osjetiti njegov ritam, što mi je u ovom ciklusu iznimno važno.

8. Postoji li u seriji neki rad za koji bi rekla da je bio posebno zahtjevan ili transformativan tijekom procesa stvaranja? Ako je zašto?

Ne bih izdvojila jedan konkretan rad, jer se osjećaj transformacije pojavljuje više puta tijekom ciklusa. Taj trenutak najčešće dolazi nakon duže pauze, kada mi je potrebno vrijeme da se ponovno povežem s procesom i pronađem novu inspiraciju. Tada osjetim jasan “skok” i promjenu u radu, ali i u vlastitom doživljaju stvaranja praćenu snažnim osjećajem zadovoljstva i potvrde da sam na pravom putu.

9. Unutarnji ritam i tišina često su polazište tvog rada. Osjećaš li da se u tom prostoru pojavljuju i odjeci umjetnika koji su ti prethodili, poput Julija Knifera i drugih minimalista? Ako postoji koliko bi rekla da je taj „dijalog“ svjestan izbor, a koliko nesvjesni odraz vizualne memorije?

Unutarnji ritam i tišina doista su polazište mog rada. Istovremeno, moj rad oblikovali su različiti smjerovi i discipline od mojih prvih iskustava u modnom dizajnu do suradnji i istraživanja u različitim vizualnim medijima. Inspiraciju crpim iz širokog spektra umjetničkih i dizajnerskih praksi, a dijalog između prošlih utjecaja i osobnog izraza odvija se nesvjesno, filtriran kroz moj vizualni jezik i iskustvo.

10. U minimalizmu i redukciji često je prostor između elemenata važan. Koliko je u tvojim radovima važno da gledatelj aktivno „popuni“ taj prostor svojim iskustvom?

U minimalizmu i redukciji prostor između elemenata jednako je važan kao i sami elementi. U svojim radovima namjerno ostavljam taj prostor otvoren, jer mi je važno da gledatelj aktivno sudjeluje u doživljaju rada. Promatrač svojim iskustvom, emocijama i osobnim asocijacijama „popunjava“ taj prostor, čineći svaki susret s radom drugačijim i osobnim.