Čudesna staza koja vodi ravno do mora, kao da nas na svakoj slici poziva da krenemo s njom i dotaknemo plavilo…
Akademska slikarica iz Dubrovnika Ivana Jovanović Trostmann stekla je ne mali ugled svojim sakralnim i krajobraznim ciklusima u ulju i akrilu na platnu i drvu, na različitim formatima u proteklom razdoblju.
Osobitost njezinog slikarstva uočljiva je već na prvi pogled, u prvim trenutcima suočavanja s pojedinim slikama.
Riječ je o snažnom dojmu koji ostavljaju njezine slike, o dojmu koji izvire iz iskrenog i vrlo emotivnog slikarstva.
Na brojnim slikama Ivane Jovanović Trostmann posvećenih krajobrazu, motivu s pogledom iz atelijera prema moru, prema kraju staze, unutar šarenih fragmenata drveća i raslinja, opaža se tiha i opuštena atmosfera, sve miruje, sve je u blagom iščekivanju, glasovi, koji se povremeno čuju, lijepi su i zvonki.
Ta čudesna staza koji vodi ravno do mora, kao da nas na svakoj slici poziva da krenemo s njom i dotaknemo plavilo, koje će nas odvesti, s kojim ćemo otploviti, daleko, još dalje u beskraj, ali ne dalje jer tamo počinje zaborav.
Prelijevajuće boje raslinja s jedne i druge strane staze upućuju nas da produžimo dalje, da koračamo i hodamo, sve do mora.
Na svakoj novoj slici ovaj jedinstveni motiv izgleda drugačije, staza uvijek krivuda na neki svoj poseban način, a biljke i one su uvijek neke nove vrste.








Doista profinjen ciklus posvećen fantastičnom motivu staze koja vodi sve do mora akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann, nadahnut , privlačan i jednostavno lijep.
ART POSTCARD (12) – TIHA POBJEDA: Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove
✨ „Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – jer vanjski sjaj hrastovih stolova prolazi, a istinska snaga zrije u tišini čiste zemlje.” Dvanaesta po redu misaona art razglednica portala Akademija Art…
🧠 UNUTARNJI KOD (14): Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – Anatomija ega, sebičnosti i tihe poniznosti
U dubini starih požeških podruma, gdje raskošni hrastovi stolovi na ulazu polako ustupaju mjesto čistoj zemlji i vinima što u tišini odležavaju u mraku brda, davno je izgovorena rečenica koja sažima čitavo životno…
Globalni obzori i autohtoni ponos: Kako sačuvati vlastiti kod u eri planetarnog ubrzanja
Dok se veliki svjetski i europski sustavi suočavaju s krizom identiteta i administrativnom tromošću, neovisne platforme postaju jedini stvarni čuvari baštine. Zašto je lokalna autentičnost naš najbolji globalni štit i kako vlastita pamet…
🧠 UNUTARNJI KOD (13): Anatomija ljubomore – Zašto najteže emocije skrivamo iza zidova šutnje?
Ljubomora je jedna od najsloženijih ljudskih emocija jer u sebi istodobno nosi strah od gubitka i duboku nesigurnost u vlastitu vrijednost. U sredinama gdje se o intimnim borbama rijetko govori naglas, samo otvaranje…
Geometrija putovanja: Zašto vožnja otvorenom cestom ostaje najljepši oblik moderne meditacije
U eri autonomnih vozila, električnih pogona i neprekidne žurbe od točke A do točke B, zaboravljamo da je automobil nekada bio simbol čiste slobode. Kako povratak užitku same vožnje, bez gledanja na sat,…
Tehnologija s ljudskim licem: Zašto najbolji izumi nisu oni koji nas vežu za ekran, već oni koji nas oslobađaju
Pravi tehnološki napredak ne mjeri se brojem aplikacija koje nam kradu pažnju, već količinom slobodnog vremena koje nam uređaji vraćaju. Kako prepoznati i birati tehnologiju koja tiho služi čovjeku, umjesto da od njega…






