Skip to content

Žestoki ciklus figura Duška Šibla

Novi ciklus fantastičnih figura Duška Šibla ostavlja izniman dojam

Miroslav Pelikan

Jedna od konstanti slikarstva suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Duška Šibla jest i nadahnuto kontinuirano stvaranje niza ciklusa posvećenih figurama u pokretu, figurama u energičnim i silovitim, strastvenim pokretima, gestama koje su ključne za njih.

Novi ciklus figura u pokretu, u akrilu na većim formatima platna donosi stanovite novitete. Figure su označene, obilježene svjetlosnim, bijelim ili raznolikim linijama u bojama  koje naglašavaju njihov uznemireni, napeti stav, njihove užurbana pokrete.

Figure su i dalje u nezaustavljivom i neprekinutom kretanju, često zgrčene i savijene ali uvijek spremne na skok na idući korak.

Šibl je kreirao fantastični niz figura u kontinuiranom kretanju i kada bi ih sve slike s ovom temom posložili jednu iza druge dobili bi vjerojatno posve vidljivu koreografiju.

Figure u prepletu, u zagrljaju, s maskom ili vidljivih ali nepoznatih lica u plesu na crnoj pozadini plešu svoj sudbonosni ples, kreću se u ritmu koji će ih ili osloboditi ili posve zarobiti.

Novi ciklus fantastičnih figura Duška Šibla ostavlja izniman dojam.

Njegove figure u pokretu postale su pojam u aktualnoj hrvatskoj likovnoj produkciji i kao izazovni motiv s osebujnim kolorističkim rješenjima.

Široki pogled na tunel, snažna zraka svjetla i veća silueta, dok puna vertikalna ostaje da umiruje na kraju teksta meta ai

ART POSTCARD (12) – TIHA POBJEDA: Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove

✨ „Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – jer vanjski sjaj hrastovih stolova prolazi, a istinska snaga zrije u tišini čiste zemlje.” Dvanaesta po redu misaona art razglednica portala Akademija Art…

unutarnji kod (14) — drevni vinski podrum, hrastove bačve i kristalne čaše u prvom planu, a na kraju tunela mirna silueta u zlatnoj zraci svjetla meta ai

🧠 UNUTARNJI KOD (14): Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – Anatomija ega, sebičnosti i tihe poniznosti

U dubini starih požeških podruma, gdje raskošni hrastovi stolovi na ulazu polako ustupaju mjesto čistoj zemlji i vinima što u tišini odležavaju u mraku brda, davno je izgovorena rečenica koja sažima čitavo životno…

drevni kameni spomenik s dubokim tradicionalnim rezbarijama prožet suptilnim futurističkim holografskim čvorovima i digitalnim svjetlosnim tragovima meta ai foto

Globalni obzori i autohtoni ponos: Kako sačuvati vlastiti kod u eri planetarnog ubrzanja

Dok se veliki svjetski i europski sustavi suočavaju s krizom identiteta i administrativnom tromošću, neovisne platforme postaju jedini stvarni čuvari baštine. Zašto je lokalna autentičnost naš najbolji globalni štit i kako vlastita pamet…

ljubomora i unutarnji mir — stakleni fenjer baca toplo zlatno svjetlo na kameni zid dvorišta, dok se prozirna sjena povlači u duboku indigo maglu meta ai

🧠 UNUTARNJI KOD (13): Anatomija ljubomore – Zašto najteže emocije skrivamo iza zidova šutnje?

Ljubomora je jedna od najsloženijih ljudskih emocija jer u sebi istodobno nosi strah od gubitka i duboku nesigurnost u vlastitu vrijednost. U sredinama gdje se o intimnim borbama rijetko govori naglas, samo otvaranje…

geometrija putovanja — bezvremenski tamnoplavi coupe na obalnoj cesti u zlatnom satu, magla iznad brežuljaka i jantarni odsjaj na moru meta ai

Geometrija putovanja: Zašto vožnja otvorenom cestom ostaje najljepši oblik moderne meditacije

U eri autonomnih vozila, električnih pogona i neprekidne žurbe od točke A do točke B, zaboravljamo da je automobil nekada bio simbol čiste slobode. Kako povratak užitku same vožnje, bez gledanja na sat,…

tehnologija s ljudskim licem — prozirni stakleni tablet na mahovinom obraslom kamenu u sunčanoj šumskoj čistini meta ai

Tehnologija s ljudskim licem: Zašto najbolji izumi nisu oni koji nas vežu za ekran, već oni koji nas oslobađaju

Pravi tehnološki napredak ne mjeri se brojem aplikacija koje nam kradu pažnju, već količinom slobodnog vremena koje nam uređaji vraćaju. Kako prepoznati i birati tehnologiju koja tiho služi čovjeku, umjesto da od njega…