INTEGRITET NA TALASIMA, BRANKA ČVOROVIĆ I ETIKA NOVINARSTVA RADIO BUDVE

Dan novinara Crne Gore (23. siječnja) podsjeća nas na snagu riječi, razvijanu desetljećima u jednoj od najsloženijih i najzahtjevnijih profesija, novinarstvu

Božidar PROROČIĆ

Još od 23. siječnja 1871. godine, kada je na Cetinju odštampan prvi broj lista “Crnogorac”, ovaj datum simbolizira moć pisane riječi u Crnoj Gori. Kroz sve te decenije novinarstva postoje dame koje su na najljepši lični i profesionalni način obilježile ovu plemenitu, a danas itekako složenu profesiju. Jedna od takvih dama je Branka Čvorović, novinarka Radio Budve, koja je svojim radom, integritetom i karizmom na najljepši način reprezentirala ovo zahtjevno zanimanje. Zato ovaj tekst o njoj pišem s puno poštovanja i uvažavanja, povodom Dana novinara Crne Gore. Danas je, nažalost, sve manje takvih novinarki koje svoj lični i profesionalni integritet grade na stručnosti, znanju i obrazovanju. Ovaj esej je profesionalni portret jedne dame čije ime nije samo dio višedecenijske istorije Radio Budve, već mjerilo uredničke odgovornosti i novinarske discipline u Crnoj Gori.

Branka Čvorović rođena je 14. februara 1960. godine u Nikšiću, a od 1986. živi i radi u Budvi. Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, a potom magistrirala na temu turizma i medija u Kotoru. Svoju karijeru započela je prvo kao profesorica sociologije, filozofije i logike u budvanskoj srednjoj školi “Danilo Kiš”, takođe istovremeno kao novinarka-volonterka tokom ljetnjih manifestacija.  Filozofski fakultet koji je završila bio je temelj logike, kulture govora i ozbiljnog promišljanja stvarnosti. Još od prvog festivala Grad teatar u Budvi, Branka je preko talasa Radio Budve pratila kulturna dešavanja za lokalnu publiku. Ljubav prema radiju ubrzo je prevagnula već 1990. godine zamijenila je školsku učionicu radijskim studiom, postavši stalno zaposlena u Radio Budvi. Taj prelazak nije bio impuls, niti bijeg iz prosvjete bio je logičan nastavak njenog akademskog puta. Filozofija joj je dala širinu da razumije čovjeka, logika preciznost da ne griješi u zaključcima, a sociologija ośećaj za društvo radio je postao prostor đe se sve to provjerava u praksi, kroz pitanje, intervju, analizu i odgovorno saopštenu činjenicu.

Tokom narednih decenija, Branka Čvorović je prošla sve novinarske i uredničke pozicije u redakciji Radio Budve. Bila je urednica kulturno-obrazovnog programa, voditeljka i autorka jutarnjeg programa, dnevno-informativne emisije Budvanska hronika, hronike festivala “Grad teatar”, emisije “Kult Art” i brojnih drugih specijalizovanih sadržaja. Gotovo 35 godina uređuje i vodi i popularnu edukativnu radio-emisiju “Radio ordinacija”, koja je generacijama slušalaca pružala vrijedne savjete i znanje. Skoro tri i po decenije iste emisije govore o disciplini, istrajnosti i povjerenju slušalaca koje se ne dobija lako. Svojim prijatnim glasom i jasnim stilom vođenja emisija, Branka je godinama ulazila u domove slušalaca, stičući njihovo povjerenje. U tome je suština radija kredibilitet ne nastaje iz senzacije, već iz etike govora, provjerene informacije i jasnog ośećaja javnog interesa.

Profesionalni ugled koji je izgradila doveo ju je i do rukovodećih pozicija: čak osam godina Branka je bila glavna i odgovorna urednica programa Radio Budve. Ipak, ni upravljačka funkcija je nije udaljila od novinarskog terena nastavila je da izvještava, razgovara sa ljudima i donosi priče koje su bile važne za razvoj ali i integritet Budve ali i primorja. Urednička pozicija u lokalnom mediju znači nositi povjerenje grada, jer je svaka programska odluka dio odnosa između medija i zajednice. Pored rada na svom matičnom radiju, sarađivala je i sa brojnim drugim medijima. Njen prepoznatljiv glas i stil mogli su se čuti i na talasima Radija Crne Gore, Radija Vojvodine, pa i Radija Beograda, kao i na desetinama lokalnih radio-stanica širom regiona. Pored radija, Branka je pisala novinarske tekstove za mnoge pisane medije: od lokalnih “Primorskih novina”, magazina “Bazar” i “Komuna”, do dnevnih listova poput “Pobjede” i “Publike”, pa i drugih listova u Crnoj Gori i okruženju. Ostajući vjerna Budvi, Branka je istovremeno bila prepoznata i izvan nje što je rijetka profesionalna ravnoteža.

Ono što Branku Čvorović posebno izdvaja jeste njen lični i profesionalni integritet, izgrađivan na temeljima znanja i etike. Kao iskrena zaljubljenica u obrazovanje i istinu, uvijek je novinarskom zadatku pristupala studiozno i odgovorno, njegujući lijepu riječ satkanu od emocija i profesionalizma. U novinarstvu nije presudno samo šta se kaže, već kako se kaže i u čije ime se govori, jer svaka izgovorena rečenica nosi posljedice u javnosti može osnažiti povjerenje, može izazvati sumnju, može pomoći društvu, ali ga može i raniti. Zato novinarska riječ mora biti odmjerena, provjerena i izgovorena u korist javnog interesa, a ne u korist trenutnih ambicija i prolaznih efekata. Njen doprinos gradu kojeg smatramo turističkom metropolom Crne Gore ne ogleda se samo u novinarskim  hronikama događaja, već i u aktivnom društvenom angažmanu. Dugi niz godina članica je Društva crnogorskih novinara, đe svojim iskustvom doprinosi snazi ove danas složene profesije. Jednako tako, kao članica Udruženja preduzetnica Crne Gore i Ženske mreže, zalažući se za osnaživanje žena i promociju ženskog stvaralaštva. Svoj glas koristila je i unutar Sindikata medija u Savezu sindikata CG, boreći se za prava i bolje uslove rada svojih kolega. Branka Čvorović pripada generaciji novinara koja je znala i zna da se javnosti ne obraća radi utiska, već radi istine  i da se profesionalna odgovornost ne mijenja ni kad se mijenjaju (politička) vremena.

Branka Čvorović je i van redakcije pokazala širok humanitarni duh i želju da unaprijedi svoju sredinu. Članica je budvanskog “Rotari kluba”, đe je kroz razne akcije pomagala lokalnoj zajednici. Trenutno obavlja dužnost predsjednice Savjeta javne ustanove “Muzeji i galerije” Budve, doprinoseći očuvanju kulturne baštine grada. Takođe, već godinama preśeda “Organizacijom žena Budve”, jednom od najaktivnijih nevladinih organizacija u opštini Budva, a jedno vrijeme je vodila i krovnu “Organizaciju žena Crne Gore.”. Kroz sve te uloge, Branka je pokazala da novinarstvo nije samo lični integritet već i trajna javna obaveza prema ljudima i mjestu kojem se služi. Humanost kod Branke Čvorović nije bila izdvojena aktivnost, nego prirodan nastavak profesionalne odgovornosti.

Brojne nagrade i priznanja kruna su njenog četrdesetogodišnjeg rada, ali i dokaz da je društvo prepoznalo njen trud i vrijednosti. Tokom karijere dobila je više novinarskih, opštinskih i državnih priznanja za humanost i dobročinstvo, za doprinos kulturi i njegovanje tradicije, kao i za izuzetnu saradnju sa drugim medijima. Među najznačajnijim priznanjem ističe se nagrada “Društva crnogorskih novinara”, koju je dobila 2019. godine za poseban doprinos razvoju crnogorskog novinarstva. Tu su i dvije nagrade “Udruženja preduzetnica Crne Gore” (2016. i 2023. godine) koje je zaslužila pružajući medijsku podršku ženskom preduzetništvu i poslovnim idejama žena u Crnoj Gori. Njena posvećenost humanitarnom radu takođe je ovjenčana priznanjem  postala je dobitnica prestižne nagrade “Pol Haris” (Paul Harris Fellow) 2018. godine, koja joj je uručena za doprinos Rotari akcijama opremanja porodilišta u bolnicama na Cetinju i Kotoru. Kao novinarka koja je svoje budvanske priče znala prenijeti i na globalni nivo, Branka je bila dio zvanične delegacije Crne Gore u Kini, đe je od Svekineske federacije žena dobila nagradu “Put svile”, za povezivanje kultura i promociju ženskih prava na međunarodnoj sceni. Nagrade ne dolaze samo kao priznanje za rad, već i kao potvrda povjerenja koje je građeno godinama, riječ po riječ, emisiju po emisiju.

“Riječ može biti most, ali može biti i mač.” Razlika je samo u namjeri onoga ko je nosi. A Branka Čvorović nosi tu riječ snažno decenijama, snagom svog intelekta, svoje harizme i svoje ličnosti.

Ova (lična) misao ističe suštinu pristupa Branke Čvorović novinarstvu. Za nju je riječ uvijek bila most  sredstvo povezivanja ljudi, prenošenja istine i razumijevanja nikada oružje za śečenje tuđeg dostojanstva. Kroz četiri decenije rada na radiju i u Budvi, Branka je održala dostojanstvo profesije netaknutim, ostajući vjerna idealima novinarstva čak i u vremenima kada je nažalost došlo do urušavanja ove nekada cijenjenne ali i složene profesije. Branka Čvorović najbolji je dokaz da dostojanstvo u novinarskoj profesiji može opstati i danas, uprkos “novom trendovima” u kojima je sve manje novanrke etike i profesionalizma. Branka Čvorović ostaje dosljedna kvalitetu, provjerenim informacijama i etičkom kodeksu. Njena karijera śedoči da se povjerenje slušalaca i čitalaca gradi godinama predanim radom i istinitošću, a ne površnošću i amaterizmom. To što je svojim primjerom dokazala da integritet može nadživjeti trendove, od neprocjenjivog je značaja i za Budvu i za Crnu Goru u cjelini. Budva je kroz njen rad dobila hroničara koji je bilježio razvoj grada i živote ljudi bez senzacionalističkih naslova dok je crnogorsko novinarstvo dobilo uzor kako se ostaje vjeran profesiji i nakon decenija rada.

Posebnu zahvalnost Branki Čvorović dugujemo i zbog načina na koji je, kroz svoj dugogodišnji novinarski rad, umjela da na najljepši način poveže Lovćen i primorsku Podgorinu, posmatrajući taj prostor u kojem se dodiruju priroda, kultura, tradicija, čovjek i istorija. Upravo kroz prizmu Nacionalnog parka Lovćen, Branka je znala da prepozna ono najvažnije a to je svetu planinu Lovćen. Njena novinarska pažnja prema Lovćenu bila je sadržajna i prepoznatljiva jer je znala da su ovakva mjesta posebna. Kada se govori o Radio Budvi, mora se reći da je taj medij, zahvaljujući Brankinom profesionalizmu, umio da dopre do onih tema koje su tražile razumijevanje. A Lovćen i primorska podgorina upravo su takve teme prostor đe priroda govori na svoj način.  Branka je znala da u etru Radio Budve otvori prostor za takve sadržaje  da se o Lovćenu ne govori kao o udaljenom mjestu, nego kao o bliskoj vrijednosti, povezanoj sa primorjem, sa Budvom, sa mediteranskim duhom, ali i sa gorštačkom postojanošću koja odavno pripada identitetu Crne Gore.

Zato nije pretjerano reći da su mnoge od najljepših priča sa Lovćena i primorske Podgorine, upravo preko Branke Čvorović, dobile svoj radijski život u rečenicama koje su bile jasne, dostojanstvene i razumljive, u pitanjima koja su bila pažljivo postavljena, u razgovorima koji su imali kulturu dijaloga i smisao postojanja i trajanja.  Brankina sposobnost da poveže ove dvije naizgled različite slike Crne Gore  Lovćen i primorsku podgorinu  bila je u tome što ih nikada nije posmatrala suprotstavljeno, već kao jedno prirodno i istorijsko trajanje. Jer Lovćen, kao nacionalni park, je i riznica narodnog pamćenja tu su staze koje vode kroz vjekove, panorame koje podśećaju na značaj prostora, biljni svijet koji čuva endeme i relikte, ali i tragovi ljudskog rada, strpljenja i opstanka. Branka je umjela da u svom novinarskom pristupu sačuva takvu širinu, da ne svede Lovćen na na turistički slogan, već da ga predstavi kao kulturni pejzaž i vrijednost koja zaslužuje poštovanje i da mnoge staze vode od Lovćena ka Budvi, Paštrovićima, Mainama, Poborima, Brajićima.

Tokom cijele svoje novinarske karijere, Branki Čvorović je najveća podrška bila i ostala porodica na koju se uvijek oslanjala i iz koje je crpila sigurnost i poštovanje za rad. Pored profesionalne posvećenosti, ona je i istinski zaljubljenik u planinarenje, plivanje i putovanja, jer upravo u prirodi i kretanju pronalazi mir, slobodu i novu energiju za svaku narednu priču a takvih je priča kroz karijeru itekako bilo mnogo.

Na kraju, u susret Danu novinara Crne Gore, priča o Branki Čvorović služi kao podśećanje na to kolika je moć riječi kada se nosi sa čašću i odgovornošću. Njena karijera, protkana znanjem, etikom i humanošću, pokazuje da su istinita informacija i dobra namjera i dalje najčvršći temelji novinarstva. Branka nas uči da istinska snaga medija leži u dostojanstvu, vjerodostojnosti i srcu onih koji tu profesiju obavljaju. To je poruka koja na Dan novinara a i svakog drugog dana odjekuje kao najveća vrijednost za sve koji drže do novinarske riječi.