Jedan od takvih ljudi je Dragan Novaković – Keco. Rođen 1951. godine u Prijestolnici, u majstorskoj porodici, Keco je odrastao uz rad, poštenje i osjećaj odgovornosti prema drugima. Nadimak koji nosi nije slučajan “kec”, kako bi rekli kartaši, jeste najjača karta u špilu. A Keco je upravo to, oslonac, znak pouzdanosti i čovjek na kojeg se može računati. Ta snaga se ne rađa preko noći, ona je naslijeđe dubokih porodičnih korijena.
Prađjed Božo Novaković bio je jedan od onih ljudi koji su Cetinju ostavili trajni pečat. Profesor, prosvjetitelj, predsjednik opštine, ali prije svega čovjek koji je razumio značaj znanja i prirode. U vrijeme vladavine Nikola I Petrović, Božo Novaković je upravljao gradom (1890–1894) u periodu kada se Cetinje oblikovalo kao urbana i kulturna cjelina. Tada je podignut gradski park, uređen stari dvorski park i zasađeno više od dvije tisuće stabala. Među njima i čuveni “Novakovićev brijest”, simbol jednog vremena i jedne posvećenosti. Njegova ljubav prema botanici povezala je Cetinje s europskom znanstvenom mapom. Dočekivao je i pratio botaničare poput Josifa Pančića i Antonia Baldaccia, a u njegovu čast Baldacci je imenovao biljku Dianthus petraeus var. novakovicii – jedinstvenu u Crnoj Gori.


Ta linija brige, posvećenosti i odnosa prema gradu nastavlja se u Kecu, ali na drugačiji, savremeni način. Keco je bio majstor čije su zlatne ruke godinama održavale pogone i mašine prestižne cetinjske štamparije „Obod“. Bio je dio sistema koji je proizvodio znanje, knjige, novine riječ. Danas, u penzionerskim danima, on nastavlja da bude dobri duh grada. Nema dana da ne obiđe parkove Cetinja. U toj navici ima i sśećanja i plemenitosti. Briga o golubovima kojima svakodnevno nosi hranu, pažnja prema napuštenim životinjama, govore o čovjeku koji razumije život u njegovim najjednostavnijim oblicima. Njegova dnevna pješačenja, često i više od deset kilometara, su svojevrsni (lični) razgovor sa gradom.
Voli Keco da se iskreno obraduje uspjesima svojih prijatelja, da bude prisutan na kulturnim dešavanjima grada, da isprati svaku izložbu, promociju ili veče koje Cetinju daje dodatni smisao. Zna da prepozna trud i vrijednost, da čestita bez zadrške i da se raduje tuđem uspjehu kao sopstvenom. U isto vrijeme, uvijek je uz one slabije i nejake, uz ljude koji vode svoje “male”, ali važne borbe, uz one koji traže pravdu i razumijevanje. Njegova podrška je postojana i pouzdana. Upravo u toj sposobnosti da bude i radost i oslonac, i saputnik i śedok vremena, Keco ostaje jedinstven i unikatan po mjeri čovjeka i po mjeri Cetinja.
A kada se dan privede kraju, Keco zna đe se ide. Kafana „Uranak“, kod Baje Ivanovića, jedna je od onih rijetkih starih cetinjskih kafana sa dušom. Tu se susreću stariji sugrađani, studenti, gosti. Tu nastaju priče. Tu se pamti, prepričava, smije i razmišlja. Keco, sa svojim dosjetkama i humorom, oplemenjuje prostor i ljude. Uz čašu vina, vraćaju se slike nekih davnih vremena kroz koja je grad prolazio, ali je ostao prepoznatljivm spo svemu onome što dobro čini dobrim. Priče o ovakvim „malim-velikim“ ljudima nose posebnu vrijednost. Bez njih Cetinje ne bi bilo ono što jeste. Zato je ova priča i zapisana kao śedočanstvo o Kecu Novakoviću, dobrom čovjeku i dobrom duhu prijestonog grada. Srešćete ga u gradu, sa prepoznatljivim kačketom na kojem su simboli Crne Gore. Uvijek spreman na razgovor, šalu ili riječ podrške. Stari Cetinjani poput Keca nose na svojim skromnim plećima toplinu grada i čuvaju je u svojim grudima. Voli Keco da podijeli trenutak sa pjesnicima, boemima i onima koji svijet ośećaju dublje nego što ga objašnjavaju. U takvim druženjima, uz riječ, šalu i čašu vina, nastaju razgovori koji nemaju potrebu da budu zapisani, ali se pamte. Tu se prepliću stih i svakodnevica, śećanje i sadašnji čas, a Keco je uvijek onaj koji sluša, razumije i doda rečenicu na pravo mjesto. U tim susretima on ostaje svoj čovjek koji zna da su poezija i život često ista stvar, samo ispričana drugim jezikom.
A naš Keco, nalik likovima iz romana o dobrim ljudima, ne spašava svijet velikim činom, već svakodnevnom ljudskošću i baš zato njegova priča liči na otvoreni roman, onaj koji se ne zatvara poslednjom stranicom, već se nastavlja iz dana u dan, u susretima, u riječima podrške, u malim stvarima herojskog grada. To je ujedno i lijepa, kratka priča koja traje, ispisana koracima kroz grad, brigom za druge i vjerom u čovjeka. Takve priče nemaju kraj, jer žive dok god postoji neko ko ih prepoznaje i pamti. Upravo zbog njih nastaju ovakvi zapisi da se ne zaboravi ono što Cetinje čini Cetinjem. Živio nam dragi Keco jer ovo je priča o tebi ali i priča o svima nama koji vole dobre duhove Prijestonice a ti to jesi.
Energija je najvažnija valuta – predavanje dr. Anke Dorić
U organizaciji Rotary kluba Trakošćan, uspješno je održano edukativno predavanje doktorice medicine Anke Dorić, pod nazivom „Energija i vitalnost žene: Prevencija slabokrvnosti pravilnom prehranom i nadoknadom minerala i vitamina“ u četvrtak, 17. studenog…
🧠 1. UNUTARNJI KOD (15): Anatomija čistoće – Zašto je bistra pamet oslobođena interesa jedini ključ unutarnjeg mira
Dok ljudski svijet često pokreću nemirne emocije, želja za posjedovanjem i nevidljivi lanci sebičnosti i ljubomore, prava sloboda stvaranja rađa se tek ondje gdje um ostaje čist od materijalnog interesa. Kako u eri…
🕯️ ART POSTCARD (14) – VUKOVARSKA VERTIKALA: Kroz kišne kapi prema vječnom svjetlu
✨ „Kišne kapi na staklu ne zamućuju pogled na Vukovar – one su tihe suze zahvalnosti koje čuvaju sliku nepokolebljive vertikale našeg ponosa i slobode.” Četrnaesta po redu misaona art razglednica portala Akademija…
🕯️ HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U VUKOVAR: Molitva, pijetet i sjećanje na žrtvu grada heroja u kišnom studenome
Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) svake godine u studenome aktivno sudjeluje u obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje kroz tradicionalno hodočašće, polaganje vijenaca i…
Svjetlo koje ne gasne: Kako Vukovar i Srijem tkaju najljepšu priču humanističke obnove
Na dan kada domovina bdi nad svojim najvećim herojem, ponos i dostojanstvo nadrastaju svaku tugu. Kako kroz ženski diplomatski šarm, obiteljsko zajedništvo i radost stvaranja pretvoriti sjećanje u pogonsko gorivo za svemirski napredak…
IN MEMORIAM: MR. SC. BOŽENA HAVLIK, DR. MED. (1942-2026)
S tugom smo primili vijest da je u ponedjeljak, 16. studenoga 2026. preminula mr. sc. Božena Havlik, dr. med., liječnica i slikarica, članica Podružnice HKLD-a ‘Branimir Richter’ u Zagrebu koja je svojim profesionalnim…
🌍 HORIZONTI: Zemun na razmeđu svjetova – Od kule na Gardošu i habsburškog Kontumca do traga sestara milosrdnica
Postoje putovanja koja se ne mjere prijeđenim kilometrima, nego dubinom tišine i snagom susreta s ljudima koji stoljećima čuvaju svoje korijenje. U prvom velikom autorskom putopisu unutar preimenovane rubrike HORIZONTI, vodimo vas u…
VUKOVAR: GRAD KOJI PAMTI, GRAD KOJI ŽIVI
VUKOVAR 35 GODINA POSLIJE: GRAD HEROJ KOJI JE IZABRAO ŽIVOT Venina Markuš Postoje mjesta koja ne posjećujemo samo očima, nego i srcem. Vukovar je jedno od njih. Grad čije ime i danas budi…
HRVATI IZ KOLJNOFA S VUKOVARSKIM TORNJEM U GRADU HEROJU
Hrvati iz Koljnofa u Mađarskoj svake godine 18. studenoga, u organizaciji Hrvatske samouprave Koljnofa, odlaze u Vukovar kako bi odali počast žrtvama Domovinskoga rata i obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Tom prigodom…
Više od 120.000 posjetitelja ispunilo Interliber
Na Zagrebačkom velesajmu zatvoren je 48. međunarodni sajam knjiga Interliber. Tijekom šest dana Zagreb je bio središte europske književne scene, okupivši 319 izlagača iz 14 zemalja, svjetske i domaće književne zvijezde te tisuće…
Sakuntala park i njegove sfinge – tajanstveni simbol Osijeka
Dvije sfinge, jedna priča i bezbroj uspomena na Osijek Venina Markuš U samom središtu Osijeka nalazi se Sakuntala park, jedna od najljepših gradskih zelenih oaza i omiljeno mjesto za šetnju, odmor i fotografiranje.…
Prilog o knjizi NEVJERA
Demian Bucay NEVJERA – Novi pogled na stari problem Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila knjigu Demiana Bucaya NEVJERA, u zgodnom broširanom izdanju, na 228 stranica, u prijevodu sa španjolskog Ele Varošanec Krsnik.…












