Za mene je slikarstvo način izražavanja ljubavi, boli, strahovanja, oporavljanja, a najbolje funkcionira kada ga prate stihovi
U zagrebačkoj Galeriji Oblok otvorena je samostalna izložba Snježane Novotny „Ono neizrečeno – bez celofana“. Likovna i književna umjetnica prepoznata je po snažnom prožimanju slikarstva i poezije, gdje platno i stih dišu jednim ritmom. Ovom prilikom razgovarali smo s autoricom o njezinoj inspiraciji, novim radovima i planovima koji je vode od ateljea do književnih rukopisa.
Vaša nova izložba otvorena je u srpnju u Galeriji Oblok. Što posjetitelji mogu očekivati?
Predstavila sam odabir od dvadeset radova nastalih u posljednje tri godine. Tri su posve nova, nastala 2025., većina je iz 2024., a nekoliko je starijih koji su već izlagani u različitim galerijama. Volim kad radovi putuju, kada ih ljudi mogu vidjeti u različitim kontekstima i prostorima.
Izložbu ste povezali i s poezijom. Zašto vam je to važno?
Moje slikarstvo najbolje funkcionira kada ga prate stihovi. Zato sam uz slike postavila i uramljene pjesme. Na otvorenju je moja prijateljica, doktorica Anka Dorić, pročitala pjesmu Slikarica i poklonila mi je. Bio je to trenutak koji me ganulo do suza.
Kako biste opisali svoju umjetnost onima koji je prvi put susreću?
Za mene je slikarstvo način izražavanja ljubavi, boli, strahovanja, oporavljanja. To su emocije utkane u boju. Presretna sam kad mi ljudi kažu da se pronalaze u mojim slikama i da osjete ono što sam u njih unijela.
Ovo ljeto za vas je bilo vrlo aktivno. Osim izložbe, sudjelovali ste i na Hrvatskom triennalu akvarela?
Da, izlagala sam vinorelom, a posebno mi je drago što sam i ove godine u Muzeju planinarstva u Ivancu vodila radionice vinorela. Divno je gledati kako polaznici otkrivaju vlastitu kreativnost i pronalaze radost u stvaranju koju donosi ova mirisna arhaična tehnika.
Vaš kalendar uvijek uključuje i likovne kolonije. Gdje ste sve sudjelovali ovoga ljeta?
Sudjelovala sam u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj, ali posebno mjesto u mom srcu imaju kolonije u Bosni i Vojvodini. Primjerice, Bunjevačko kolo u Subotici traje četiri dana i uvijek okuplja respektabilne umjetnike. Tamo je nastalo mnogo lijepih prijateljstava, a i TV Subotica me ugostila u emisiji Opušteno. Volim vidjeti kako umjetnost povezuje ljude preko granica.
Pisanje je također dio vašeg stvaralaštva. Kako ga usklađujete sa slikarstvom?
Pisanje je moj drugi dah. Ovo ljeto dobila sam pohvale za dijalektalno stvaralaštvo na 44. Susretu hrvatskih zavičajnih književnika te priznanje na recitalu Stara lipa u Vrbovcu. Radujem se jesenskim recitalima i novim susretima s publikom.
Što možemo očekivati od vas na jesen?
Planiram uroniti u svoje rukopise kratkih priča i urediti ih u suradnji s dr. sc. Đurđicom Gavranović-Porobija. Priče su životne, socijalne, ponegdje društveno angažirane. Vjerujem da će se u nekima osjetiti i miris boje ili oslikani štafelaj – književnost i slikarstvo nikada ne odvajam, oni prirodno dišu zajedno.
„Za mene je umjetnost način da uhvatim ono što ne mogu reći riječima. A kad mi slika ili stih pomogne da netko drugi prepozna vlastitu emociju – tada znam da je imalo smisla.“ – Snježana Novotny
